Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane!

RAZGOVOR Distune Promotion slavi 10 godina: Povezala nas je ideja da Rijeka može biti grad, a ne muzej živih ljudi

"Rijeka je vrlo čudan grad. Kako bi meni jedna vrlo draga osoba, koja nije iz Rijeke, a godinama ovdje živi rekla: ''Grad umom otvorenih, a srcem zatvorenih ljudi''. I voliš ga i mrziš u isto vrijeme. Voliš ga jer je takav kakav je, a mrziš jer imaš osjećaj da će se pretvoriti u Sisak. Ne bih rekao da je to inspirativno, samo motivirajuće".

Rijeka - U posljednje se vrijeme na društvenim mrežama dosta često može naići na ime Distune Promotion. Sve su to neki događaji koji izgledaju “kul”, a iza tih događaja stoje upravo oni, Distune-ovci. Ova riječka nezavisna booking i promo agencija sastoji se od pet članova – Kristine Barišić, Stjepana Gillicha, Dine Grgurića, Marina Jurčića i Željka Pendića, a postoji već skoro deset godina. Odlučili smo ih predstaviti i priupitati čime se sve bave, kako im je djelovati u Rijeci, ali i koji su im najljepši trenuci u zajedničkom radu.

Što je Distune Promotion i tko ga čini?

Željko: Iza imena Distune Promotion “krije se” organizacija koja u Rijeci, ali i šire organizira, dogovara i promovira programe povezane s glazbenom kulturom. Kad je riječ o članstvu, ustalilo se nas petero, no tu je i nekolicina prijatelja našeg rada, prvenstveno dizajnerski duo iz Zagreba - Radnja.

Stipe: Distune Promotion je u osnovi ideja ili bolje rečeno želja skupine ljudi, da Rijeka ipak može biti grad, a ne muzej živih ljudi. Da se može i dalje razvijati, ne samo kozmetičkim promjenama, koja svojim građanima može ponuditi bolji, kvalitetniji, raznovrsniji i u konačnici sretniji život. Koja smatra da su dinosaurusi izumrla vrsta i pripadaju prošlosti. To nastojimo prezentirati kroz  vrhunske glazbene programe koje nudimo našoj publici.

Kada je nastao, čija je bila početna ideja?

Željko: Sve je krenulo u jesen 2010., znači približavamo se jubilarcu. Prvotna ideja, organizacija koncerata za prijatelje, krenula je jedne ljetne večeri ispred Surfer Rose-a (današnji Glazbeni centar Rijeka) gdje smo se Raul Jereb i ja osim standardnog prebiranja po bendovima dotakli i organiziranja koncerata.

Čime se sve bavite, vaše su područje najviše glazbena događanja?

Marin: Prvenstveno se bavimo organiziranjem koncerata i festivala. Glavni programi su godišnja klubska sezona "Distune vam predstavlja" i Impulse Festival. Naravno, tu su i novi edukativno-koncertni ciklus "Let's talk about music" i neizostavan Velvet Festival na Krku. Glazba, glazba, glazba.

Koje ste velike događaje do sada organizirali? 

Marin: Svake se godine nađe neki dragulj, a u zadnje tri riječka je publika gledala velikane kao što su Swans, Calexico, Chelsea Wolfe, Lee Ranaldo (Sonic Youth), God Is An Astronaut, The Tiger Lillies, Algiers, dugačak je popis zapravo. I naravno, tu je Neurosis u Zagrebu.

Radite li još nešto uz Distune ili to nije moguće? Algiers / Foto Gregor Bogdanovic

Marin: Trenutno smo svi na sve strane. Nekad je zbilja teško balansirati posao od 8 do 16, faks, Distune i osobni život, ali to nije stvar za žaljenje. Ovo je moj odabir i u zadnje četiri godine, od početka rada u udruzi, život mi je zbilja puno bogatiji. Odlični koncerti i iskustva su bonus.

Kristina: Radimo. A kako se sve stiže, ne pitajte, hehe. Uglavnom, stiže se. Dan nam ima 48 sati, pa se stvari uspiju posložiti.

Je li organizacija događanja (u Rijeci) prilično stresan posao? Imate li neugodnih iskustava? 

Marin: Organizacija evenata je sam po sebi stresan posao, za festivale slobodno kvadriraj stres, ali to je sve OK. Na temu Rijeke - riječka publika je jako specifična. Na kraju dana sve se posloži i bude genijalno. The Tiger Lillies / Arhiva Topedo media

Stipe: Pa nikome zapravo nije lako, ne samo nama u Rijeci. Malo je tržište i nije baš da se njeguje ikakva kultura u smislu odgajanja publike koja bi nešto cijenila i pratila i nečemu se posvetila. Povući ću tu paralelu sa sportom – dičimo se da smo sportska nacija, a dvorane i stadioni nam zjape prazni. Ta površnost se prelijeva i na kulturu i na znanost i ostale apekte života. Teško je u takvim uvjetima očekivati veće promjene, kako mi je to netko u jednom razgovoru nedavno rekao ''mi smo nacija na kratki rok, jednostavno ni u čemu ne znamo funkcionirati na duže staze''. Odgovor na drugi dio pitanja je – iako ponekad ne nailazimo na razumijevanje, u zadnje vrijeme razvijamo sve bolju suradnju s partnerima s kojima radimo.

S obzirom da ste nezavisni, financirate se od ulaznica?

Stipe: Pa to nam je najvažnija ulazna stavka, no sigurno nam je puno lakše kada dobijemo potporu od raznih natječaja kao što je onaj od Grada Rijeke, Ministarstva kulture, PGŽ-a i slično. Puno teže nam je nalaziti sponzore jer nismo vezani za jedan prostor, odnosno nemamo ni ne vodimo klub, jer nam se program odvija na više lokacija.

Koliko mogu primijetiti, prednost dajete alternativnoj sceni. Jeste li i osobno vezani uz nju? Calexico

Dino: Da, naravno, na tjednoj bazi pratimo i odlazimo na kulturne manifestacije neovisno o disciplini umjetnosti. Mišljenja sam da alternativna scena, odnosno kultura, na jedan svojstven način oplemenjuje čovjeka i čovjekovo razmišljanje. Puno toga je konkretno, ali ono što nije tjera na razmišljanje, a razmišljanje o tome što je autor htio reći definitivno donosi nove sponznaje, ne samo o svijetu i umjetnosti, nego najbitnije - o sebi.

Stipe: Prvo što je to alternativna scena, što je mainstream? Mi nudimo određenu vrstu programa koji nije razvikan, površan i plitak, ali to ne mora značiti da je alternativan, odnosno jedina alternativa. I trap je alternativan, pa ga ne radimo i cajke su alternative, pa ih ne radimo.

Kako je raditi u Rijeci? Ostavlja li Rijeka traga na vašem djelovanju odnosno crpite li iz nje inspiraciju? Repetitor @ Impulse Festival

Stipe: Vrlo nezgodno pitanje. Rijeka je vrlo čudan grad. Kako bi meni jedna vrlo draga osoba, koja nije iz Rijeke, a godinama ovdje živi rekla: ''Grad umom otvorenih, a srcem zatvorenih ljudi''. I voliš ga i mrziš u isto vrijeme. Voliš ga jer je takav kakav je, a mrziš jer imaš osjećaj da će se pretvoriti u Sisak. Ne bih rekao da je to inspirativno, samo motivirajuće.

Kristina: Kao i svaki grad, i Rijeka ima svojih pluseva i minuseva, ali bez obzira na to super je raditi u Rijeci. Inspiracije ne fali, opali nas svakodnevno, kao što se može i vidjeti iz našeg bogatog programa koji je svake godine sve bolji i bolji.

Koji su vam bili najljepši momenti zajedničkog rada?

Dino: Dobar međusobni humor kojeg imamo definitivno olakšava međusobni rad, ali ne samo da ga olakšava nego i ne bi bilo toliko lijepo da ga nema, a on je stalno prisutan. Također, trenutak kada je na svakoj kućici kvačica i kada napokon možeš na miru sjesti i proći kroz uspomene, zaključiti jednu cjelinu i ponoviti si međusobno da to što radimo ima smisla, višeg smisla, to su neki od ljepših momenata.

Marin: Uf, ima ih jako puno. Od sastanaka i popratnih valjanja provala, do razmontiravanja pozornice na pljusku. Avanture sa konferencija su priča za sebe.

Stipe: Pa, nema ništa ljepše nego kada ti publika poslije koncerata, tribina, filmova, sajmova ploča, izložbi, ma zapravo svega što radimo, odlazi sretna i nasmijana lica.