PREDSTAVLJAMO RIJEČKU DEMO SCENU – Burning Bush: ‘Inspirira nas ljepota ovog kaotičnog i ružnog života’
Kažu kako naziv benda ima nekoliko značenja, u političkom smislu protiv represije bivšeg američkog predsjednika Busha, u biblijskom vezano uz gorući grm koji je metafora za Mojsijevo osjećanje prisutnosti boga što uspoređuju sa silom koja ih je objedinila u bend. Treći, onaj koji im najviše prema opisu glazbe odgovara je legaliziranje upotrebe marihuane.
Rijeka – Osnovani na dobrom i čistom prijateljstvu, zabavnim trenucima koje su doživjeli na probama i prije nastupa, ali i podalje od pozornice, Burning Bush sačinjavaju vokal Janko Podvorec, Armin Basha na gitari, basist Matija Škrlec i Antonio Stašić na bubnjevima.
– Jako smo bili povezani i ranije, ali smo postali još dodatno uz pomoć glazbe. Također bismo rekli da smo dosta povučeni tipovi koji jednostavno uživaju u idili stvaranja nečega iz ničega. Doslovno smo znali naredati dvije do tri neprospavane budne noći kako bi se zabavljali, slušali glazbu i naravno stvarali te snimali istu. Bili bi iscrpljeni baš jako, no to nas ispunjava, tvrde Burning Bush kreativci.
Iako već dulje vremena nisu imali nastupe, probe znaju održavati kod bubnjara Stašića doma u garaži. Svoj zvuk opisuju kao dub, funk i ska-punk, a do naziva benda došao je basist Matija tijekom jednog ljetnog druženja kod hotela Continental 2016. godine, kada su i započeli sa svojim stvaralaštvom. Kažu kako naziv ima nekoliko značenja, u političkom smislu protiv represije bivšeg američkog predsjednika Busha, u biblijskom vezano uz gorući grm koji je metafora za Mojsijevo osjećanje prisutnosti boga što uspoređuju sa silom koja ih je objedinila u bend. Treći, onaj koji im najviše prema opisu glazbe odgovara je legaliziranje upotrebe marihuane.
– Legalno i svakodnevno pušimo manipulacije, laži i krađe od strane takozvanih političara. Zašto ne bismo mogli pušiti nešto što nas smiruje nakon napornog dana, pitaju se momci. U svojim počecima imali su razdoblje u kojemu su oblačili sve i svašta, gomilali robu kako bi izgledali što apsurdnije i time pokazali „sirovinu margina vizualne slike“. Stvorili su satiru na američki stil odijevanja hiphoperske mladeži, dok je ujedno to postala i njihova ekspresivnost, koju su nazvali trep stil. Taj pojam im označava i, kako kažu, njihov način disanja i življenja u bendu.
Smatraju kako je Rijeka grad u kojemu se može izraziti na svoj specifičan način i gdje je takvo što dosta prihvatljivo.
– Na samom početku imali smo tu neku viziju napraviti dub-ska bend, pa smo kroz razna sviranja ubacili još i funk, kao i repanje, ali nam se duša bazirala na punku, opisuju se. Rekli bi da se ističu po samom zvuku i žanru koji „nema veze s duplim kick bubnjem ili s oštrom agresivno izdistorziranom gitarom. Vremena se mijenjaju, a tako i glazba s njima“, objašnjavaju.
Gitarist Basha tvrdi kako je devedeset posto nastupa na kojima je bio u publici bilo ograničeno „tupatupa punkom“ ili „dždždrž metalom“, pa smatra kako nova publika osjeti da to postane dosadno slušati i žvakati jedno te isto.
– Mladi umjesto da nastoje stvoriti nešto novo ili barem nešto što Rijeka nije dugo vremena čula, oni idu po istom kalupu praviti bend pa čak i riffove, nastavlja. Kaže da je to samo njegovo subjektivno mišljenje te da može biti kako griješi, uz poruku: „Rock’n’roll nije psytrance“!
Dečki tvrde da je svijet prepun dobrih izvođača na bazi ska-punk-reggae glazbe koju dosta ljudi s naših prostora sluša. Kažu kako imaju previše glazbenih uzora i da ih je iz svakog žanra gotovo nemoguće nabrojati. Vokal Podvorec piše tekstove, a ostatak ekipe je zadužen za proizvodnju glazbenog dijela, dok su „Make riots“ i „What are we fighting for“ najbolje prihvaćene stvari. Najdražu svirku imali su u trsatskoj The Beertiji zbog toga što je ta noć imala posebnu energiju, od publike do zvuka je baš sve bilo kako treba. Također, u pamćenju im je ostala i svirka na Kontu za Norijadu 2017. godine.
Za stvaralaštvo ih inspiriraju svakodnevne životne situacije vezane uz politiku, „malog čovjeka“ i spoznaja o samome sebi. Također, kažu kako ih općenito inspirira ljepota ovog kaotičnog i ružnog života. Ističu kako je tijekom snimanja njihovog demo uratka riječka kiša igrala veliku ulogu:
– Drugačije bi pjesme ispadale i zvučale kada bi vani tekla voda, a mi spojeni kod bubnjara Staška u garaži. Milina. Delay s pojačala bi zvučao kao kiša, a kiša kao delay, ističu.
Za kraj, na pitanje koji su im planovi za budućnost kažu: „Težimo k tome da dođemo do levela high kao Lil Peep“.
