RAZGOVOR Rajka Jurdana Šepić urednica emisije Puntape – Svaki mjesec u studio dođem s „karjolom knjig“

Nikola Cvjetović 5 years ago Rijeka , Scena

— Poznanici mi jave da su se zatekli primjerice u robnoj kući ili u nekoj čekaonici, ambulanti u vrijeme emitiranja Puntapa pa su primijetili kako mnogi naćule uši ili su čak i stišavali ljude: ”Molim vas ako se možete samo pola minute stišati – da čujemo Puntape“, ispričala nam je Jurdana Šepić.

Rijeka –  Posljednjeg dana siječnja navršilo se punih deset godina neprekinutog svakodnevnog emitiranja čakavske poetske minijature ”Puntape“ u programu HR Radija Rijeke. Rođendansko druženje na kojem će se obilježiti ovaj značajni jubilej održat će se ovog petka 8. veljače u prostoru Narodne čitaonice s početkom u 18 sati. Tim povodom porazgovarali smo s Rajkom Jurdanom – Šepić urednicom emisije. Sveučilišna profesorica, fizičarka i pjesnikinja Jurdana Šepić, istinski je zaljubljena u čakavski izričaj i čakavsko pjesništvo, a njezine interpretacije čakavskih autora mnogima su neizostavan početak dana.

Kako je uopće došlo do ideje da se ovakva emisija osmisli?
Rajka Jurdana Šepić: Do emisije je dovela moja osobna uključenost u čakavsko pjesništvo od djetinjstva i činjenica da puno čitam i često citiram različite autore svojim prijateljima, bližnjima. Možemo reći i da ih gnjavim. Muž mi je prvi jednom prilikom spomenuo, kad sam njega gnjavila ‘tkoznakojim’ divnim stihovima, da bi bilo zgodno napraviti jednu takvu radijsku emisiju, ako je „po domaći“ i ne preduga, rekao je,  „to bi se čuda juden pijažalo“. Neposredni povod za pokretanje emisije dogodio se na predstavljanju jednog kalendara koji je osim fotografija uključivao i stihove. Na toj promociji sam sjedila kraj Alena Čemeljića, programskog urednika HR Radio Rijeke i predložila sam mu da se stihovi, npr. čakavski, mogu osmisliti  kao kratka radio emisija. Alenu se ideja odmah jako dopala i odmah je predložio – ako bih se prihvatila toga – emitiranje emisije u najslušanijem jutarnjem terminu u 8:15. Mjesec dana nakon tog razgovora, u siječnju 2009. snimila sam prvi Puntape,  emitiran je u veljači.

Nije lako svakodnevno izabirati minijature, kako izgleda proces od pronalaska ‘minijature’ do emitiranja?
Rajka Jurdana Šepić: Proces je zapravo kontinuirano praćenje čakavskog publiciranja i kontinuirano čitanje pjesama. Čim dobijem u ruke knjigu pjesama ili mi autor pošalje rukopis – pročitam ga u cijelosti razmišljajući već tada za svaku pjesmu – je li prikladna za Puntape po sadržaju i duljini i u kojoj prilici bi je bilo zgodno emitirati, tako da je odmah označim. Proljeće ima svoje teme, buđenje prirode, ljubav, ljeto su morski motivi, jesen su plodovi, a zima su misaone pjesme, sjećanja na djetinjstvo, priroda zimi. Snimam jednom mjesečno.  Po par dana traje odabir 30 pjesama za cijeli mjesec, provjeravam u mojoj bazi podataka je li već pjesma emitirana, da se ne ponavlja, a  onda sve knjige, papire, zbirke… Stavljam u jedan ruksak i u studio. Znala sam reći da svaki mjesec dođem s „karjolom knjig“.

Kakve su bile početne reakcije publike?

Rajka Jurdana Šepić: Trebalo je nešto vremena da emisija stekne svoje brojne slušatelje, a brzo su počele reakcije, najprije mojih poznanika, u vidu poziva, mailova, sms-ova s reakcijama na konkretne stihove i konkretne interpretacije. I danas mi često napišu „jooooj kako je bila dobra“ ili „al si me rasplakala danas jutro“, „smejen se“, „ juuušto je tako“, „al mu je dobro rekla“. Puno  mi se puta obrate meni nepoznati slušatelji, , npr. prodavači, zdravstveni djelatnici. Pitaju „Ma, jelda da vi govorite svako jutro na radiju čakavske stihove?“.  Posebno mi je drago kad mu deklariraju „jako volim Puntape iako nisam čakavac“.  Ima i anegdota, poznanici mi jave da su se zatekli primjerice u robnoj kući ili u nekoj čekaonici, ambulanti u vrijeme emitiranja Puntapa pa su primijetili kako mnogi naćule uši ili su čak i stišavali ljude: „Molim vas ako se možete samo pola minute stišati   – da čujemo Puntape“.

Koji su sve autori bili zastupljeni emisiji ”Puntape“?
Rajka Jurdana Šepić: Uglavnom autori iz naše županije, Rijeka i okolica, Opatijsko područje do Brseča i Pasjaka, Cres i Krk, Grobnik,  primorje do Crikvenice, sigurno više od 200 autora. Pjesnici Puntapa su često i djeca, učenici čiji su radovi tiskani u brojnim sjajnim knjigama  „Čakavčići pul Ronjgi“. Kad mi autori dostave rukopis i time dadu dopuštenje za Puntape biram i još neobjavljene pjesme.

Što ste nam pripremili za rođendansku proslavu?
Rajka Jurdana Šepić: Jedno opušteno i veselo druženje pjesnika i svih prijatelja Puntapa. Glavni urednik HR Radio Rijeke Alen Čemeljić i ja ćemo govoriti o emisiji, prisjetiti se početka, pokoje anegdote, a bit će i malo prigodnih stihova.

Osim ovog angažmana, zajedno sa svojim suradnicima osmislili ste i pretvorili u stvarnost zavidno poetsko/glazbeno djelo ‘Čakavski bardi’. Kakva nam je uopće situacija s čakavštinom? Se moramo bojati da pomalo nestaje ili je to pogrešni dojam?
Rajka Jurdana Šepić: Da, zbirka čitane poezije Čakavski bardi je nastala kao svojevrsni ishod „Puntapa“.  Također, od Puntapa, a na inicijativu Dragana Ogurlića,  nastala je i Biblioteka Puntape izdavačke kuće Adamić u kojoj su (do sada) izdane tri zbirke pjesama; „Kada vruja zavruja“, „Duša zdola kamika“ i zbirka ljubavne čakavske poezije „Ćeš me- nećeš me“. Svaki jezik je živ, on neprekidno nastaje, mijenja se, ali zato i nestaje. Tako je i s čakavštinom. S jedne strane, da, ona nestaje jer se sve više „zbaštarduje“, ali ni mi ne govorimo onu istu čakavštinu koju su govorili naši preknonoti. I naša je već zbaštardana. Vlasta Sušanj Kapićeva je sjajno rekla u jednom svojem stihu da smo svi mi autohtoni čakavski govornici – živi, hodajući „muzeji od zajika“. Bojazni, koliko god opravdane, radije preoblikujmo u našu svakodnevnu brigu za naš jezik – za naš identitet. Dok smo mi živi, dok ga govorimo i prenosimo  na svoju djecu – i on je živ. Puntape je moj mali desetogodišnji „pro bono“ doprinos brizi za taj život.

I jedna minijatura za kraj razgovora po vašem izboru…

Rajka Jurdana Šepić: Neka bude jedna moja minijatura još iz studentskog doba kojom želim zahvaliti svim pjesnicima Puntapa i onima koji će to tek postati za sve životne trenutke i misli koje su s nama podijelili:

Koliko su zvezdi dugo
od moje – ka dela dan,
toliko su judi blizu mi
keh ja volin i poznan.