Više od 80 učenika iz Rijeke i PGŽ-a crtežima poručilo djeci u bolnicama: „Niste sami“

U projektu CRVENIH NOSOVA sudjelovalo je 86 učenika iz pet osnovnih škola Rijeke i Primorsko-goranske županije, koji su crtežima i porukama podrške uljepšali dane vršnjacima na bolničkom liječenju.

RIJEKA – Više od 80 učenika iz Rijeke i Primorsko-goranske županije uključilo se u humanitarno-edukativni projekt CRVENIH NOSOVA „Djeca u školama za djecu u bolnicama“. Ukupno 86 učenika iz pet osnovnih škola svojim je crtežima i porukama podrške poslalo vršnjacima na bolničkom liječenju jednostavnu, ali snažnu poruku – „Niste sami“.

Projekt se provodi već četvrtu godinu, a njegov je cilj povezati djecu u školama s djecom koja se nalaze na bolničkom liječenju. Kroz razgovor, crtanje i pisanje poruka podrške učenici razvijaju empatiju, solidarnost i razumijevanje, dok njihovi radovi stižu do djece kojima pažnja i podrška vršnjaka mogu uljepšati teške dane.

Ovogodišnje izdanje projekta okupilo je rekordan broj sudionika. U njemu je sudjelovalo 95 osnovnih škola, 215 razreda i 1.912 učenika iz cijele Hrvatske.

Među njima je i 86 učenika iz Primorsko-goranske županije, koji su se uključili kroz pet riječkih i županijskih škola.

Sudjelovalo pet škola iz Rijeke i okolice

U projektu su sudjelovali učenici Osnovne škole Vežica, Osnovne škole Škurinje, Osnovne škole Pećine i Osnovne škole Vladimir Gortan iz Rijeke, kao i učenici Područne škole Ivana Gorana Kovačića u Severinu na Kupi.

Njihovi crteži izloženi su u bolnicama diljem Hrvatske u kojima CRVENI NOSOVI redovito posjećuju djecu na liječenju, među kojima je i KBC Rijeka.

U riječkim školama projekt je pritom otvorio razgovore o važnosti empatije i o tome kako male geste pažnje mogu imati veliko značenje za osobu koja se nalazi u bolnici.

„A što nas je motiviralo pa barem je to jednostavno, empatija. Svako dijete iz razreda ima neki susret s bolnicom i svi se slažu da je to jedno užurbano i turobno mjesto gdje osjećamo strah. Nova dječja bolnica u Rijeci sada je divno oslikano mjesto dječjim crtežima koje uveseljava, a ne straši i stoga je to bio glavni motiv našeg uključivanja“, istaknula je Aileen Marinčić iz Osnovne škole Vežica.

Dodala je kako i jedan crtež može imati važnu ulogu.

„Jer ako samo jedan crtež uspije malo oraspoložiti dijete u neugodnoj i nezavidnoj situaciji, onda je naša misija osigurati to pa neka to bude jedan po jedan crtež“, poručila je Marinčić.

Djeca crtala klaunove za svoje vršnjake

Slična iskustva stižu i iz Osnovne škole Pećine, gdje su učenici kroz projekt razgovarali o važnosti međusobne podrške i pomaganja.

„Motivacija nam je bila želja da učenicima približimo važnost empatije, međusobne podrške i pomaganja drugima. Tijekom aktivnosti učenici su s velikim zanimanjem i veseljem crtali klaunove, a posebno ih je razveselila spoznaja da će njihovi crteži uljepšati boravak djeci u bolnici“, kazala je Christiana Jelača iz Osnovne škole Pećine.

Učenici su, dodaje, bili ponosni što svojim crtežima mogu nekome izmamiti osmijeh.

Sve više škola projekt uključuje u kurikulum

Posebno je značajno što je ove godine 23 škole projekt uključilo u svoj školski kurikulum, čime empatija, solidarnost i briga za druge postaju dio dugoročnog obrazovnog procesa, a ne samo jednokratne aktivnosti.

Među njima je i Osnovna škola Škurinje iz Rijeke.

CRVENI NOSOVI ove su godine održali i prve radionice u školama koje su projekt uvrstile u svoje kurikulume, dok je do kraja godine planirano još osam radionica diljem Hrvatske.

„Neizmjerno smo zahvalni školama koje su nam otvorile svoja vrata, ravnateljima, učiteljima i stručnim suradnicima koji su prepoznali vrijednost projekta, a najveće hvala pripada djeci“, istaknula je Maja Rusan, voditeljica Odjela za prikupljanje sredstava i komunikacije CRVENIH NOSOVA.

Kako je naglasila, djeca u školama kroz projekt dobivaju priliku ne samo govoriti o empatiji, već je i pokazati konkretnim djelom.

„Jer kada jedno dijete zastane, pomisli na drugo dijete i napravi nešto samo kako bi mu uljepšalo dan, događa se upravo ono čemu ih želimo učiti: da vide jedni druge. I da znaju poručiti: Vidim te. Mislim na tebe. Nisi sam.“, poručila je Rusan.

Svaki crtež koji završi na bolničkom odjelu tako iza sebe ima jednu malu, ali važnu priču – priču o djetetu koje je odvojilo vrijeme kako bi mislilo na nekoga drugoga.

Upravo takve geste mogu pomoći u stvaranju zajednice u kojoj se nitko ne osjeća zaboravljeno ili samo, a projekt „Djeca u školama za djecu u bolnicama“ pokazuje kako se empatija može pretvoriti u konkretan čin podrške.

Follow @torpedo_media