Razgovor o fenomenu TAZ-a večeras u beach baru Prasowski

U programu sudjeluju Katarina Peović, Boris Ružić i Nebojša Zelić dok je moderatorica razgovora Šura Dumanić.

Rijeka – Razgovor o fenomenu TAZ tj. privremenih autonomnih zona održat će se večeras, 2. srpnja s početkom u 20 sati, u beach baru Prasowski. U programu sudjeluju Katarina Peović, Boris Ružić i Nebojša Zelić dok je moderatorica razgovora Šura Dumanić.

– Što se dogodilo s anarhističkim snom, s državom bez države, s komunom, s trajno autonomnom zonom, sa slobodnim društvom, sa slobodnom “kulturom”? Zar moramo napustiti ovu nadu u zamjenu za nekakav egzistencijalistički “acte gratuit“? Nije biti promijeniti svijest, već promijeniti svijet. Prihvaćam ovo kao jednu točnu kritiku. Ali ipak bih želio navesti dva zapažanja u obranu onoga što sam rekao; prvo, revolucija još nije uspjela ostvariti taj san. Vizija se rađa u trenutku podizanja revolucije – ali čim “Revolucija” trijumfira, država se vrati, a san i ideal su prevareni. Nisam napustio nadu ili samo očekivanje promjene – ali nemam povjerenja u riječ “Revolucija”. Drugo, ako i zamijenimo revolucionarni pristup s konceptom “ustanka koji se rađa spontano u anarhističkoj kulturi” naša posebna povijesna situacija nije povoljna za jedan tako opširan pothvat. Sada ne bi proizašlo apsolutno ništa osim lakoumne pogibelji iz frontalnog sudara s državom, megakorporacijom informacije, carstvom Spektakla i Prividnosti. Njezine su puške uperene protiv nas, dok naš mršavi arsenal ne nalazi ništa u što ciljati, osim u jedan rigidni vakuum, u jednog Demona sposobnog da ugasi svaku iskru u elektroplazmi informacije, u jedno društvo kapitulacije dominirano likom policajca i očaravajućim okom ekrana TV-a. Ukratko, ne pokušavamo prodati TAZ kao svrhu samoj sebi, koja bi zauzela mjesto svim drugim oblicima organizacije, taktike i ciljeva. Preporučujemo je jer može postići kvalitetu koja je usporediva s ustankom bez da nužno dovede do nasilja i smrti. TAZ je kao pobuna, koja ne dolazi u direktan okršaj s državom, gerilska operacija koja oslobađa jedno područje (vremena, teritorija, imaginacije) i zatim nestaje kako bi se ponovno pojavila na nekom drugom mjestu, u nekom drugom vremenu, prije nego što je država uspije uništiti…
S obzirom na to da je država primarno i u većoj mjeri okupirana Prividom nego Materijom, TAZ može “okupirati” ta područja ilegalno i nastaviti sa svojim “prazničkim” ciljem na duže vrijeme u relativnom miru. Možda su neke male TAZ potrajale i čitave živote jer su prošle nezapaženo – kao hillbillies (tako se nazivaju stanovnici dalekih ruralnih i močvarnih komuna na Jugu SAD-a) enklave – jer se nikada nisu ukrstile sa Spektaklom, niti su se ikada pojavile izvan onog realnog života koji je nevidljiv agentima Privida. Babilon shvaća svoje apstrakcije kao realnost; točnije “unutar” granica ove greške TAZ može započeti svoju egzistenciju. Započeti TAZ može zahtijevati taktike nasilja i obrane, ali njezina najjača snaga je njena nevidljivost – država je ne može prepoznati jer Povijest o njoj nema definiciju. Čim je TAZ imenovana (predstavljena) mora nestati, nestat će ostavljajući iza sebe praznu ljušturu, samo kako bi se mogla ponovno pojaviti na nekom drugom mjestu, još jednom nevidljiva jer je neobjašnjiva u pojmovima Spektakla. Zato što je TAZ savršena taktika za doba u kojem je država sveprisutna i svemoćna, mada istovremeno puna pukotina i praznina. Zato što je TAZ mikrokozmos onog “anarhističkog sna” slobodne kulture ne mogu pomisliti na bolju taktiku za ostvarenje cilja, dok se istovremeno može eksperimentirati nekim od njezinih blagodati sada i ovdje. U biti, realizam traži od nas ne samo da prestanemo čekati “Revoluciju” već i da je prestanemo željeti. “Pobuna”, da – koliko god je češće moguće, i pod ciljem nasilja. Grč Prividne Države bit će “spektakularan”, ali u većini slučajeva najbolja i najradikalnija taktika bit će odbijanje uplitanja u spektakularno nasilje, “povlačenje” iz područja privida, nestajanje. TAZ je tabor ontoloških ratnika: udariti i pobjeći, održati čitavo pleme u pokretu, mada se radilo samo o podacima u Mreži. TAZ mora biti sposobna za obranu; ali kako “napad” tako i “obrana” morali bi, ako je moguće, umaknuti nasilju države, koje nije više “značajno” nasilje. Napad je usmjeren na strukture kontrole, esencijalno na ideje; obrana je “nevidljivost”, borilačka vještina, “neranjivost”. “Mašina Nomadskog Rata” osvaja bez da bude primijećena i kreće prije nego što se mapa upotpuni novim podacima. Za budućnost – samo onaj tko je Autonoman može “planirati” autonomiju, organizirati je, stvarati je. To je djelovanje koje računa samo na vlastite snage. Prvi korak je u nekom smislu sličan Satoriju – realizacija da TAZ započne s jednostavnim aktom realizacije, stoji u opisu događaja.

O sudionicima:
Katarina Peović
Izv. prof. dr. sc. Katarina Peović istaknuta je javna intelektualka i dugogodišnja politička aktivistica i teoretičarka.
Rođena je u Zagrebu 1974. godine. Komparativnu književnost i kroatistiku je završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1993-1999.) Na istom je fakultetu magistrirala i doktorirala u polju kulturalnih studija. Od 2004. do 2005. bila je asistentica na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Od 2005. godine zaposlena je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta u Rijeci (2005. asistentica, 2012. docentica) gdje predaje kolegije iz područja kulturalne teorije. Uređivala je književno-teorijski časopis Libra Libera (1999-2018.), te emisiju Elektrosfera Trećeg programa Hrvatskog radija (2008-2009.). Autorica je dviju knjiga Mediji i kultura (2012.) i Marx u digitalnom dobu (2016.), a uredila je i zbornik tekstova Privremene autonomne zone (2003.). Pisala je za Zarez i H-Alter.

Boris Ružić
Boris Ružić, diplomirao na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Zaposlen na mjestu poslijedoktoranda pri istom odsjeku. Dobitnik dvije stipendije za istraživački boravak u Velikoj Britaniji 2014. i 2018. godine. Koautor knjige Fragmenti slike svijeta: kritička analiza suvremene filmske i medijske produkcije (2012). Urednik, suradnik i prevoditelj na Trećem programu Hrvatskog radija od 2009 – 2017. godine, te autor znanstvenih i stručnih radova objavljenih u domaćim i međunarodnim publikacijama. Sudjelovao na više desetaka međunarodnih i nacionalnih znanstvenih konferencija. Član uprave internacionalnog društva za vizualnu kulturu (IAVC). Član programskog vijeća Art-kina Croatia. Regularni član žirija na filmskim festivalima, suradnik na projektu STEPS, koordinator tri međunarodna znanstvena projekta.

Nebojša Zelić
Nebojša Zelić je docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, Nebojša Zelić u znanstvenom radu bavi se temama političkog opravdanja i socijalne pravednosti. Trenutno je voditelj projekta koji analizira odnos između dobrobiti i socijalne pravednosti u pluralnim društvima. Radio je kao glumac i lutkar te je bio aktivan u nizu organizacija i inicijativa civilnog društva; organizator je i sudionik mnogih javnih događaja vezanih uz teme filozofije politike i kulture.