Riječki plesni centar K2K: Kako su dvije djevojke iznimnog talenta stvorile vrhunsku kulturnu priču
Kristina je pohađala plesnu akademiju „Amsterdam School of the Arts“ u Amsterdamu, a Maja plesni program u Broadway Dance Centeru u New Yorku. Svoje su znanje i iskustvo htjele prenijeti na sljedeće generacije jer im je život u inozemstvu i iskustvo koje su stekle proširilo vidike na mnogo načina.
Rijeka – Plesni centar K2K u srpnju će proslaviti sedam godina postojanja. U tih su sedam godina naučili kako je život, plesača ili bilo kojeg drugog zvanja, cjeloživotna škola koja zahtjeva da se neprestano radi na sebi.
Kristina i Maja
– Promjene se dešavaju, ali im treba vremena, što se dovodi u blisku vezu sa strpljenjem i ljubavi prema pozivu, kažu. A sve je počelo sa dugogodišnjim prijateljicama Kristinom Paunovski i Majom Kereš, djevojkama koje su odlučile otvoriti svoj plesni studio, dok je uz njih bila i treća prijateljica Katarina Jurić. Njih tri su se upoznale kroz ples, a jednaka ljubav i strast prema njemu su ih posebno povezale na način da su postale nerazdvojne.
Kristina je pohađala plesnu akademiju „Amsterdam School of the Arts“ u Amsterdamu, a Maja plesni program u Broadway Dance Centeru u New Yorku. Svoje su znanje i iskustvo htjele prenijeti na sljedeće generacije jer im je život u inozemstvu i iskustvo koje su stekle proširilo vidike na mnogo načina.
Odlučile su oformiti nešto što će biti plesni centar u kojemu će moći podučavati djecu i odrasle na način na koji su uvijek htjele, a K2K označava Kristinu i Kereš, dok broj dva također predstavlja njih dvije, ali i polaznike zbog kojih sve to i postoji.
Kažu da si drže leđa od početka, a Katarina je njihova podrška u svemu, uvijek potreban balans. Kako je djevojkama kombinirati prijateljstvo i posao? – Kombinacija prijateljstva i posla može biti škakljiva situacija, ali nama je to nekako uvijek dobro išlo. Naravno, bilo je potrebno neko vrijeme dok se i same uhodamo u to, ali za bilo kakav dobar odnos, najbitnija je komunikacija, i to je uvijek nekako štimalo između nas, odgovaraju.
Plesni centar K2K nalazi se u ulici Fiorella la Guardije, ta im lokacija odgovara s obzirom da se nalaze u centru, međutim prostor je s vremenom postao premali.
– Nažalost, nailazimo na sve više problema s kojima se suočavamo iz dana u dan. Ono što nas žalosti je činjenica da Rijeka kao Europska prijestolnica kulture 2020 nerijetko zaboravlja na plesne umjetnike svoga grada te nam se ne pruža potrebna potpora i osnovni uvjeti za rad. Problematika, nažalost, nije samo naša, kaže Paunovski, dok su trenutno u potrazi za novim prostorom.
Umjetnost je ove godine posebno naglašena u Rijeci, pa je zanimljivo da u ovakvu riječku priču nitko posebno ne ulaže. Zašto je ovo pozitivna riječka priča?
U Novom Sadu su 2018. godine osvojili kup na kojemu je Hrvatska prvi put nakon deset godina ponijela pobjedu cjelokupnog natjecanja između čak 700 koreografija, vode projekt ARTissue, koji promovira plesnu umjetnost kroz različite lokacije performansa, video uratke i fotografiju, imaju stotinjak članova između četiri i 60 godina.
Zatim, osim plesnih satova nude teorijske satove, gostujuće učitelje, nastupe, team building i natjecanja, individualni i grupni pristup, mogućnost savjetovanja o akademskom i komercijalnom svijetu plesa, mogli bismo nabrajati unedogled. Nedavno su predstavljali Rijeku na natjecanju Lukec Open u Sloveniji i osvojili sedam nagrada, tri zlatne i četiri srebrne.
Djevojke kažu kako je voditi centar apsolutno zahtjevan posao, pogotovo ako je osobama koje vode stalo do načina na koji funkcionira. Nadovezuju se: “Nama su od početka, mimo plesa i kvalitete plesnog sata, smjernice bile vrijednosti kojima ćemo učiti svoje učenike, bitno nam je da kroz ples u njih usadimo i kvalitetne ljudske vrijednosti, od odnosa prema sebi, jednih prema drugima, odgovornosti, pravednosti, kooperaciji i mnogo drugih stvari koje smatramo bitnima”.
Vođenje centra zahtjeva konstantan fokus i evaluaciju, a tu su i stalna putovanja, natjecanja koja treba organizirati. Članove se angažira na diskusije, ali i na gledanje plesnih i kazališnih predstava, na pronalazak inspiracije. Kažu da se ona nalazi svugdje oko nas, u životu koji živimo, fotografiji, knjizi ili trenutku u kojem prepoznamo ideju s kojom se povežemo.
Maja Kereš se trenutno nalazi u Americi, tamo živi i radi, a pleše i u ekipi Justina Timberlakea, što je ostvarenje njenog sna. Svoje je prve plesne korake napravila u Rijeci, da bi sada nastupala na velikim svjetskim pozornicama. Kristina se smatra alfom i omegom centra, umjetnička je direktorica, dok je Katarina desna ruka K2K-a. Trenutno se spremaju za gostovanje u Čakovcu i za „ARTissue – Izložbu tijela“, očekuju ih natjecanja i organizacija plesnih evenata. Neki od plesača nastupaju i u mjuziklu „Evita“ u HNK-u Ivana pl. Zajca.
Kažu kako pripreme za natjecanje ovise o stupnju na kojem se nalaze plesači te kako se jedna koreografija može spremiti u četiri dana ili četiri mjeseca, ovisno o iskustvu i razini utreniranosti. A koji su im dosadašnji najdirljiviji trenuci u radu?
– Trenutaka koje možemo izdvojiti je mnogo i često najdirljivije pobjede su one koje naša publika ne vidi, one su unutar nas samih i naše dvorane, upravo to je, vjerujemo, ono što utječe na iznimne rezultate koje postižemo. Način na koji se naši plesači i treneri nose sa svakodnevnim izazovima, školom, nerazumijevanjem ili manjkom adekvatnih uvjeta i podrške za rad“ odgovaraju i kažu da su iznimno ponosni na prošlogodišnju „ARTissue – Izložbu fotografija“ koja je bila i uvertira u predstavljanje cjelokupne platforme.
