[RAZGOVOR] Katarina Peović: Naš će naglasak biti na privrednom razvoju Rijeke te demokratizaciji na svim razinama, od kvarta do radnog mjesta

Mi smatramo da političke stranke ne bi trebale „nuditi” gotova rješenja i obećavati da je dovoljno da se njih izabere, pa će oni umjesto svih nas provesti promjene, već bi trebalo prije svega demokratizirati procese odlučivanja.

Rijeka – Katarina Peović, ispred Radničke fronte, u utrci je za mjesto gradonačelnice Rijeke. Što ju je motiviralo na kandidaturu, kako vidi razvoj Rijeke te zašto bi građani i građanke baš nju trebali zaokružiti na nadolazećim izborima, otkrila je u razgovoru za naš portal.

Što Vas je motiviralo na kandidaturu za gradonačelnicu Rijeke?

Najviše su me motivirali moji studenti koji masovno odlaze iz Rijeke jer ne mogu naći posao niti se odvojiti od roditelja, o vlastitom stanu niti ne sanjaju. Motivirali su me radnici koji nam se neprestano obraćaju dijeleći svoje muke s nama, koji u strahu od šefova ne smiju javno izlaziti sa svojim problemima. Motivirao me prosvjed 2015. jedan od najvećih u novijoj povijesti Rijeke koji je Radnička fronta organizirala zajedno s inicijativom Protiv skupog Energa gdje smo pokazali da solidarno i zajedno možemo nešto promijeniti. Rijeka je postala preskupi grad za život – ima preskupe usluge grijanja, odvoza otpada, grobnih usluga, skupog javnog prijevoza – RF je u suradnji s građanskim inicijativama prosvjedovao i bunio se protiv takvih tendencija.

Tko je sve u Vašem timu? Tko podržava (stranački ili nestranački) Vašu kandidaturu?

Radnička fronta na izborima okuplja radnike različitih struka, od radnika u komunalnim poduzećima, do medicinskih sestara, profesora, IT-jevaca. Mi nemamo bogate donatore, poduzetničke frakcije kojima izbori služe kako bi se pozicionirali bliže gradskoj blagajni i iz nje izvlačili novce koje će im osigurati njihov „pulen” na izborima. Mi u politici volontiramo i cilj nam je poboljšati život radnoj većini u gradu Rijeci.

Moju je kandidaturu podržala građanska inicijativa Protiv skupog Energa. Podržala ju je već u samom početku i većina najaktivnijih članova Nove ljevice u Rijeci i PGŽ koji su nakon odluke središnice o zabrani podrške toj kandidaturi, koja je došla kao posljedica razlaza s Možemo, izašli iz te stranke, te ušli u RF. Većina su predstavljeni na kandidacijskim listama RF za grad i županiju. Nemanja Cvijanović, naš kandidat za dogradonačelnika, bio je agregator Nove ljevice u Rijeci. Od 15 članova NL koji su tada istupili iz te stranke 13 ih je prešlo u RF.

Koje su ključne točke Vašeg programa? Što nudite mještanima?

Mi smatramo da političke stranke ne bi trebale „nuditi” gotova rješenja i obećavati da je dovoljno da se njih izabere, pa će oni umjesto svih nas provesti promjene, već bi trebalo prije svega demokratizirati procese odlučivanja. To je važno jer upravo ti koji “nude” da će nešto mijenjati umjesto svih nas – obično drže stranu interesnim skupinama, dok je široka demokratizacija odlučivanja jedini način da se „vlast” kontrolira i da ju se prisili na transparentno odlučivanje, te da odlučivanje bude u korist svih.

Stoga je, pored naglaska na privredni razvoj Rijeke, temeljna točka našeg programa – demokratizacija na svim razinama od kvarta do radnog mjesta. Gradska vlast zadužuje generacije koje dolaze bez da Riječane i Riječanke pita što bi od velikih infrastrukturnih projekata željeli i da im ponudi alternativne projekte, kao i predoči transparentno načine financiranja. Ironično je da smo u tzv. “mraku socijalizma” u Rijeci imali 6 uspješnih referenduma, u novije doba nijedan, iako je referendum, bilo savjetodavni, bilo obavezni, omogućen Statutom grada Rijeke.

Stup našeg programa je i privredni razvoj Rijeke. Rijeka je jednom bila sinonim za industrijski procvat u nekadašnjoj Jugoslaviji, danas je najveći poslodavac Klinički bolnički centar Rijeka, iza kojeg slijede Plodine. Degradirajući pomak od industrije i prometa kao izvoznih sektora koji proizvode kompleksne proizvode ili prisvajaju značajnu dodanu vrijednost, prema centralnom mjestu trgovine i raznih uslužnih djelatnosti doveo je grad na »aparate«. Mikro i malo poduzetništvo nije niti može biti generator razvoja jer jednostavno nema kapaciteta za značajne investicije, za transfer i razvoj novih tehnologija i povećanje produktivnosti rada – što su ključni razvojni faktori.

Dakle, Rijeka razvojni zaokret od kojeg će imati koristi većina Riječana i u smislu poboljšanja osobnog ali i komunalnog standarda može postići jedino na način da se formiraju ili održe snažne kompanije koje će biti nosioci razvoja, usvajanja novih tehnologija i povećanja produktivnosti rada i na koje će se zatim vezivati male i srednje tvrtke. No, kako lokalna razina tako i državna nemaju u planu oblikovanje institucija i politika koje bi bile usmjerene na postizanje takvih strateških ciljeva – umjesto toga „razvojna” uloga lokalne vlasti vidi se u start-up inkubatorima i sličnim servisima za pomoć pri pokretanje tvrtki, nakon čega se očekuje da same na tržištu organski rastu. Rezultat takvog pristupa jest upravo okoštala privredna struktura u kojoj dominiraju male tvrtke bez razvojnog kapaciteta i na niskoj razini zarade, a time i bez mogućnosti da financiraju višu razinu javnih usluga i komunalni standard. Konkretno famaceutska industrija, biomedicina, 3. maj su subjekti koji bi mogli biti nosioci razvoja, no važno je da se pokreću i nove industrije i grane, svakako bi u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti kod zelene tranzicije trebalo inzistirati na mogućnostima domaće proizvodnje dijelova i elemenata tehnologija i rješenja za prijelaz na obnovljive izvore energije.

Također važan segment našeg programa se odnosi na niz konkretnih socijalnih i javnih politika koje proizlaze iz prve dvije točke, koje ih i omogućavaju. To su projekti poput svima dostupnih i besplatnih vrtića, domova umirovljenika, besplatnog javnog prijevoza, pomoći za starije, osiguravanja dostupnog stanovanja za sve.

Što smatrate najvećim problemima Rijeke? Koji su promašaji gradske vlasti u proteklom razdoblju?

Svakako je prvi problem devastacija riječke privrede, što se odrazilo i na naš loš komunalni i osobni standard, to se može mijenjati osnaživanjem riječke privrede, ali ne slijedeći iste formule i recepte koje nam i sada nameću i na lokalnoj razini i na nacionalnoj razini Nacionalnim planom oporavka i otpornosti koji ne uključuje korištenje EU sredstava tako da pokrećemo svoju industriju i strukturiramo pametne planske industrijske politike, već se sve svodi na kupovinu strane tehnologije, preuzimanje gotovih rješenja.

Problem su i radnička prava što u privatnim firmama u kojima često nema sindikalnog organiziranja, nema kolektivnih ugovora, ali i u gradskim firmama – primjerice radnici u Gradu Rijeci već preko deset godina nemaju potpisan kolektivni ugovor, vozači u Autotroleju su među najslabije plaćenima u svojoj struci u zemlji, a ugovori na određeno mnogima u korona krizi nisu produženi, radnici drugih gradskih poduzeća također nam se žale.

Problem su preskupe komunalne usluge od javnog prijevoza, gradskih groblja, do odvoza otpada, naplate računa…

Zbog čega bi mještani trebali zaokružiti upravo Vas kao najbolji izbor za Rijeku?

Glas za Radničku frontu i mene je glas za radnike. Važno je da dobijemo priliku da u Gradskom vijeću grada Rijeke i Županijskoj skupštini Primorsko-goranske županije progovorimo o radnicima, njihovim pravima i problemima, o boljim komunalnim uslugama u gradu Rijeci, problemima s privatizacijom komunalnih usluga, outsourcingom i agencijskim radom, te da potaknemo procese demokratizacije odlučivanja.

Kao što smo i u Saboru prvi puta otvorili važne teme poput pitanja minimalne plaće, progresivnog oporezivanja, beneficiranog staža za zdravstvene radnike u respiratornim centrima, stambenih politika… tako će nam prva i osnovna zadaća u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini biti zastupanje progresivnih pro-radničkih lokalnih politika.