RAZGOVOR Saša Matovina: Kastav je plodna sredina koja ima sluha za kulturu

RAZGOVOR Saša Matovina: Kastav je plodna sredina koja ima sluha za kulturu

Saša Matovina

Veseli nas da nas ljudi očekuju, vrlo rado nas ugošćuju, čak nas i zovu da dođemo kod njih… Naravno, ne možemo sve obići jer bismo trebali koledvati tjedan dana, ali trudimo se obići većinu domova u Kastvu i Kastavštini – kaže Matovina o skoroj „novoj rundi“ koledvanja za Tri kralja…

Muška i ženska klapa Kastav

Saša Matovina stalni je član opernog zbora ansambla Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, no u javnosti je puno poznatiji po drugim projektima kojima se bavio – kao član i umjetnički voditelj Klape Kastav, voditelj KUD-a Učka i drugih zborova, jedan od organizatora ČAnsonfesta, ali i jedan od „tri kralja“ koji početkom svake godine obilaze domove Kastavaca kako bi im zaželjeli sve najbolje. Kraj protekle godine Saši i kolegama iz Muške i Ženske klape Kastav obilježio je veliki koncert u opatijskom centru Gervais, uz Tamburaški orkestar HRT-a, na kojem je promoviran i zajednički koncertni album.

– Radi se o snimci koncerta koji smo 2017. godine početkom srpnja održali na Kastafskom kulturnom letu, bila je to koncertna promocija novog albuma Muške klape Kastav „More, nebo, zemja“ u suradnji s Tamburaškim orkestrom HRT-a, na kojem je gostovala i Ženska klapa Kastav. Taj konert bio je snimljen i audio i video, nakon toga smo se bavili postprodukcijom i onda smo Božićnim koncertom u opatijskom Gervaisu u istom sastavu predstavili zajednički koncertni album nazvan „Uživo u Kastvu“. Za nas je to vrlo značajna stvar jer smo uspjeli realizirati CD u suradnji s jednim od najznačajnijih profesionalnih orkestara u zemlji, Tamburaškim orkestrom HRT-a pod vodstvom maestra Siniše Leopolda. Ovaj koncertni album realiziran je u jednom „boxu“ kao CD i DVD, odnosno kao audio i video snimak, u izdanju Aquarius Recordsa iz Zagreba i može se naći u svim boljim CD shopovima diljem Hrvatske.

Radi li se tu o spoju različitih glazbenih tradicija? Klapska pjesma obično se povezuje uz Dalmaciju i primorje, a tamburice uz Slavoniju i kontinent?

– Tamburaški orkestar ljudi možda percipiraju kao nešto što pripada kontinentalnom dijelu Hrvatske, međutim, ne treba zaboraviti da su mnogi tamburaški orkestri, sastavi i društva postojali u Kastvu i okolici. I danas ima tamburaških orkestara u našem kraju, ali nekad je to bila tradicija čitavog ovog prostora, postoje i poznati mandolinistički orkestri u Italiji, tako da tambure i srodni instrumenti nisu vezani samo za Slavoniju. Zapravo, to je pitanje repertoara, a mi na ovom albumu izvodimo uglavnom autorske skladbe autora s našeg područja spjevane na čakavskom dijalektu, iako ima i nekih klasika kao „Pismo ćali“, pa i „U boj, u boj!“, finale opere Nikola Šubić Zrinski. Šarolik je repertoar, s naglaskom na našu baštinu.

Obje kastavske klape posljednjih godina sve su češće ovjenčani priznanjima i vrijednim nagradama čak i u svjetskim okvirima. Koliko vam znače takve nagrade?

S nedavno održanog koncerta u centru Gervais

– Naš rad smo odavno fokusirali na gostovanja van zemlje jer smo toga puno već prošli na domaćim pozornicama i festivalima i sama od sebe se nametnula želja i potreba za predstavljanje naše glazbe izvan okvira Hrvatske. Sada nas se kroz to poprilično prepoznaje, a nagrade nam puno znače jer nas dodano motiviraju. Osim časti, te nagrade, osobito one renomirane, čine nas i „konkurentnijima“ kada prijavljujemo neke nove projekte ili nova gostovanja, a zahvaljujući njima ostvarujemo i dodatne novčane nagrade u Hrvatskoj, primjerice iz Fonda PGŽ za izvrsnost na području kulture koje nam daju i materijalnu podlogu za daljnje projekte.

Klapska glazba u Hrvatskoj je kulturno i povijesno prepoznatljiva kod publike. Kakve su reakcije u inozemstvu gdje nema te baštine koja omogućuje prepoznavanje i „usađen“ emotivni odgovor?

– Redovito gdje god nastupamo publici, ali i drugim sudionicima, vrlo smo zanimljivi. Uglavnom su to natjecanja zborova gdje rijetko nastupaju tako mali sastavi, pa im je jako atraktivno da jedna skupina od osam, devet ili deset ljudi može tako moćno zapjevati, kao nekakav veći zbor s puno više članova. Fascinira ih i specifičnost našeg vokalnog izričaja i glazbene baštine, pogotovo kad se radi o istarskoj ljestvici budući da takav fenomen pjevanja i sviranja nije prisutan u drugim sredinama u Europi. Stranoj publici smo interesnatni jer im nudimo nešto što ne mogu pronaći u svojim kulturama. Kao što i nas fascinira kad se susretnemo s nekim novim ritmovima i melodijama.

Osim s Klapom Kastav, surađujete i s drugim zborovima i vokalnim skupinama s ovog područja, kao što je KUD Učka iz Matulja, koji su također u zadnje vrijeme sve nagrađivaniji za svoj rad. Koja je „tajna“ uspjeha?

S vokalnim ansamblom Kanat

– Najvažnije u tom, pa i u bilo kojem drugom poslu, je kontinuitet i predanost tome što radiš. Osnova svega je da voliš to što radiš, jer onda se možeš tome maskimalno posvetiti i takav rad te ispunjava. Mene jako veseli rad s ljudima i zahvalan sam prirodi što mi je dala volju i dar da prenosim znanja i vještine na druge ljude i što mi omogućuje da zajedno s njima ostvarimo takve rezultate. Naravno, mora čovjek imati i krug kvalitetnih suradnika, u ovom slučaju su to pjevači, koji su motivirani i angažirani da zajedno napravimo neku novu vrijednost. To je vrlo kreativan posao, s velikim emotivnim angažmanom, u kojem dajem sve što mogu od sebe. To je ta, nazovimo ju – tajna.

Bliži nam se blagdan Tri kralja, što znači da je vrijeme i za tradicionalno koledvanje članova Klape Kastav. Kakav je to običaj, kada je nastao, a kako i zašto ste ga vi oživjeli?

– Koledvanje je vezano uz mnoge krajeve Primorja, ali i Hrvatske. U Kastvu se od davnina koledvalo, u različitim prigodama, a posebno u božićno i novogodišnje vrijeme, što vrlo detaljno opisuje i Ivo Jardas u svojoj kultnoj knjizi „Kastavština“. Mi smo taj običaj obnovili 1995. godine na nagovor Milivoja Jelovice, tadašnjeg predsjednika KUD-a Istarska vila u sklopu kojeg je tada djelovala i naša klapa. On nas je zaintrigirao za taj običaj koji je izumro na našem području pola stoljeća ranije – zadnji puta se koledvalo 1946. godine, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Skupa s njim proučili smo što se u tim prigodama čitalo, pjevalo i na koji način se sve prezentiralo i prvi puta krenuli u koledvanje u siječnju 1995. godine. Prvih godina je sve bilo poprilično spontano, ali smo iz godine u godinu to oplemenjivali – i u izvođačkom dijelu i što se tiče tekstova koji se u tim prilikama govore, ali i po pitanju našeg izgleda pa sada imamo vrlo bogate kostime i čitav niz rekvizita. Veseli nas da nas ljudi očekuju, vrlo rado nas ugošćuju, čak nas i zovu da dođemo kod njih… Naravno, ne možemo sve obići jer bismo trebali koledvati tjedan dana, ali trudimo se obići većinu domova u Kastvu i Kastavštini.

Da razjasnimo – iako je to vrijeme „uvertire“ u karnevalska događanja i iako ste odjeveni u kostime, koledvanje zapravo nema veze s Pustom?

Kako bi zainteresirali mlađe uzraste za bavljenje klapskom pjesmom i tradicijskom glazbom ovog područja, članice i članovi Ženske i Muške klape Kastav gostuju i u školama diljem županije s programom „Zakantajmo kako su nas vadili“.
– Ideja ovog programa je motivirati najmlađe da se zainteresiraju za ono što nam je ostavljeno u naslijeđe, a tiče se jezika, glazbe i čitave kulturne baštine koja nam je dana na čuvanje. Tijekom jednog školskog sata, na interaktivan način, kroz pjevani igrokaz, pokazujemo zakonitosti klapskog pjevanja i pjevanja i sviranja na istarskoj ljestvici. Budući da su oba ta dijela naše tradicije pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna baština, smatramo vrlo važnim da kod djece osvijestimo taj aspekt naše kulture. Kranji cilj bio bi da se taj interes kod njih pretvori ne samo u želju za slušanjem takve vrste glazbe, već i aktivno bavljenje njome. Kada bi se samo jedno ili dvoje djece iz razreda odlučilo pjevati u klapi, mislim da bismo napravili jako puno. Djeca su zainteresirana, puno pitaju, a često i puno znaju o klapskom pjevanju i istarskoj ljestvici, pa uvijek s oduševljenjem završi taj naš pokazni sat.

– Ne, nema veze s Pustom. To je običaj čestitavanja Božića, odnosno novorđenog Isusa, ali i izražavanje želja za sve najbolje u novoj godini.

Još jedan velik projekt vezan uz Kastav po kojem ste prepoznatljivi jest ČAnsonfest koji organizira udruga Kanat. Koja je bila inspiracija za njegovo pokretanje, a koji su planovi za daljnji rad?

– ČAnsonfest je krenuo 2005. godine. Kako i mnoge dobre stvari, krenuo je iz jednog običnog, spontanog razgovora i dobre ideje. Sanjin Mandičić, moj dobar prijatelj i kolega iz kazališta, gdje zajedno radimo u Operi – inače također klapski čovjek, voditelj Klape Nevera i autor brojnih skladbi za soliste i klape – rekao mi je da bi bilo dobro napraviti festival koji bi bio posvećen isključivo šansonama inspiriranima čakavskim tekstovima. Meni se to jako dopalo, budući da nije postojao niti jedan takav specijaliziran festival šansone. Krenuli smo to ponuditi, moram biti iskren, najprije gradu Rijeci s namjerom da to bude u kazalištu, ali nisu pokazali velik interes. Onda sam rekao – „Čuj Sanjine, homo mi va Kastav, jer Kastav je bio središte čakavske kulture kroz čitavu povijest, ali i značajno kulutrno središte“ i to nam se učinilo kao logičan spoj. Naišli smo, naravno, na razumijevanje i 2005. godine održano je prvo izdanje festivala. Već u 3. godini smo postali festival koji je imao isključivo nove skladbe i s vremenom smo se razvijali dalje, zahvaljujući HRT-u prešli smo granice našeg kraja i dosegnuli sve dijelove Hrvatske, a 2016. godine proširili smo ČAnsonfest s dodatnim sadržajnima vezanim uz šansonu. Tako imamo likovne izložbe, okrugle stolove s namjerom da se šansona kao glazbena forma približi i autorima i slušateljima, manje koncerte u prirodnom ambijentu grada Kastva, a uvijek je finale večer novih skladbi. Iduće, 2019. godine slavimo mali jubilej, 15. izdanje festivala, a ono što nam je u perspektivi želja jest povezati se s institucijama, udrugama i izvođačima iz susjednih zemalja zahvaljujući asocijaciji Alpe-Adria. Postoji mogućnost da bismo već sljedeće godine mogli s nekim udrugama iz Austrije, Slovenije i Italije realizirati program koji bi ČAnsonfestu donio značajniji međunarodni karakter, ali i osigurao protok umjetnika i novih ideja na čitavom prostoru.

Koliko je Kastav poticajna sredina za bavljenje glazbom, kulturom i baštinom? Koliko to Kastavci prepoznaju i cijene?

Čansonfest

– Nikada nisam u Kastvu nailazio na bilo kakvu vrstu nerazumijevanja ili pomanjkanja interesa za ove teme. Mislim da je Kastav jedna vrlo plodna sredina, vrlo kreativna sredina, koja ima sluha za kulturu, ali i nove ideje. Dokaz tome su brojne manifestacije koje su ovdje nastale, ovdje se održale i razvile i koje nastavljaju rasti. Svi oni koji u tome sudjeluju, u bilo koje segmentu – kao stanovnici, kao umjetnici, kao publika ili kao političari bez kojih je teško zamisliti neku konretnu potporu – imaju vrlo dobre namjere i neke stvari koje se u drugim sredina puno mukotrpnije odvijaju, u Kastvu se realiziraju daleko lakše. Ima puno više sluha nego negdje drugdje, ne tako daleko od Kastva.

Razgovor je izvorno objavljen u novom broju Glasa kastavskog.