RAZGOVOR Riječka ‘enciklopedija’ Dorjana Širola pet godina zaredom bila je najbolja kvizašica na svijetu
Na svakom međunarodnom prvenstvu u kvizovima konkurencija je sve jača i viša, a biti u top 20, 30 nije nimalo lako. Ponosna sam na to, kaže Riječanka zaposlena u Engleskoj, koja je pet godina zaredom nosila titulu najbolje kvizašice na svijetu!
Rijeka – Samozatajna ili kako bi se u narodu reklo „tiha voda brege dere“, Dorjana Širola riječki je i hrvatski, ali i svjetski biser. Od 2013. do 2018. godine bila je najbolja kvizašica na svijetu, preciznije, najbolje plasirana žena na Svjetskom kvizaškom prvenstvu. Međutim, minimalno je medijski eksponirana i zanimljivo je kako je uspjela proći poprilično nezamjetno. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu završila studij opće lingvistike, kao i engleskog jezika i književnosti. Nakon toga upisuje magisterij iz lingvistike na Cambridgeu te doktorat iz poredbene lingvistike na Oxfordu.
Ovaj riječki „mozak“ trenutno živi i radi u Engleskoj, što uopće više nije čudan podatak za Hrvatsku, vrlo je zauzeta, ali i dalje visoko kotira kako na svjetskim, tako i na hrvatskim kvizovima znanja. Na stranici Hrvatskog Kviz Saveza može se naći državna rang lista, a za studeni 2019. godine Širola je prva sa 13 odigranih kvizova.
Kakav je osjećaj biti najbolja kvizašica na svijetu?
Pa (smijeh), ne znam što bih rekla. Lijepo je to znati, no moram napomenuti da je ove godine i mene i moju konkurenticu pretekla Amerikanka, pa ove godine nisam najbolja na svijetu, ali se nadam da ću opet pobijediti, da ću je dostići. Treba iskopati slobodnog vremena, kada se radi jednostavno se ne stiže sve.
Koliko ste često u Rijeci i nedostaje li Vam život u Hrvatskoj?
Ovisi kako kad. Znam po godinu dana ne doći, a onda nekoliko puta godišnje dođem, ovisno o obiteljskim događanjima. Svi smo mi ljudi, naravno da mi nedostaju roditelji, sestra, nećakinje, prijatelji, moji kvizaši.
Kako se pripremate za kvizove i koliko ste otprilike knjiga do sada pročitali? Može li se to uopće prebrojati?
To je kao da me pitate koliko ste sendviča u životu pojeli (smijeh). Jako me puno toga zanima, cijeli život je pripremanje za kviz. Kao i većina kvizaša nemam fotografsko pamćenje, iako morate imati dosta dobro pamćenje za sudjelovanje u kvizovima. Pamtimo ono što nas zanima, treba biti znatiželjan. Ima i specifičnih priprema, treba nekoliko tjedana prije uroniti u pitanja, imam veliku zbirku od na stotine pitanja, pa mozak pripremate na turnirski način razmišljanja. Znanje se može analizirati i iz kvizova, gleda se gdje nešto šteka i onda to treba proći, recimo anatomiju. Jako puno toga se čita, kopa, znam tražiti nešto, pa se nakon tri sata zateknem da sam skroz odlutala od onog što sam isprva tražila.
Imate li omiljenu knjigu, kojeg autora volite čitati? Omiljeni film?
Imam jako puno knjiga koje su me u životu oduševile, ne mogu izdvojiti jednu ili dvije. Isto tako i za filmove. Što se autora tiče pada mi na pamet P. G. Wodehouse. Iako nije poznat kod nas, smatram ga strašno duhovitim.
Da Vas pozovu da sudjelujete u emisiji poput Potjere, u ulozi tzv. Lovca, biste li pristali? Jesu li možda to već i napravili?
Bih, nikada me nisu pitali, ali sam na raspolaganju. Kad je u Hrvatskoj prvi put krenula Potjera, nisam ništa znala o tome, nitko me nije zvao. Ali, jedna engleska lovkinja se začudila da me nisu uzeli. U jednoj sam engleskoj brošuri navedena kao lovkinja, ali u Hrvatskoj nisam u toj ulozi.
Kada je uopće počela Vaša ljubav prema kvizovima?
Amm, ja sam još kao tinejdžerica voljela rješavati križaljke i gledala sam Kviskoteku sa Oliverom Mlakarom, no tek nakon odlaska na Oxford počinjem aktivno sudjelovati na kvizovima. Tek je onda zapravo počela moja ljubav prema sudjelovanju u kvizovima.
Imate doktorat iz opće i poredbene lingvistike i magistrirali ste informatiku. Što Vam je draže?
To jesu dvije različite stvari, ali informatiku mi je bilo zanimljivo raditi. Nešto što je sasvim drugačije od lingvistike, pa je bilo zanimljivo, dosta sam uživala. To se dvoje da dosta dobro iskombinirati, pogotovo zbog vremena u kojem živimo i zbog stvari poput slobodnog prevođenja i prepoznavanja jezika. Radim u jednoj IT kompaniji u kojoj mogu kombinirati to dvoje.
Na što ste najviše ponosni u svojoj dosadašnjoj karijeri?
Na svakom međunarodnom prvenstvu u kvizovima konkurencija je sve jača i viša, a biti u top 20, 30 nije nimalo lako. Ponosna sam na to. Također, kotiram visoko i na državnoj rang listi Hrvatskog kviz saveza. Držati se jako blizu vrha je velika stvar i dosta je mladih kvizaša koji su sve pripremniji i voljni sudjelovati na kvizovima.
Koje je Vaše mišljenje o hrvatskom školstvu?
To je velika i bolna tema, štrajk sam podržavala jer znam kako to sve funkcionira. Iako nemam direktna saznanja kako sada stvari stoje, znam da postoji nepoštovanje prema učiteljima i stjecanju znanja. Bitno je samo „u se, na se i podase“, ostalo je nebitno. U Engleskoj su ljudi isto nezadovoljni svojim školstvom, i „vani“ ljudi imaju svoje probleme. Ili neki sustav koji bi mi mogli kopirati. Stvar je u ljudima, u društvu u kojem postoji određeni sustav. Veliki broj djece provede školske dane grčevito pokušavajući ništa ne naučiti, a to je nešto što bi trebalo promijeniti. U Hrvatskoj te ljudi čudno gledaju kada npr. stariji dođeš studirati, to bi isto trebalo mijenjati. Radiš ono što tebi treba u tom trenutku osobno, a ne zato što ti sa recimo 23 godine moraš nešto napraviti.
