RITAM ZDRAVE KOMUNIKACIJE: Imam jednu kritiku – Što ću s njom?

Djeca na žalost nemaju taj filter razumijevanja i teško im je shvatiti što je uistinu roditelj htio reći i koji mu je dobronamjerni savjet htio tim riječima iskazati. Često uzimaju riječi zdravo za gotovo kao apsolutnu istinu i zato brzo bivaju razočarani ljudima oko sebe jer su im prvo razočarenje bili njihovi roditelji.

Nažalost od jednog dijela roditelja čujemo kritike kojima pokušavaju „staviti svoje dijete na red“: Ti ne možeš ništa učiniti kako treba! Šta si ti umišljaš? Ti me nikad ne slušaš! Ti si ljenčina! Glupane jedan ne možeš ni vezice zavezati!

Možete opravdavati ove postupke i riječi mislima o tome kako je to za njegovo najveće dobro, kako roditelj nema izbora jer bi ga u suprotnom morao istući i kako mu time zapravo pomaže, ali u stvarnosti to nije tako. Te riječi ne čine ništa dobro za dijete kojem su upućene. Pokušajte se staviti na njegovo mjesto. Biste li Vi, nakon tih riječi, puni volje i želje krenuli ispravljati pogreške i trudili se biti bolja osoba ili biste se zakopali u svoj jad jer vas ne razumiju i podcjenjuju?

Ovo nije kritika roditeljima, već primjer koji nam može pokazati koliko i u čemu griješimo i pomoći nam da postanemo bolji i kvalitetniji roditelji.

Kako ste se osjećali dok ste ovo čitali? Možete li racionalizirati i shvatiti poruku skrivenu u tekstu i ne primiti ove riječi osobno?

Ako uspijevate, čestitke!

Dobar dio odraslih ljudi to ne može i to baš zbog toga što su se tijekom djetinjstva morali opravdavati roditeljima, dokazivati da nisu „loši“, „zločesti“ ili „glupi“ tj. da su dovoljno dobri i vrijedni njihove ljubavi.

Djeca na žalost nemaju taj filter razumijevanja i teško im je shvatiti što je uistinu roditelj htio reći i koji mu je dobronamjerni savjet htio tim riječima iskazati. Često uzimaju riječi zdravo za gotovo kao apsolutnu istinu i zato brzo bivaju razočarani ljudima oko sebe jer su im prvo razočarenje bili njihovi roditelji.

Jedan od najvećih skrivenih problema u odnosu roditelj/dijete je taj da roditelji često imaju prevelika očekivanja od djeteta očekujući da će se dijete ponašati jednako kao i oni dok pritom  zaboravljaju koliko malo iskustva i znanja ima njihovo dijete i da zbog toga češće griješi. Nadalje, takvi roditelji očekuju da će dijete tijekom života biti sposobno postići sve ono u čemu oni nisu uspjeli. Pritom, jedan važan dio vezan za djetetovo odrastanje, ostavljaju postrance, a to je djetetov pogled na svijet, potrebe i ciljevi koje ono u dubini osjeća, a oni najčešće nisu u skladu sa roditeljskim potrebama i ciljevima. Strašan je to teret za tako mala leđa koja uz to još moraju trčati, rasti, skakati i igrati se.

Najčešće zamke u koje roditelji upadaju:

  • Kritiziraju dijete drugima dok ono stoji pored njih kao da ih dijete ne čuje ili ne razumije
  • Nemaju strpljenja za svoje dijete te ga odmah pri prvoj pogrešci kritiziraju
  • Ne objašnjavaju zašto smatraju da je dijete pogriješilo
  • Kada se dijete neprimjereno ponaša, govore grube i „bolne“ riječi
  • Kritika je najčešće upućena djetetovoj osobnosti umjesto ponašanju „Ti si zločest“ „Nikad se nećeš popraviti“ i slično.

Ako se djetetu govori da je „glupo“, „maloumno“, „nenormalno“ ili „zločesto“, ono će takvo i postati. Dijete najviše voli svoje roditelje, oni su njegov uzor i putokaz u životu i ako mu roditelji govore da ne valja, to je za njega istina te će se, u skladu s time, tako i ponašati.

Krivim se pristupom djetetu ruši samopouzdanje, podložno je lošem ponašanju, ne pristaje na kompromise, ima pomanjkanje empatije, kreativnosti, životne radosti i želje za postignućima. Takvo je dijete podložno verbalnom zlostavljanju od strane vršnjaka, susjeda, kolega na poslu ili poslodavca u odrasloj dobi jer je u djetinjstvu naučilo da je to normalan način komunikacije i iskazivanja ljubavi.

Zar to zaista želimo našoj djeci? Što učiniti da ne upadnete u zamku takvih “dobronamjernih” kritika?

  • Kritiku upućivati prema djetetovom ponašanju jer je to nešto na što dijete može utjecati i promijeniti ga, dok je njegova osobnost/karakter nepromjenjiv „Ne sviđa mi se kad tako skačeš po kauču.“ „Igračke se mogu razbiti kad ih tako baciš.“
  • Da bi dijete zadržalo svoje samopouzdanje, na jednu kritiku koju mu uputite, potrebno je dati pet pohvala „Danas si dobro oprao ruke.“ „Puno mi pomažeš kad pospremiš tanjur nakon jela.“ „Vidim da si pospremio papuče, bravo!“ „Odlično si oprao zube.“ „Hvala što si odmah pospremio svoje igračke.“
  • Budite precizni i opišite situaciju o kojoj govorite „Vidim da si smočio pod.“ „Primijetila sam da si već nekoliko puta ostavio papuče na sredini hodnika.“
  • Uvijek razgovarajte sa djetetom nasamo
  • Uskladite ton i jačinu glasa te brzinu govora (govorite sporije i tiše)
  • Koristite „Ja poruke“ da djetetu bude jasno kako se njegovo neprihvatljivo ponašanje odražava na Vas „Osjećam se tužno kad vidim da si ponovo zagazio na taj cvijet.“ „Trčanje pored ceste kod mene izaziva strah.“
  • Recite djetetu što biste vi učinili na njegovom mjestu „Ja bih drugi put obrisala ruke da ne smočim pod.“ „Bilo bi dobro da sljedeći put opreznije hodaš po zidiću da ne padneš.“
  • Na kraju ostavite dijete u dobrom raspoloženju „Kod tebe cijenim to što razumiješ što ti govorim.“ „Važno mi je da si ti dobro i da se nisi porezao kad je pala čaša.“
  • Dodajte malo humora razgovoru i dijete će Vas lakše poslušati sljedeći put

I zapamtite, potrebno je ponoviti barem 6 puta neku tvrdnju kako bi ju dijete usvojilo, a 21 dan kako bi neka promjena, navika ili uvjerenje trajno postalo dio nečijeg ponašanja. Želim Vam sretno i kvalitetno roditeljstvo!

 

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju! Potražite ih na 2. katu Robne kuće RI.
.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!