RAZGOVOR Edvin Liverić: ‘Postoje desetljeća kada se ništa ne događa, a onda se u nekoliko tjedana dogode desetljeća’
Istaknuo je kako su već sada u planiranju raznih mogućih terminskih scenarija oporavka, ali i kako će biti izuzetno zahtjevno nadoknaditi sve izgubljene termine i posložiti nove rasporede. Neizvjesno je što će od planiranog programa uopće opstati u budućem periodu.
Rijeka – Edvin Liverić, sasvim poseban riječki glumac, poznat po ulozi u seriji „Ne daj se, Nina“, ali i po brojnim kazališnim i filmskim ulogama, prije godinu i pol dana preuzeo je još jednu važnu ulogu – postao je ravnatelj Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Upitali smo ga koliko trenutna „korona situacija“ utječe na njegove angažmane i na cijeli HKD, a on je istaknuo kako utječe apsolutno i na jedno i na drugo.
– HKD je do daljnjega zatvoren za sve svoje posjetitelje, zaustavljene su sve radionice koje se održavaju u zgradi, prolongiran je festival Spring Forward, a to za sve nas znači duplo više posla jer se sve napravljeno i posloženo treba reorganizirati u nekim drugim terminima, objasnio je. Istaknuo je kako su već sada u planiranju raznih mogućih terminskih scenarija oporavka, ali i kako će biti izuzetno zahtjevno nadoknaditi sve izgubljene termine i posložiti nove rasporede. Neizvjesno je što će od planiranog programa uopće opstati u budućem periodu.
Liverić smatra kako je umjetnička scena sada, pogotovo nezavisna, u velikom iskušenju.
– Gotovo pa nemoguće je predvidjeti koliko će poguban biti scenarij koji nas očekuje. Sada treba biti dobar strateg, i kao u šahu, igrati sa predviđenih pet i više koraka unaprijed, objasnio je trenutnu situaciju hrvatskih umjetnika.
U HKD-u trenutno uređuju prostorije u kojima vježbaju njihovi vanjski korisnici, a rade i na planu strategije. Upravo je taj plan sve ono što se ne vidi izvana, a traži popriličan angažman. Nastoje koristiti ovo vrijeme u kojima se ne izvode programi na sceni i u galeriji za takve aktivnosti, za koje inače uvijek nedostaje vremena. No, kako je njemu raditi ovaj posao sada, ali i inače?
Edvin Liverić / Foto Marija Milin
– Usustaviti jednu novu ustanovu u kulturi svakako je izazovan posao. U slučaju HKD-a radi se i o specifičnoj ustanovi koja je „nova“, ali koja na sceni našega grada opstaje već niz desetljeća u raznim svojim organizacijskim oblicima. Vremena su turbulentna i ekonomski izazovna, ali mi se kao mali vrijedni tim za sada dobro nosimo sa svime. Pokazatelji nam idu u prilog – od broja posjetitelja do onih financijskih. Naravno da su nam želje veće od datih mogućnosti, ali nastojimo biti realni u svim našim planovima, kaže Liverić. Svi njegovi planovi za budućnost za sada su vezani uz HKD, barem dok traje njegov mandat.
No, privatno se vidi na selu u Istri, u svom masliniku i uglavnom u poljoprivredi. Tamo crpi i inspiraciju, koju također pronalazi u književnosti, likovnoj umjetnosti i filmovima.
– Sve više pronalazim užitak u dugim šetnjama šumom, planinarenju, odlasku na more. Priroda je neiscrpno vrelo inspiracije i što sam stariji, sve više se njoj okrećem. Kao dijete provodio sam dosta vremena u prirodi, pa ovo doživljavam kao neki povratak. Zatvaranje kruga, opisao je Liverić. Nakon 30 godina aktivnog umjetničkog života u Zagrebu, vratio se u Rijeku na potpuno drugačije radno mjesto, a na tu se tranziciju još uvijek pokušava naviknuti.
Između ostaloga, posebno je ponosan da je HKD prva ustanova u kulturi Rijeke koja je u potpunosti osposobila pristup i funkcioniranje na svim potrebnim nivoima – osobama s invaliditetom.
– To je za nas jako bitan moment i nadamo se da smo time i podigli ljestvicu standarda u gradu, onu koja se iščekuje u inkluzivnosti osoba s posebnim potrebama, istaknuo je. Liverić ima i jednu neostvarenu želju još od studentskih dana – uvijek je želio odigrati Normana iz drame „Garderobijer“ Ronalda Harwooda, a kada bi trebao izdvojiti jednu od svojih nagrada to bi bila nagrada „Vladimir Nazor“. Kaže, radilo se o predstavi „Imago“ teatra EXIT.
– U devedesetima kada se uglavnom vrednovao nacionalni i folklorni repertoar, ta je nagrada jednoj predstavi suvremenog scenskog izraza ujedno ulijevala nadu u neke repertoarne promjene. Zato nam je svima tada bila i posebno važna, objašnjava. Rijeku smatra ugodnim gradom za život, sa idealnom pozicijom, na moru, a podno planina, u blizini otoka i Zagreba, ali i drugih europskih gradova. No, grad čine i ljudi, a ta mu je tema još uvijek pomalo i neuhvatljiva i teška za definiranje, s obzirom da smatra kako se nalazimo u periodu tranzicije i nije jasno kamo idemo te čemu težimo.
– Pokazat će vrijeme kakav ćemo to grad ostaviti narednim generacijama. Možda živimo u izuzetno važnom povijesnom trenutku, a da toga nismo niti svjesni. Obzirom na trenutnu situaciju s virusom koji je zahvatio čitav svijet, na pamet mi pada jedna rečenica koju je izgovorio Lenjin 1917. u vrijeme revolucije: ‘Postoje desetljeća u kojima se ništa ne događa, a onda se u nekoliko tjedana dogode desetljeća, zaključio je Liverić.
