PRIČE IZ NAŠEG KRAJA Kapela zavjetnih darova

Napisao Dragan Ogurlić (ZiP)

Jedna pomalo neugledna slika, veličine 60 puta 42 centimetra, na starom tvrdom kartonu i s ne baš raskošnim okvirom, i danas predstavlja iznimnu zanimljivost. Gospi Trsatskoj poklonio ju je u znak zahvalnosti hrvatski mornar Josip Cer, koji je bio jedan od 705 preživjelih s broda “Titanik”. Gorostasni brod udario je 14. travnja 1912. u santu leda i potonuo. Poginulo je 1635 putnika.

Rijeka – Svetište Majke Božje na Trsatu, okupljalište Marijinih hodočasnika kroz mnoga stoljeća, razvilo se i kao svetište i zavjetište naših pomoraca. U Kapeli zavjetnih darova, koja se nalazi u sklopu trsatskog svetišta, čovjeku zastane dah od mnogobrojnih posveta Majci Božjoj, darova i zahvalnica povješanih po zidovima, brodića i slika kojima su je pomorci i njihove obitelji darivali. Pomorci na dalekim morima zazivali su Gospu Trsatsku u svojim najtežim trenucima kao ‘Zvijezdu mora’, a majke, supruge, kćeri, sestre i zaručnice njoj su zavjetovale svoje mile i drage na svim morima svijeta.

Mnogo je potresnih ali i spasonosnih svjedočanstava upisano na ovim darovima ispunjenim zidovima, i u Knjizi dojmova. Jedan je Talijan, pošto je s obitelji na golim koljenima obišao Gospin oltar, zabilježio: “Došao sam izvršiti zavjet Trsatskoj Gospi jer me 1943. godine izvukla iz morskih dubina od 46 metara, iz oštećene podmornice.”

Jedna pomalo neugledna slika, veličine 60 puta 42 centimetra, na starom tvrdom kartonu i s ne baš raskošnim okvirom, i danas predstavlja iznimnu zanimljivost. Gospi Trsatskoj poklonio ju je u znak zahvalnosti hrvatski mornar Josip Cer, koji je bio jedan od 705 preživjelih s broda “Titanik”. Gorostasni brod udario je 14. travnja 1912. u santu leda i potonuo. Poginulo je 1635 putnika.

Među zavjetnim slikama s prikazom morskih oluja i čudesnih izbavljenja po zagovoru Majke Trsatske, ističe se slika broda “Ban Mažuranić”, s povrh priloženim kamenom. Podno slike stoji zapis u kojemu “barba” broda Barettini svjedoči o čudu Trsatske Gospe. Bilo je to na putu iz brazilskog Santosa za Savanu u američkoj državi Georgia, kad se podigla strašna oluja, pravi fortunal. U brod je navrla voda, smjesta je dana uzbuna, ali nadiruću vodu posada nije mogla zaustaviti ručnim crpkama. Pumpalo se ipak tri dana i tri noći, a momčad je na kraju izdala snaga. Kad je bilo jasno da spasa nema, “barba” broda pozvao je svu posadu:

“Kleknimo, okrenimo se prema Trsatu i pomolimo se!”

Pomorci, pričao je kasnije jedan svjedok, nikada nisu tako zdušno molili kao tada. I doista, voda se pomalo zaustavila, a kad je fortunal prestao, na svoje čudo ugledali su kako je kamen začepio rupu i zaustavio vodu.

Tako piše i u zapisu podno slike: “Samo je čudo što se kamen nije pomaknuo za cijelo vrijeme teških fortunala od Santosa do Savane.”

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!