RITAM ZDRAVE KOMUNIKACIJE: A gdje sam tu ja?

Maja Ružić 4 years ago Kolumne

Maja Ružić već 20 godina radi s djecom i mladima svih uzrasta. Uz komunikaciju, svoje je sposobnosti, interese i vještine razvijala na svim kreativnim područjima te je uz to prirodno proizašla i suradnja s roditeljima kojima sa zadovoljstvom prenosi male tajne dobrog odgoja djece. Kolumna je posvećena stvaranju svijesti o dobrobitima kvalitetne i zdrave komunikacije.

U situaciji u kojoj sam se našla, vjerujem mogu se mnogi prepoznati. Od jutra nakon pripreme doručka i „naganjanja“ djece da obuku odjeću, jer oni ne vide razlog zašto bi to učinili, a kamoli obuli papuče, to je pak posebna priča, kreće škola. Moram priznati da se divim, tko god je to uspio izvesti, da u tako kratkom roku organizira kvalitetan program škole na daljinu. Svaka čast! Virtualne učionice preko Carneta, škola na televiziji i svi dodatni zabavni zadaci koje prate čak i djeca predškolske dobi. Divim se i svim učiteljicama, svim organizatorima iz sjene i svakako svim učenicima koji su prihvatili takav način rada i sa zadovoljstvom i zanimanjem prate sve zadatke.

Naš je prvi izazov bio – gripa. Bolest u obitelji uspori sve, a neki put prebaci u rikverc, ovisno o tome koliko je dijete staro. Sve stane – posao, kućanski poslovi, briga o samome sebi, bračni odnosi i san. Sve to otpuše jedan mali virus. A šta se u ovoj situaciji, prisilnoj izolaciji, u takvom slučaju događa sa školskim zadacima koji svakodnevno stižu? Treba oko dva tjedna da se uhvati ritam sa ostalom djecom iz razreda. Od jutra do navečer, poštujući da dijete treba odmor jer mu koncentracija nije tako visoka kao nama zbog toga što stječe nova znanja i ono što se nama čini lagano i jasno, njima je to kao kvantna fizika. Tako sam se našla i u situaciji da sam izgubila strpljenje, znajući koliko je gradivo koje uči lagano, da sam se na kraju morala ispričavati svom uplakanom djetešcu jer sam malo pretjerala. Na kraju smo, uz veliko strpljenje, iznova ponovili sve kako bi zadatak postao jasniji.

Kad smo uspjeli istjerati gripu iz stana, završilo je bolovanje i krenuli su moji radni zadaci – rad od kuće. Ajme meni! Pojačava se pritisak. Doručak, škola, voće, ručak, posao, škola, voće, večera, priprema za spavanje, besana noć (jer su sad dječica naučila da mama spava u njihovoj sobi). Taj sitni dodatak, ubačen u dnevne obaveze pod nazivom „rad od kuće“ nosi dodatne izazove: rokovi za odrađivanje posla, objašnjavanje djetetu da mi ne može sjediti u krilu dok radim, prekidanje posla radi smirivanja svađe, objašnjavanja da netko mora pričekati, da se sad ne može gledati crtić, da se treba jesti voće i tako nebrojeno puta. Taj se kratki posao koji zahtjeva fokus i koncentraciju raaaaastegne i iscrpi više nego sjedenje u uredu i gledanje u ekran cijeli radni dan.

A gdje sam tu ja?

Gdje je moje vrijeme za opuštanje, vrijeme za čitanje knjige, vrijeme za meditaciju, vrijeme za pisanje, slikanje, uživanje na suncu i svježem zraku. Svoje sam slobodne aktivnosti svela na minimum od kad su se djeca rodila, no sad ih je gotovo nemoguće ostvariti, a ako se ne posvetimo samome sebi barem pola sata na dan, raste nezadovoljstvo i napetost. U ovim je trenucima iznimno važno imati zdravu komunikaciju sa samim sobom kako ne bismo podlegli depresiji i strahu zbog svakodnevnih vijesti i situacije u kojoj se nalazimo. Ja se obično dižem pola sata do sat vremena prije djece i tu pronalazim svoj mir i kreativnu inspiraciju koja me čini zadovoljnom.

Navikli smo komunicirati s drugima tako da izražavamo svoje ideje, misli, osjećaje i stavove, no na vaše iznenađenje, jednako dobro možemo komunicirati sami sa sobom, a da nas pritom nitko ne proglasi ludim.

Dobra je komunikacija temelj dobrih odnosa sa drugima, tu tvrdnju možemo primijeniti i na same sebe. Imati dobar odnos sa samim sobom znači znati što želiš u životu, zašto to želiš, osvijestiti kako se osjećaš u svakodnevnim situacijama, koje su tvoje vrijednosti i stavovi. Sa takvom vrstom jasnoće postajemo sigurniji u sebe, lakše prepoznajemo laži i podvale, prepoznajemo ljude koji imaju iste stavove kao i mi i stvaramo kvalitetnija prijateljstva i odnose s drugima.

Pokušajte ujutro ili navečer pronaći neki kutak u stanu i opustiti se u miru. Ugasite mobitel ili ga jednostavno „zaboravite“ u drugoj prostoriji. Komunikacija s drugima je važna, ali ste vi sami sebi još važniji. U početku će vam to možda biti čudno jer najvjerojatnije niste takvo nešto ni kod svojih roditelja vidjeli, ali sad živimo u dobu kad si možemo priuštiti takvo zadovoljstvo. S vremenom ćete osjetiti veliko olakšanje samim time što ste se makli od televizije, kompjutera, radija i želja vaših ljubljenih ukućana. Isprobajte takvu praksu i sami iskusite gdje vas taj mir i sreća mogu odvesti.

Zapamtite da je vaše postojanje jednako čudu. Da se nisu svi potrebni elementi na planeti uskladili, ne biste postojali. Sve je moralo biti savršeno da bi nastao čovjek: voda, zrak, zemlja, sunčeva svjetlost i toplina. Čudesno je naše postojanje kao što smo i mi, svatko od nas je poseban i darovan je jedinstvenim vještinama i talentima i ta različitost je tvar koja nas sve povezuje.

Pronađite trenutak mira za sebe i otkrijte što volite kod sebe i prisjetite se svih uspjeha koje ste postigli u životu. To je dobar početak.

Iskusite to svoje čudesno i jedinstveno biće i podijelite ga s drugima. Tada ćete primijetiti da to i drugi ljudi čine.