Riječki publicist Velid Đekić predstavlja se prvom samostalnom izložbom ‘Crni znoj’ u Galeriji Principij
Serija fotografija Crni znoj nastala je tijekom moga bavljenja industrijskom arheologijom u krugu Rafinerije nafte na Mlaki, s onu stranu dokumentarističkog bilježenja povijesno važnih situacija u toj riječkoj industrijskoj oazi – kaže kolumnist portala Torpedo media o izložbi.
Rijeka – Velid Đekić, poznati riječki publicist i kolumnist portala Torpedo media, predstavit će se ovog tjedna javnosti i kao vrsni fotograf, svojom prvom samostalnom izložbom fotografija nazvanom „Crni znoj“. Otvorenje izložbe dogodit će se u četvrtak, 2. svibnja u 19 sati u Galeriji Principij, gdje će ostati otvorena do 13. svibnja.
Evo što sam Velid kaže o izložbi:
“Serija fotografija Crni znoj nastala je tijekom moga bavljenja industrijskom arheologijom u krugu Rafinerije nafte na Mlaki, s onu stranu dokumentarističkog bilježenja povijesno važnih situacija u toj riječkoj industrijskoj oazi.
Motivi su se ponudili objektivu kao trenuci za koje sam pomislio kako likovno nadilaze svoje pogonsko polazište, pretvarajući se u vizualno polje raznovrsnih mogućnosti čitanja, od onih iz apstraktne vizure, preko geometrizma do enformel poetike, u pravilu se držeći monokromatske lepeze karakteristične za lokaciju. Uz manje varijacije kolorističke naravi, koje na svoj prigušen način zapravo podcrtavaju temeljnu priču.
Fotografije sam izložbeno koncipirao u tri segmenta, nazvana Crni znoj, Metalna koža, Rane i melemi. Zajedničko im je što se mogu čitati u svjetlu interpretacije industrijskog pogona kao biološkog organizma, a razlika im je na motivskoj razini. Ciklus Crni znoj polazi od registriranja na lokaciji uporno opetovanih bitumenskih i sličnih situacija, točnije kapljevina/curevina/izljevina. Ciklus Metalna koža stavlja u vidokrug krute manifestacije metalnog prisuća u tkivu pogona, dok nas ciklus Rane i melemi usmjerava bolnim mjestima industrijskog tkiva, kojima je proces liječenja ljekovitim emulzijama/smolama/izlučevinama krenuo ili će tek krenuti.
Ili se sve to tako meni barem učinilo.
Bilo na koncu ovako ili onako, serija fotografija Crni znoj povela me tijekom odabira prizora za izložbu ususret tipičnoj, a nestandardnoj riječkoj priči kakvu u tom opsegu i konceptu u Rijeci nemam često priliku vidjeti. S obzirom na scenarij nestanka riječkih industrijskih motiva, koji se rastaču doslovce pred našim očima, lako je moguće kako joj ubuduće neću ni moći naći aktualno nastalih nastavaka, što mi se učinilo dodatnim poticajem za njeno javno izlaganje”.
