RITAM ZDRAVE KOMUNIKACIJE Izdržljiva komunikacija

Maja Ružić 4 years ago Kolumne

Često u životu moramo ustrajati na svojim odlukama iako to naše dijete neki put dovodi do plača, no ukoliko se osvijestimo da dijete plače s razlogom da u nama pobudi krivnju i samilost, ne bi li dobilo što želi, onda se zaista ne trebamo osjećati loše.

Mnogi se roditelji vesele dolasku svog prekrasnog djeteta na svijet ne znajući kakvi ih sve izazovi čekaju prilikom njegova odrastanja. Jedan od izazova je djetetova osobnost koja ne mora biti u skladu s našom i koliko god pružamo djetetu brigu i podršku, neke od faza njegova odrastanja mogu za roditelje biti izrazito frustrirajuće i iscrpljujuće. Te faze kod neke djece traju duže, a kod neke kraće ili nimalo, ali kad se suočimo s njima, to može biti zastrašujuće. Svakodnevno testiranje naše odlučnosti i dosljednosti u našim odlukama može se činiti nespojivo sa blagošću i ljubavlju koju želimo pružiti našem djetetu ne bi li izraslo u zdravu i empatičnu osobu. Često u životu moramo ustrajati na svojim odlukama iako to naše dijete neki put dovodi do plača, no ukoliko se osvijestimo da dijete plače s razlogom da u nama pobudi krivnju i samilost, ne bi li dobilo što želi, onda se zaista ne trebamo osjećati loše.

U knjizi “1-2-3 Uspjeh” T. W. Phelan navodi primjer takve komunikacije: “Mogu li dobiti čokoladicu?” “Ne, zlato.” “Zašto ne?” “Zato što u šest sati večeramo.” “Da, ali ja hoću samo jednu.” “Upravo ti govorim da je ne možeš dobiti.” “Nikada mi ništa ne daš!” “Kako to misliš? Ne nosiš li odjeću? Imaš li krov nad glavom? Hoću li te uskoro nahraniti?” “Joey je prije pola sata dobio jednu.” “Slušaj me, jesi li ti tvoj brat? Osim toga, on jede svoju večeru.” “Obećajem da ću sve pojesti.” “Monika, nemoj mi samo obećavati, obećavati i obećavati! Jučer si u pola pet poslijepodne smazala sendvič s maslacem od kikirikija, a onda nisi pojela ni zalogaj od večere!” “E PA SAD ĆU SE UBITI, A ONDA ĆU POBJEĆI OD KUĆE!!!”

Ovaj je primjer karikiran i pomalo smiješan, ali neki put se moramo suočiti sa nerazumijevanjem našeg djeteta i ne trebamo se zbog takvog ponašanja loše osjećati jer je to samo vrsta manipulacije kojima djeca ostvaruju svoje želje kad ne dobiju zeleno svjetlo svojih roditelja. Naravno da djeca neki put plaču zbog istinskog straha, boli u tijelu ili emocionalne boli kada mi kao roditelji moramo reagirati i pomoći djetetu, no ukoliko osvijestite da postoje obrasci koje djeca koriste kako bi dobila ono što žele, odgajanje djeteta će biti lakše nego što se čini. Nakon što dijete isproba sve mogućnosti i vidi da vi i dalje ne dopuštate da u trgovini kupite petu lutku s kojom se inače uopće ne igra ili legiće koje će poslije spremiti ispod kreveta i zaboraviti na njih, tada djeca odustaju i suživot postaje ugodniji i za roditelje i za djecu.

Koje su tehnike koje djeca najčešće koriste za ostvarenje svojih trenutačnih želja?

T. W. Phelan ih je posložio u šest kategorija.

Prva kategorija je dosađivanje. Postavljanje beskonačnih pitanja sve dok roditelj ne popusti.

Druga je provala raspoloženja (zastrašivanje) što sam znala svjedočiti po djetetovom izlasku iz vrtića. Do tad mirno i razumno dijete, pretvara se pred očima roditelja u lik iz strašnih priča koji vrišti i baca se po podu.

Treća kategorija obuhvaća prijetnje u kojima dijete viče da više neće nikada s vama razgovarati ili vas mrzi.

Četvrta kategorija je mučeništvo s uobičajenim rečenicama kao što su: “Njega više voliš nego mene!” “Nikad mi ništa nećeš kupiti.” i slično.

Peta je kategorija najnježnija, no i njoj moramo odoliti, a to je umiljavanje. “Ti si mi najdraža! Volim te jako! Hoćeš li mi kupiti sladoled mamice?”

Šesta je kategorija najteža i ta taktika može zbuniti roditelja jer ne zna što učiniti, a djeca je vole koristiti u javnosti jer znaju da će roditelju biti neugodno zbog toga. To su fizičke taktike, a uključuju udaranje roditelja, bježanje od roditelja, vikanje iz petnih žila, bacanje po podu i slično.

O svakoj bi ovoj taktici mogli pisati zasebno, no ono što je sada važno je da osvijestite da su to samo taktike kojima dijete pokušava dobiti ono što želi. Djeca, kao u prvom primjeru, neki put isprobavanju više taktika jednu iza druge, a na vama je da ostanete mirni i staloženi jer je cilj tih taktika da kod vas potaknu emocije bilo da je to sažaljenje, krivnja, ljubav ili ljutnja i ukoliko ne pokažete te emocije i dijete shvati da ste vi čvrsti u svojim uvjerenjima i da je ono što ste u tom trenutku izrekli nesalomljivo, djeca popuštaju, primiruju se i počnu se ponašati kao da se ništa nije dogodilo. Kad se potpuno smire grle vas, ljube i govore da vas vole. Izrazito je teško izdržati takve načine iskušavanje vaše volje i ako slučajno popustite, sljedeće će iskušavanje biti još teže i s većom upornošću. Važno je da djetetu date do znanja da ćete porazgovarati o njegovom ponašanju kad se smiri, što onda i učinite te da ćete se dogovoriti kako da se to više ne ponovi.

Kad primijetite da dijete počinje iskušavati vašu odluku, pokušajte ga prekinuti bez puno objašnjavanja i razgovora. Neke situacije zahtijevaju da djeci objasnimo što smo time željeli postići, ali kad nekoliko puta kažete djetetu što vam smeta, razgovor i objašnjavanje vas mogu odvesti u eskalaciju osjećaja. Ukoliko dijete i dalje inzistira na ispunjenju svojih želja, učinkovita je taktika u kojoj odbrojavate do tri u kojoj na kraju odbrojavanja dijete bude kažnjeno oduzimanjem slatkiša, crtića ili najdraže igre. Tom taktikom zapravo djetetu dajete priliku da se samo od sebe smiri i razmisli je li ta njegova želja zaista toliko važna u tom trenutku.

Budite obzirni i odlučni i stvari će se brzo vratiti na svoje mjesto.