Obersnel poručio kritičarima otvorenja EPK: Ne polažete ekskluzivno pravo na zemlju i državu koja nam je zajednička
Zaključio je kako je u tom krešendu eksplodirao i snažno se prolomio glas tihe većine, „bistre i razumne, koja već duže vrijeme ima osjećaj da gubi bitku pred bezumnim gaženjem svega što bi trebalo biti važno – radnička prava, ljudska prava, dostojanstvo, poštovanje, sloboda, solidarnost“.
Rijeka – Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel na svom se blogu osvrnuo na otvorenje programa Rijeka2020 – Europska prijestolnica kulture, kazavši kako protekla subota „nije bila samo dan u kojem smo u Rijeci otvorili godinu nošenja titule Europske prijestolnice kulture“ već se „ta subota pretvorila u dan tektonskog poremećaja. Epicentar mu je naš grad, izvorište kultura i umjetnost, nepatvorena energija i autentični izraz progresivne Rijeke“.
– Ta je Rijeka, beskompromisna i hrabra, zagalamila, zagrmila i više nego jasno poručila – LJUBAV, TOLERANCIJA, POŠTOVANJE, SUŽIVOT, MIR, ANTIFAŠIZAM, UMJETNOST, EUROPA, KULTURA! Dok se u velikom finalu Opere Industriale sa središnje pozornice u luci orilo na stotine glasova pjevajući Bella Ciao, dok su gitaristi pržili po gitarama, a bubnjari udarali kao da im je to zadnje što u životu čine, svi redom odjeveni u radničke odore, a neki i s radničkim šljemovima na glavi, na video zidu su se ispisivale ove riječi kojima Rijeka poznaje istinsko značenje i čija je specifična težina ukovana u riječki identitet. Zato izvedba Opere Industriale nije ganula samo ljubitelje rocka, struje ili suvremene umjetnosti, nego je dotakla sve. Tu je snažnu simboliku bilo nemoguće ignorirati, s tim se autentičnim izrazom mogao poistovjetiti svaki čovjek koji osjeća da je nedvojbeno ustoličenje ovih vrijednosti – jedino što ima smisla u sadašnjosti i budućnosti. I zato je otvorenje Europske prijestolnice kulture u Rijeci odjeknulo daleko izvan Rijeke, šire od Hrvatske, šire od Europe, napisao je Obersnel.
Zaključio je kako je u tom krešendu eksplodirao i snažno se prolomio glas tihe većine, „bistre i razumne, koja već duže vrijeme ima osjećaj da gubi bitku pred bezumnim gaženjem svega što bi trebalo biti važno – radnička prava, ljudska prava, dostojanstvo, poštovanje, sloboda, solidarnost“.
– Bio sam izuzetno ponosan te večeri. I bio sam duboko dirnut, priznajem – do suza u očima – jer Opera industriale je u mnogočemu – Rijeka. To je naš grad – iskre, dizalice, varioci, lučki kontejneri, kiša i bunt – grad koji ima energiju, hrabrost i snagu, koji ne posustaje i koji još uvijek zna što treba i mora reći. I zna da je krajnje vrijeme da kaže, istaknuo je riječki gradonačelnik.
Osvrnuo se i na izostanak premijera Andreja Plenkovića, predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.
– Na tribini za uvažene goste te večeri nije bilo nekih koji su bili pozvani. Koga briga! Njihov izbor. Žar u očima i osmjesi na licima publike u Riječkoj luci vrijede stostruko više od bilo kojeg VIP uzvanika koji je te večeri izabrao izostati. Kamere HTV-a hvatale su te osmijehe i ponosne poglede i ja sam znao da smo te večeri, svi skupa, na svim gatovima luke i na Molo longu – jedna jedinstvena Rijeka, veličanstvena u nevjerojatnoj pozitivnoj energiji koja nas spaja. No, te smo večeri ujedno pokazali i koliko smo veliki u predstavljanju Hrvatske Europi. Mnogim građanima naše zemlje omogućili smo da pred očima Europe i svijeta budu ponosni na Hrvatsku. Da se razumijemo, Rijeka se toga dana već probudila drugačija. Od ranog jutra čitav grad je bio pozornica, a građani Rijeke i posjetitelji Rijeke bili su – izvođači, organizatori i publika. Riječkim su se ulicama i trgovima proširile niti dobre energije koja se osjećala na svakom koraku. Programi su se odvijali i nakon središnje svečanosti otvorenja i trajali na nevjerojatno mnogo lokacija – do duboko u noć. Ne znam tko je zamijetio, a tko nije, no, te su se večeri ljudi spontano grlili pri susretima, pružali ruke jedni drugima u čestitarskoj maniri, kao da je Nova godina. Na neki način i jest – otpočela je riječka EPK godina – prva, jedinstvena, neponovljiva. Mislim da su ti spontani zagrljaji bili fizički izraz ponosa koji smo svi osjećali i još uvijek osjećamo i koji smo željeli međusobno dijeliti, naveo je Obersnel.
Poručio je kako taj osjećaj ima uporište trajati jer „ne šutimo i nemamo razloga šutjeti – mi smo moderan, otvoren i hrabar grad – to nam nitko ne može osporiti niti oduzeti“.
– Potres koji je izazvala Opera Industriale, pa i kazališni dio programa s prepjevom Zajčeve opere i voditeljem koji se odjenuo u ženu, taj je potres snažno uzdrmao ustoličene kanone radikalnih konzervativnih vrijednosti pa su se spasilačke službe krajnjih desnih struja oglasile već sljedećeg dana proglasima o nužnosti spašavanja „istinskih hrvatskih vrijednosti“ koje je Rijeka ugrozila. Takvima poručujem – Rijeka je u Hrvatskoj, Rijeka je hrvatska i naše su vrijednosti – također istinske hrvatske vrijednosti. Ne polažete ekskluzivno pravo na zemlju i državu koja nam je zajednička. Sve što ste vidjeli u Rijeci – to su vrijednosti moderne Hrvatske koja se zalaže za slobodu, duhovitost i inteligenciju.
U Rijeci ste vidjeli Hrvatsku koja zna da je dostojanstvo svakog čovjeka važno, da je radništvo temelj društva i zaslužuje najveće poštovanje, da je sloboda Europe izborena u antifašističkom duhu u kojem je potom moderna Europa i izgrađena. Vidjeli ste grad koji je u stotinjak godina preživio sedam različitih država, grad koji zna da je jedino za što se vrijedi boriti i zalagati – ljudskost! I zato, svi koji ste Rijekom zgroženi, usučite svoje verbalne mačeve i otrovna pera u pismima i komentarima. Rijeka živi jednu od svojih najljepših godina. Ponos, hrabrost i energija otvorenog grada bit će doprinos Rijeke 2020. europskoj kulturi i ljepšoj budućnosti Hrvatske i Europe, zaključio je Obersnel, zahvalivši „svima koji su 1.2.2020. učinili danom za pamćenje“.
