[RAZGOVOR] Valentina Dukić i Barbara Paušak: Čuvarice duha Liburnicona i nositeljice novih ideja
Autor: Nikola Cvjetović 14.08.2025
Kako izgleda put od volonterke do glavne organizatorice Liburnicona? Barbara i Valentina otkrivaju sve – od prvih koraka, najvećih izazova i svojih ponosnih trenutaka, do vizije budućnosti festivala koji okuplja geek zajednicu iz cijele regije.
Opatija - Valentina Dukić i Barbara Paušak – od prvih volonterskih koraka na Liburniconu stigle su do prve linije organizacije. U ovom razgovoru napravljenom prigodno za jubilarni Liburnicon otvoreno govore o svojim počecima, izazovima i viziji budućnosti ovog omiljenog ljetnog festivala geek kulture. Od balansiranja između tradicije i inovacija, preko vođenja tima i osmišljavanja programa, do osobnih priča koje otkrivaju koliko je Liburnicon zapravo puno više od festivala – on je zajednica, obitelj i inspiracija.
Kako je izgledao vaš prvi kontakt s Liburniconom – kao posjetiteljice, volonterke ili odmah kroz organizaciju?
Barbara: 2017. mi je bila prva godina na Liburniconu kao posjetitelju, iako sam nešto ranije upoznala ekipu iz Kulturnog fronta. Da nije bilo njih, tko zna bih li ikad došla do ove razine uključenosti u Liburnicon. Iduće 2 godine sam volonter, a od 2022. sam dio organizacije.
Valentina: Ja sam prvi kontakt s Liburniconom imala kao volonterka, također 2017. godine. Svih idućih godina sam u većoj ili manjoj mjeri sudjelovala volontirajući. I onda 2022. godine, kao i Ren (naši Liburniconski putevi se dosta preklapaju), ulazim ozbiljno u organizaciju Liburnicona kao glavni koordinator i koordinator programa (a i sve ostalo gdje je potrebno uskočiti).
Tko je krivac što ste sad vas dvije na prvoj liniji ?
Barbara: Frane! No zapravo - ja sama jer sam samoinicijativno došla na organizatorski sastanak siječnja 2022.
Valentina: Potpisujem riječi Barbare. Frane je kriv za sve! No također, nitko me nije dovukao na organizacijski sastanak u siječnju 2022. te kada je došlo do toga da je egzistencija Liburnicona bila ugrožena, nisam mogla reći ne kada je Frane rekao da bi bila dobra za organizaciju. The rest is history.
Jeste li osjećale određenu odgovornost znajući da nastavljate rad prethodnih triju generacija organizatora?
Barbara: Na prvu čak i ne, no to je bilo zbog mog očekivanja da ću raditi eventualno na vizualnom identitetu i webu, a na kraju se uhvatih u koštac sa svime što ima veze s promocijom – s time je i osjećaj odgovornosti porastao.
Valentina: Definitivno, pogotovo s obzirom da sam preuzela u isto vrijeme ulogu koordinatora programa i onu najvišu, koordinatora Liburnicona. Obje uloge nose jako puno specifičnosti. Koordinator programa mora poznavati ljude, pogotovo one koji svake godine dolaze, korisno je imati taj networking. To mi je u početku nedostajalo, ali tu je bila potpora mnogih (Nena!) te sam jako brzo i sama skupila poznanstva. Danas mogu samo podignuti telefon, nazvati pravu osobu, i dogovoriti nekoliko točaka programa koje mi nedostaju. A koordinator cijelog festivala, to je posebna priča. Za većinu organizacijskih uloga postoji više ili manje definirano što je opseg pozicije, kakvi su rokovi i što treba raditi. Za koordinatora festivala toga nema. Mjesecima mi nije bilo jasno što bi ja tu trebala raditi. I jako malo ljudi mi je točno znalo reći što trebam raditi. Danas znam, mnogo potezanja za rukav, potrebno je znati što je u opsegu posla svih drugih uloga jer ne rijetko treba uskočiti i pripomoći. No uz nekolicinu pravih osoba na pravim pozicijama meni s desna i lijeva, sve se da i lakše je.
Što vam je bila prva uloga unutar organizacijskog tima i kako se vaš angažman razvijao kroz godine?
Barbara: Ukratko - koordinator promocije. Opširnije - to je uključivalo održavanje weba i socijalnih mreža, organizacija vezana za merch, tiskane materijale i njihovu distribuciju, kontakt s pressom, te surađivanje s ostatkom tima za vizualni identitet. Angažman mi se nije nešto pretjerano mijenjao tijekom godina – s nekim stavkama više nemam veze, a u neke sam se dodatno uključila, ovisno o tome kojih uloga fali, a imam ih vremena i želju rješavati.
Valentina: Kao što sam prije spomenula, odmah sam bačena u vatru i preuzela uloga koordinatora programa i cijelog Festivala. Koordinator programa u mom slučaju uključuje i dogovaranje mnogih aspekata programa (voditelj pojedinih dijelova programa). Uz Ren sam mnogo uključena u samu promociju, pogotovo dio koji uključuje izjave u medijima, gostovanje na radiju i TV emisijama. Kontinuirana sam potpora u organizaciji prostora te mnogih drugih logističkih aspekata, od računovodstva do dogovaranja šanka. U stvari imam prste u svemu i teško da se može naći aspekt organizacije u kojem nisam imala svoje prste, kroz godine sam preuzimala i puštala različite uloge gdje bi te godine nedostajalo „radne snage“. A naravno, kada treba pružit ruku u fizičkoj pripremi i raspremanju Festivala, redovito sam tu.
O kontinuitetu i promjenama:
Kako balansirate između očuvanja tradicije festivala i unosa novih ideja?
Barbara: Mislim da gravitiramo tome da očuvamo tradiciju festivala više nego unosu novih ideja – nova lokacija (FMTU) je već sama po sebi bila dosta velika promjena pa smo neke stvari prilagodili s obzirom na mogućnosti lokacije.
Valentina: Izuzetno mi je bitno da Liburnicon za moga vremena, a nadam se i nakon, ostane ono što je bio kada sam se ja prvi put zaljubila u njega. Vikend kada se na jednom malom prostoru, uz mnogo zabavnog i ponešto edukativnog programa, okupe prijatelji iz cijele države, a i šire. To su ljudi koji se često sreću na istom događaju jednom godišnje, oko njega planiraju godišnji odmor. Ti ljudi više nisu samo prijatelji, to je obitelj. Nadam se da će uz sve promjene koje nam vrijeme donese (novu lokaciju, nove inovativne ideje, novu ekipu koja pristiže kao posjetitelji, predavači, volonteri ili organizatori) Liburnicon zadržati isti duh, kako za starosjedioce tako i za novu ekipu – mjesto okupljanja ljudi koji su nam odabrana obitelj. Da ne spominjem kako se iz godine u godinu trudimo održati onaj dobri stari duh Liburnicona: „specifičan spoj zabave i edukativnog programa uz more“. Tome mnogo pripomažu dragi suradnici iz raznih udruga koji nam pomažu održavati standard ozbiljno – neozbiljnog ljetnog Festivala.
Što mislite da je najvažnije sačuvati iz "duha" Liburnicona?
Barbara: Definitivno mix raznolikog zabavnog i edukativnog sadržaja da svatko može pronaći nešto za sebe, uz opuštenu ljetnu atmosferu.
Valentina: Mislim da je najvažnije očuvati obiteljski duh Liburnicona kao mjesta gdje svatko može pronaći nešto za sebe, bio to program, igre ili nova poznanstva. Trudim se održati Liburnicon takvim da novim generacijama ostavi isti onaj utisak kakav je ostavio na mene kada sam se prvi put na njemu pojavila 2017. godine. Bez odluke da tada prvi put volontiram na Liburniconu, moj život bi danas bio nešto potpuno drugo.
Postoji li neki segment koji ste same inicirale ili promijenile, a posebno ste ponosne na to?
Barbara: Modernizacija po pitanju prikazivanja programa – zadnjih par godina koristimo platformu Sessionize te na što više načina nastojimo program učiniti dostupnim digitalno (preuzimanje digitalne Programske knjižice kroz web, Sessionize aplikacija, objave točaka na mrežama, itd...). Isto tako, nastojanje da smo što aktivniji na društvenim mrežama (ove godine smo otvorili i Tiktok račun!), iako to nastojimo jer su zadnjih godina i veća očekivanja oko prisutnosti na mrežama.
Valentina: S obzirom na selidbu na novu lokaciju, mnogo programa se moralo prilagoditi i morali smo biti invoativni. Tako već nekoliko godina Game room nije „room“ već šator u vanjskom dijelu programa. Sve veći broj programa, pogotovo radionice, trudimo se preseliti u vanjski dio kako bismo rasteretili unutarnje prostorije koje zbog specifičnosti lokacije na Fakultetu ne omogućavaju isti učinak kao što je to bio u školi. Svakako je jedna od većih promjena što sve veći naglasak ide na vanjski program (a kako i ne bi, kada je okoliš Fakulteta tako divan!). Svake godine trudim se, zajedno sa svim članovima organizacijskog tima, unositi male promjene koje nam olakšavaju rad i komunikaciju. Mnogo smo poradili i na raznovrsnosti promotivnih materijala, gdje najveća zasluga svakako ide Ren. Teško je nešto istaknuti kao posebno, ali mnogo manjih promjena i inovativnih ideja mnogo je pridonijelo poboljšanju Liburnicona u zadnje četiri godine.
O izazovima i učenju:
Koji su najveći organizacijski izazovi s kojima ste se dosad susrele?
Barbara: Osigurati to da promocija eventa i merch budu na razini uz ne baš velik budžet za njih, hvala inflaciji haha. Također, manjak vremena i osoba za određene uloge, a puno zadataka koje treba obaviti.
Valentina: Slažem se s Ren, pogotovo drugim dijelom. Svake godine imam osjećaj da je toliko toga na što treba misliti i što ide ili može ići po krivu i da jednostavno ništa neće uspjeti. I onda ipak sve nekako uspijemo provesti i bude super! Svakako mi je osobno najveći izazov koordinacija članova organizacijskog tima. U konačnici, zajedno s volonterima i vanjskim suradnicima, nas je mnogo. To znači mnogo različitih ideja i želja koje treba uskladiti, uz ograničene resurse (ljudske i financijske). A organizacija programa sa sobom nosi mnogo komunikacije s predavačima, dogovora, poziva i mailanja. Sve skupa je vrlo izazovno, ali i fantastičan je osjećaj kada se okreneš u subotu u 20h oko sebe, uz sve te poznate ljude, i shvatiš da si ponovno stvorio na jedan vikend taj dobar stari Liburnicon.
Je li nešto iz prošlih generacija organizatora posebno pomoglo u rješavanju tih izazova?
Barbara: Općenito je puno pomagao „Handbook” kojeg su organizatori/ce negdje 2017. i 2018. pisali/e, iako se neke stvari svakako jesu promijenile u međuvremenu pa određene informacije više ne vrijede.
Valentina: Spomenuti „Handbook“ nam je svojevrsni sveti gral organizacije Liburnicona, pogotovo su korisni rokovi koji su definirani za pojedine aktivnosti. No da, svašta se promijenilo tako da bi vjerojatno bilo dobro napisati „Handbook vol. 2“ za nove generacije koje nam dolaze. No, svakako bi iskoristila priliku i naglasila da su ovdje uz nas još uvijek mnogi bivši i stariji organizatori uvijek spremni savjetovati nas i podijeliti svoju mudrost. Nezahvalno je isticati pojedince, ali znate tko ste i ma koliko puta se možda i ne slagali oko pristupa organizaciji, znajte da bez vas ne bi ovako uspješno radili što radimo, VELIKO VAM HVALA SVIMA!
Koje su vještine najviše razvile radeći na festivalu – od logistike, komunikacije, do vodstva?
Barbara: Zujanje po Wordpressu! Isprobavanje novih vrsta objava na socijalnim mrežama i praćenje koliko je što uspješno prošlo! Učenje kako s tiskarama i sličnim tvrtkama komunicirati na profesionalan način! Prilika da u nekim segmentima obnavljam vlastite pomalo zahrđale ilustracijske i craft vještine! Usklađivanje vizije za vizualni identitet s ostatkom tima, postavljanje granica i uspješna suradnja s različitim tipovima ljudi.
Valentina: Liburnicon mi je svakako bio prvo iskustvo vođenja ljudi i intenzivnijeg rada s ljudima, za što je uvijek potrebno mnogo razumijevanja, kompromisa, ali i ponekad biti osoba koja će „lupiti šakom u stol“. Mnogo sam naučila o profesionalnom pristupu i komunikaciji, putem e – maila, ali i uživo. Uslijed Liburnicona odlazila sam na prve važnije sastanke i naučila kako se ophoditi. Naučila sam izuzetno mnogo „soft skills“ koji mi mnogo vrijede u mojoj trenutačnoj profesionalnoj karijeri. Uz moje kolege iz organizacije sam naučila mnogo o svemu i svačemu s čime se možda i nikad ne bi susrela da se nisam našla u ulozi organizatora, posebice glavnog koordinatora koji mora biti upoznati sa svime.
O zajednici i budućnosti:
Kako vidite ulogu Liburnicona u lokalnoj zajednici, ali i na nacionalnoj festivalskoj sceni?
Barbara: Svakako kao mjesto gdje se ljudi mogu povezati i prilika mladima da iskušaju nešto novo, a osim toga, prilika da pokažemo kako i kod nas postoji interes za alternativnim, kreativnim i geekovskim sadržajem.
Valentina: Liburnicon je mjesto gdje ljudi bez predrasuda mogu doći, družiti se, isprobati nešto novo i naći neku svoju nišu, što god to bilo. Pružamo izuzetno širok i raznovrstan program pa stvarno svatko može pronaći nešto za sebe. Ono što me posebno veseli je što iz godine u godinu privlačimo mnogo ljudi iz lokalne zajednice, cijele zemlje, ali i šire. To znači da ne samo čuvamo postojeće posjetitelje, ali se i širimo, a time nadam se i rastemo, što u brojakama, no još važnije u kvaliteti.
Imate li dugoročnu viziju za festival – gdje ga vidite za pet, deset godina?
Barbara: Nadam se da će Liburnicon ostati mjesto gdje se mladi kroz volonterski angažman mogu uključiti u organizaciju i testirati/razvijati svoje vještine, nalazeći se u područjima organizacije koja su im zanimljiva. Također, da Liburnicon i dalje bude mjesto gdje će se odvijati razne radionice, prezentacije, predavanja, prilike ljudima da iskušaju nešto novo, inovativno i zabavno što neće imati priliku drugdje, i da se u konačnici podruže sa starim poznanstvima, no upoznaju i nekog novog. To donekle ovisi i kako ćemo stajati s brojem osoba u organizaciji – toplo pozivamo sve one s ambicijom i željom iskušati se biti dio nekakve geekovske organizacije!
Valentina: Nadam se da će Liburnicon još uvijek biti tu, makar naša generacija organizatora otišla i izmijenila se. Ne nadam se nužno da će biti isti, jer to nikako ne bi bilo dobro. Liburnicon se želi i mora mijenjati i prilagođavati željama i interesima novih generacija. No nadam se da će ipak uvijek zadržati svoju srž i dio svoje osnove, tako da ne samo privlači nove generacije, nego mu se stare generacije uvijek rado vraćaju na druženje u toplim ljetnim večerima uz more. Nadam se da ću i ja jednog dana kao bivši (i stariji) organizator moći doći na Liburnicon, uživati sa starim poznanicima i komentirati kako je to sve bilo (bolje) u naše doba.
Što biste poručile budućoj, možda petoj generaciji organizatora – zašto se isplati biti dio tima?
Barbara: Biti dio nečega kao što je Liburnicon je zbilja jedno posebno iskustvo – svi smo okupljeni oko toga da pružimo zanimljiv, zabavan i pristupačan sadržaj i da se svi pritom zabavimo. Naravno, kad se ozbiljno zakuha organiziranje pred sam kon, zna biti kaotično i takoreći Vrlo Dinamično, no sve se to isplati jednom kad vidiš kako ste zajedničkim snagama doveli do toga da se još jedan Liburnicon uspješno održava i kad nam se nakon kona jave ljudi s odličnim dojmovima.
Valentina: Poručila bih svima da dođu za početak volontirati na Liburnicon, upoznati ljude i upoznati se s procesima. Nitko od nas nije došao u organizaciju i znao što radi. Svi smo bili izgubljeni i učili u hodu. Tu su uz nas uvijek bili stariji, često mudriji, organizatori koji su nas bodrili i vodili savjetima, a niti novoj generaciji toga neće nedostajati, barem dok sam ja tu u većoj ili manjoj ulozi. Organizacija Liburnicona je jedno sasvim posebno iskustvo te svih pozivam da budu hrabri i prihvate jednu od organizacijskih uloga, a mnogo ih se nudi. Svakako ćete mnogo naučiti, a i dobro se zabaviti.
