Pedeset dana borbe protiv koronavirusa – Boras Mandić: ‘Budimo sretni da se nije ostvario početni crni scenarij’
Načelnik Stožera civilne zaštite Primorsko-goranske županije, u šali je kazao kako bi, da mu je netko „prije 50 dana rekao da ćemo voditi polemike oko ovih tema, odmah bih mu skočio u zagrljaj unatoč socijalnoj distanci“.
Rijeka – Danas je točno 50. dan od kada smo iznenada i hitno pozvani u Zagreb na sastanak svih županijskih stožera civilne zaštite. Od tog 25. veljače pojam koronavirus, epidemija, pandemija, respiratori, oboljeli, samoizolacija, karantena, postali su mi svakodnevna terminologija. Do tog dana nije mi bilo jasno što to ti epidemiolozi i sanitarci točno rade, ali onda sam upoznao Dobricu, Senku, Stipu, Danijelu i mnoge druge i vrlo brzo shvatio što rade. I počeo sam slušati svaku riječ koju su izgovarali. Njihove procjene, odluke, mjere, traženja postala su moja obaveza i obaveza svih kolega u Stožeru civilne zaštite Primorsko-goranske županije. Već sljedeći dan, 26. veljače imali smo prvog zaraženog COVID-19 u Rijeci. Idući dan drugog, dan iza trećeg. Prvog dana ožujka imali smo već pet pozitivnih od ukupno sedam u cijeloj Hrvatskoj. Pomislio sam „pa kud baš svi ovdje, ok Italija je blizu, ali da imamo više zaraženih nego Trst, Udine, Pordenone“… Nažalost, nije bilo krenulo dobro. Kao stožer smo zasjedali svaki dan, 29. veljače sam uputio e-mail na nacionalni stožer i predlagao zatvaranje granice prema Italiji i da se razmotri obustava nastave u školama. Imali smo svakodnevne pressice, informirali javnost, apelirali na promjenu navika i ponašanja. Svo to vrijeme mnogi ko da su živjeli na nekom drugom planetu, i dalje su se družili, organizirali manifestacije po trgovima, punili dvorane, turistički putovali, ne mareći za apele, preporuke i upozorenja, prisjetio se Marko Boras Mandić, ravnatelj Stožera civilne zaštite Primorsko-goranske županije, prvih pedeseta dana u borbi protiv korona virusa.
Nažalost, ovaj okrugli broj obilježen je i prvom tragičnom brojkom – nakon „smirivanja“ situacije na području županije i dobrih rezultata, zabilježena je i prva smrt uzrokovana koronavirusom.
– Danas 50 dana nakon, u PGŽ imamo brojke koje su svima poznate. Nažalost imamo i prvu osobu koja je izgubila bitku s koronavirusom. Ukupno gledajući imamo sustav, mogu reći vrlo korektno posložen, od zdravstvenog segmenta na čelu s KBC-om do onog logističkog segmenta sustava civilne zaštite. Danas teme koje dominiraju nisu više one s početka priče, više se ne spominju respiratori, bolnički kapaciteti, karantene, studentska naselja, smještaj u dvoranama. Dok su u drugim županijama teme broj domova za starije u koje je ušao koronavirus, broj liječnika u Zagrebu koji su zaraženi i izvan su službe, cijela mjesta koja su u karanteni od Like do Dalmacije ili pacijent iz Istre koji je umro kući jer nije bio hospitaliziran, kod nas u PGŽ su teme e-propusnice, objedinjavanje općina i gradova u veće administrativne cijeline i pacijenti s blagim simptomima koji su smješteni u bolničku ustanovu, a ne u vlastitom domu. Daj Bože da tako i ostane, kazao je Boras Mandić.
U šali je kazao kako bi, da mu je netko „prije 50 dana rekao da ćemo voditi polemike oko ovih tema, odmah bi mu skočio u zagrljaj unatoč socijalnoj distanci“.
– Budimo sretni da se nije ostvario onaj scenarij koji je predviđao da će Kvarner zbog blizine Italije doživjeti njenu sudbinu, sa svim onim crnim brojkama koje su tamo prisutne. Iako, još smo daleko od kraja, sve opcije su nažalost moguće. Isto tako, budimo ljudi i poštujmo sve ono što rade epidemiolozi, doktori, sanitarci, medicinske sestre, volonteri Crvenog križa, policajci, pripadnici postrojbi civilne zaštite pa i poneki mi u raznim stožerima. Propitivati nas iz razloga što je u bolnici hrana loša ili što nema prostorija za druženje nije baš fer. Pogotovo ako istovremeno ne postavimo pitanje samom sebi da li je baš bilo potrebno 15. ožujka otići u London, Madrid ili Istanbul na izlet ili na nogometnu ili neku drugu utakmicu. Isto tako propitivati nas u županijskom stožeru vezano za objedinjavanje područja i za e-propusnice nije fer. Niti smo donašali zakon o sustavu civilne zaštite niti smo određivali administrativne granice gradova i općina. Da ne bi bilo zabune, ja potpuno razumijem svaku osobu koja je trenutno u bolnici, u Rijeci ili u Crikvenici, a htijela bi biti doma. Imam veliku empatiju za te osobe, znam šta znači dugo ležati u bolnici. Vjerovatno bih i ja da sam u toj poziciji isto razmišljao. Isto tako potpuno razumijem svakog načelnika i gradonačelnika koji bi želio osigurati svojim građanima da se mogu nesmetano kretati bez propusnica. Sve mi je to razumljivo. Samo za razliku od njih, i prvih i drugih, kao načelnik Stožera CZ PGŽ moram sagledavati cjelokupnu sliku, epidemiološku, sigurnosnu i društvenu, svjestan svoje odgovornosti, i obaveze da napravim apsolutno sve da posljedice ove pošasti budu minimalne. Dužan sam pažljivo slušati glas svakog onog člana stožera, prvenstveno zdravstvenih djelatnika, vjerovati njegovoj stručnosti, raspravljati mjere, analizirati svaki korak i donašati odluke na dobrobit 300 tisuća stanovnika Kvarnera i Gorskog kotara. Drugačije ne bi bilo ispravno. I za kraj rečenica koju smo mnogi u životu koristili puno puta ali sada je značenje te rečenice bolno istinito. Pustimo prozivanja, pisanje komentara po društvenim mrežama i ove rasprave za neka druga vremena, bit će prilike za to kada sve ovo prođe – k’o živ k’o mrtav, zaključio je Boras Mandić.
