Zatvara se posljednja urarska radnja u gradu

Isto tako, nakon velike navale na pametne satove, u posljednje dvije godine primjećuje se trend povratka klasičnim, analognim satovima. U konačnici, netko tko ima kvalitetan sat, uvijek će ga odnijeti uraru na popravak ili servis. Tako da – kaže naša sugovornica – posla za urare će uvijek biti.

S posljednjim danom prosinca, Opatija će ostati bez svoje posljednje urarske radnje. Naime, gospođa Marija Štimec s prvim danom nove godine odlazi u mirovinu, čime se zatvara poglavlje njenog života dugo više od pedeset godina. S osmijehom na licu kazuje nam kako je njena „urarska priča“ započela jednostavno – udajom za urara. Imali su radnju u slovenskom Trbovlju u kojoj je od otvaranja 1973. godine isprva pomagala suprugu i učila o urarstvu, a sedam godina kasnije položila je ispit i stekla zvanje urarke.

– Inače sam iz Trogira. U Trbovlju, u unutrašnjosti Slovenije, sam s obitelji živjela 20 godina, a u mislima su mi stalno bile Dalmacija i Hrvatska. Drukčiji je bio način života, nedostajalo mi je more. Dobili smo dvoje djece, oboje su se bavili plivanjem, pa smo se povezali s riječkim Plivačkim klubom „Primorje“. Kći je tako 1992. upisala gimnaziju u Rijeci, preselili smo u Rijeku i 1993. sam otvorila urarsku radnju kod „Kraša“. Prostor je bio idealan – 17 godina sam odlazila na posao u Rijeku iz Kolavića gdje smo kupili kuću. Tako je bilo sve dok „Kraš“ nije otišao u renovaciju, a ja sam morala iseliti iz njihovog prostora. Zbog klijenata, činilo mi se najlogičnije pokušati pronaći novi prostor na Korzu, međutim, nisam imala sreće. S druge strane, Opatija mi je bila „tiha patnja“, pa sam na kraju odlučila otvoriti radnju u Opatiji i sada sam već punih 16 godina u ovom prostoru, u prizemlju hotela Bellevue – ispričala nam je naša sugovornica kojoj je najveće priznanje bilo to što su njeni klijenti iz Rijeke nastavili dolaziti kod nje i u Opatiju. Gospođa Marija ne krije ljubav prema poslu koji radi, ali ni Opatiji, mjestu koje već gotovo 35 godina naziva domom. Dodatni bonus je bio, kaže, što s radnog pulta gleda na more i vidi šetače koji uživaju u šetnji opatijskom Slatinom. Međutim, nakon više od 50 godina staža, u 71. godini života, vrijeme je za odlazak u mirovinu.

– Iskreno da vam kažem, ja vam se već jedno pet-šest godina spremam otići u mirovinu. Odlagala sam to koliko sam mogla i vjerujte mi da mi nije bilo lako donijeti tu odluku. Bila sam u razgovorima s jednim mladićem koji je bio zainteresiran preuzeti posao. Plan je bio da jedno vrijeme radim s njim kao umirovljenica, na pola radnog vremena. Međutim, povukao se, tako da nemam druge opcije nego zatvoriti. Žao mi je što je tako ispalo, ali mogu razumjeti da ovaj posao mlađim generacijama možda i nije atraktivan. Ovo je posao u kojem se nećete obogatiti i k tome morate sve raditi sami. Kupaca i klijenata ima, ali ima i puno posla. Sve sama radim, od popravljanja satova do knjigovodstva i čišćenja prostora, a ne mogu si priuštiti još nekoga zaposliti, jer je teško zaokružiti financijsku konstrukciju za još jednu osobu – s puno emocija kaže gđa Marija, koja se još uvijek nada da će se do kraja godine možda javiti netko zainteresiran za preuzimanje uhodane urarske radnje. Iako se broj kupaca smanjio pojavom online trgovina, kaže kako još uvijek ima puno onih koji satove radije kupuju u fizičkim trgovinama. Isto tako, nakon velike navale na pametne satove, u posljednje dvije godine primjećuje se trend povratka klasičnim, analognim satovima. U konačnici, netko tko ima kvalitetan sat, uvijek će ga odnijeti uraru na popravak ili servis. Tako da – kaže naša sugovornica – posla za urare će uvijek biti.

Premda do kraja godine još ima vremena, već priprema svu dokumentaciju i „obilazi šaltere“, jer kod naše sugovornice, kao što se od urara i očekuje, sve mora biti na vrijeme i precizno izvršeno. A kakvi su planovi za mirovinu?

– Volim raditi u vrtu, pa ću vjerojatno više vremena tome posvetiti. Volim putovati, a imam i šest unučića! Kći sa svojom obitelji živi u Zadru, a sin sa svojima u Kopru, gdje ima i urarsku radnju, tako da planiram provesti što je više vremena moguće s unucima, koliko me budu htjeli! – zaključila je.

Zahvala i podsjetnik klijentima

Gđa Marija zahvaljuje svim svojim klijenticama i klijentima na dugogodišnjem povjerenju te na brojnim lijepim željama povodom odlaska u mirovinu. Ujedno upućuje molbu svim klijentima koji su svoje satove ostavili na popravku da ih preuzmu do kraja godine. Riječ je o satovima donesenima zbog manjih popravaka, zbog čega nisu ostavljeni kontakt-podaci, a vlasnici su, čini se, s vremenom zaboravili na njih.

Piše: Elena Vidović
Za: List Opatija

Follow @torpedo_media