RITAM ZDRAVE KOMUNIKACIJE Kada briga prestaje biti pozitivna?

Tijekom odrastanja, zbog brige o školi, fakultetu, zaposlenju, braku, kućanstvu, prehrani, susjedima, svjetskoj ekonomiji i sličnim temama, mi zaboravljamo kako je to biti dijete.

Svi se mi volimo brinuti za našu dječicu. Iz vlastitog iskustva izvlačimo sjećanja na bolne događaje i trudimo se zaštititi djecu kako se ne bi našli u sličnim situacijama.

“Pala sam s bicikle, nemoj voziti biciklu, to je opasno.”

“Ovdje me je skoro pregazio auto, nemoj se tu kretati.”

“Slomila sam nogu kad je pas zalajao na mene, nemoj se približavati psu.”

“Susjedina kći je pala sa stabla trešnje, nemoj se penjati na stablo.”

“Ne skači po kamenju, past ćeš”

“Ne skači po lokvama, smočiti ćeš se.”

Sve su se te loše situacije nekome dogodile i stoga su opasne ili štetne i ne smiju se radili… No, je li to uistinu tako?

Tijekom odrastanja, zbog brige o školi, fakultetu, zaposlenju, braku, kućanstvu, prehrani, susjedima, svjetskoj ekonomiji i sličnim temama, mi zaboravljamo kako je to biti dijete. Zaboravljamo da smo letjeli od sreće dok smo vozili bicikl, da smo se osjećali svemogući dok smo se penjali na stabla, da smo uživali u nježnosti krzna i toplini kućnog ljubimca, da smo se osjećali dijelom prirode dok su kapi kiše padale po našem licu i kosi, da je najljepši osjećaj biti slobodan i sretan i da nam ogrebano koljeno nije ništa značilo jer smo znali da će sutra sve biti u redu.

Briga za dijete je divna stvar. Osjećaj je predivan kad gledaš u to prekrasno biće kako raste i mijenja se sa čuđenjem u očima i baš zato što nam je to biće najdraže na svijetu, zbog njega osjećamo najveći strah. Ponekad taj strah toliko ovlada našim umom da pretjeramo, a da toga nismo ni svjesni. Kako ne pretjerati u brizi? Kako procijeniti količinu korisnosti za dijete i količinu štete koja može nastati nekim ponašanjem?

Dijete je u ovoj situaciji bespomoćno, ovisno je o roditeljima i zbog toga mora poštivati njihove želje.

Apsolutno se slažem da djetetu trebaju granice, na taj ga način učimo odgovornosti za sebe i druge, poštivanju sebe i drugih i posljedice koje mogu nastati ukoliko se prijeđu granice, no nakon što djetetu dovoljno puta ponovimo zbog čega je nešto opasno, a ovdje govorim o djeci starije vrtiće dobi i nadalje, dijete je ono koje mora razmisliti da li je spremno preuzeti rizik da padne sa zidića po kojem hoda i ogrebe se. Baš mi je danas moje djetešce reklo da ne treba moju ruku da bi se popelo na zidić, a inače je izrazito opezno.

Naravno da su to sve potencijalno opasne situacije, ali zbog toga ne treba dijete u potpunosti obuzdavati. U jednom trenutku, dijete je zrelo i spremno preuzeti odgovornost za svoja ponašanja. Što je starije, ponašanja su kompleksnija, no kako dijete sazrijeva, ono postaje spremno za njih. Na vama je da promatrate dijete i pratite njegov razvoj jer svako se dijete razvija na svoj način i samo praćenjem djetetova razvoja možete uočiti trenutak kad je vaše djetešce spremno pustiti vašu ruku i pokušati samo.

U jednoj skupini djece s kojom sam radila, boravilo je dijete kojem su roditelji branili sve motoričke aktivnosti. Nije smjelo voziti bicikl, nije se smjelo penjati po zidićima, nije se smjelo penjati na penjalice u parku i slične aktivnosti. Dijete i roditelji su bili divni, no takvo obuzdavanje njegova motoričkog razvoja od rođenja dovelo je do toga da dijete nije razvilo refleks stavljanja ruku pred sebe prilikom pada i dijete je zadobilo potres mozga padom sa prve stepenice na kojoj je u tom trenutku stajalo.

Ovo je ekstremni primjer, ekstremne brige za dijete. Ovakvi slučajevi su rijetki, ali nam mogu biti smjernica prilikom određivanja neke naše zabrane za dijete jer iako mu nešto zabranjujemo zbog potencijalne opasnosti, zabranjujemo mu i prirodni rast i razvoj. Istraživanjem svijeta i vlastitih mogućnosti unutar njega dijete raste i jača u svim pogledima.

Upozorite dijete, poučite ga prednostima i nedostacima nekog postupka, pružite mu priliku da razvije odgovornost za sebe i druge i pružite mu priliku da odraste u zdravu odraslu osobu. Pustite ga da pleše, pjeva, skače, istražuje i da se zaprlja. Tako će razviti i svoju kreativnost, inteligenciju i samostalnost. Promatrajte ga i pratite njegovu razigranost i kad vam se čini da postoji potencijalna opasnost, nemojte ga spriječavati u igri, jednostavno budite uz njega da mu pomognete ukoliko je potrebno. Možda otkrijete da je vaše dijete sposobnije, odgovornije i zrelije nego što mislite.

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!