RITAM ZDRAVE KOMUNIKACIJE Samokritika

Neka djeca ne znaju sreću tuđeg uspjeha podijeliti s njima već njihov uspjeh pretvaraju u vlastitu kritiku i to rade toliko strogo da brzo gube samopouzdanje.

Najviše vremena provodimo u razgovoru sami sa sobom. I sad se već zna da to svi čine i da je to normalno i prirodno. Psiholozi su otkrili da nam to pomaže u oslobađanju od emocija koje nas tište, bolje se koncentriramo, pomaže nam da motivirano sami sebe i upoznajemo dijelove vlastite osobnosti.

No, najčešće ćete čuti kako osoba kritizira samu sebe “Kako sam glup! Mogao sam to bolje”, “Zašto to nisam drugačije napravila? Baš sam blesava!”. Čini se da je taj način kritiziranja prihvatljiv u našem društvu, čak bi rekla i poželjan. Ako se na glas ne iskritiziraš nakon što si u nečemu pogriješio, drugi ljudi smatraju da te nije briga i da ti je svejedno zbog te greške. Oni tada osjećaju odgovornost te uzimaju poziciju kritičara i kreću u opširno pojašnjavanje situacije u kojoj si napravio pogrešku, a to onda još dodatno bogato začine omalovažavanjem umjesto da ti pruže priliku da ispraviš grešku na svoj način.

Kada smo okruženi takvim ljudima, najlakše je naglas samome sebi reći “Kakav sam ja idiot!” No jeste li se pitali što takvim razgovorom činite sami sebi?

Izgovorene riječi ostaju u podsvijesti govornika i slušatelja i pogled na samoga sebe nakon toga se mijenja. Što možete misliti o samome sebi kad si svakodnevno govorite da ste “idiot”?

Koliko god to sad smiješno zvučalo, vaša se podsvijest ne bi s time složila. Ona ne radi razliku, nema kritično mišljenje ni logiku, ono što govorite, ona prihvaća kao istinu. S vremenom se samopouzdanje smanjuje i postajete sve nesigurniji  u sebe pa se tako i odnosi s drugima pogoršavaju upravo zbog takvog vašeg stava.

Zašto to ljudi čine?

Takav je obrazac ponašanja najčešće vezan za vlastita iskustva iz djetinjstva. To mogu biti visoki standardi roditelja koje je bilo teško ispuniti, natjecateljski duh braće i sestara, nekonstruktivne kritike od strane bliskih osoba i slično. Ti osjećaji iz djetinjstva “Nisam dovoljno dobar”, “Svi mi govore da često griješim”, “Bolje da ništa ne govorim, ispasti ću budala, pa šta ja uopće znam?” vode ka učestalim samokritikama.

Naposljetku nismo zadovoljni ni s onime što činimo dobro, a kad nas netko pohvali, gledamo na to sa dozom rezerviranosti i sumnje u istinitost tih riječi.

Kako je to kod djece?

Neka se djeca rode sa većim osjećajem straha te su zbog toga kritičnija prema sebi. Uvijek su u vjerovanju da što god činili u životu, drugi to čine bolje. Neka se djeca nauče samokritičnost slušajući ljude oko sebe. Djeca u svojoj najranijoj dobi ne mogu procijeniti kad se netko šali ili govori istinu i sve prihvaćaju kao istinito.

Vraćamo se na teoriju da je na jednu kritiku potrebno dati pet pohvala. Ukoliko odnos kritika i pohvala nije uravnotežen, te dijete dobiva previše kritika, u njemu se stvara osjećaj manje vrijednosti koji ga može pratiti cijeli život.

Neka djeca, bez obzira na životne situacije u kojima se nađu, uspijevaju racionalizirati događaje i normalno nastaviti dalje, no ako primijetite da samokritičnost negativno utječe na normalno funkcioniranje vašeg djeteta, onda je vrijedno posvetiti vrijeme tom problemu. Djetetu je potrebna vaša pomoć kako bi se lakše nosilo sa svakodnevnim situacijama koje mu ruše pozitivnu sliku o samome sebi. Malo obratite pažnju kakve kritike dobiva vaše dijete iz svoje okoline kao i na one koje samo sebi daje.

Shvaćanje svijeta razlikuje se od osobe do osobe i često se događa da dijete krene samo sebe kritizirati u situacijama kad netko drugi iz njegove blizine brat/sestra/najbolja prijateljica bude pohvaljen. U takvim trenucima smatraju da nisu dovoljno dobri jer oni nisu prvi došli na tu ideju/rezultat.

Neka djeca ne znaju sreću tuđeg uspjeha podijeliti s njima već njihov uspjeh pretvaraju u vlastitu kritiku i to rade toliko strogo da brzo gube samopouzdanje.

Kako pomoći djetetu sklonom samokritici?

S djecom možete prije spavanja razgovarati o tome što su dobro učinila taj dan. Pronađite jedan događaj zbog kojeg bi se trebala dobro osjećati. Sa onima koji već pišu, možete pisati svakodnevne uspjehe u “Dnevnik mojih uspjeha”. Zapisujte po čemu je dijete bilo uspješno taj dan u školi, u razgovoru i igri sa prijateljima ili u nečemu čime je doprinjelo boljitku obitelji. U početku to možete činiti zajedno, a kasnije će dijete to moći činiti samostalno.

Naučite ih da prihvate da je normalno griješiti, da nikad nije baš sve savršeno u našim očima, ali to i dalje možemo smatrati uspjehom. Činite to svakodnevno. Krenite od malih stvari. Svatko od nas svakodnevno čini nešto uspješno, dovoljno je osvijestiti tu činjenicu.

Za djecu to mogu biti uspjesi poput danas sam lakše riješio zadatke iz matematike, nisam se posvađala sa bratom dok smo slagali kockice ili lijepo sam posložio sve ručnike.

Možete djeci navoditi vlastite uspjehe i na taj način biti pozitivan primjer iz kojeg će vaše dijete učiti. Npr. danas sam 5 minuta ranije izašao iz kuće i zaobišao gužvu u prometu, danas sam ujutro brže i lakše napravila trbušnjake ili danas sam brže oprao suđe i sad mogu duže odmarati. Uživajte u tim uspjesima.

Osjećat ćete se bolje i uspjeha će svaki dan biti sve više. Odjednom ćete se naći u situaciji da se uopće nećete živcirati radi nečega zbog čega biste prije odmah poludjeli. Više ćete uživati u životu i takve će situaciji pasti u drugi plan, postati će nevažne. Upravo tako možete biti najbolji primjer za vaše dijete. Naučite ga da je važno kako on doživljava vlastite uspjehe i da mu nije potrebno da ga netko drugi pohvali zbog toga.

U redu je pogriješiti, iz grešaka učimo kako biti bolji ljudi. Uživajte u životu pa će s tim osjećajem i vaše dijete živjeti sretno svoj život.

 

Pokrovitelj rubrike: OPTIKE DAMIR | Za Vaš bolji pogled…

Očna optika Damir obiteljska je tvrtka koja na prvo mjesto stavlja interese svojih klijenta. Kao brend za cijelu obitelj podržava kvalitetnu i zdravu komunikaciju!
.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!