RT DOBRE NADE : MIKI MAUS IZ AMERIČKOG PAKETA
TO SAM JA, NARODE – Mickey Mouse
Na današnji je dan, 18. studenog 1928.godine, na neki način rođen Mickey Mouse, za moju i mnoge druge naše generacije, pisan i fonetski – Miki Maus, jer odavna nije samo najslavniji crtani junak Walta Disneya već – pojam. Svijet ga je tog dana upoznao u filmu „Parobrod Willie“, prvom zvučnom crtanom filmu u povijesti. Najmlađa od mojih petoro unuka, mezimica svih ostalih desetoro Cvijanovića, mila naša Iskra, kojoj će za koji dan biti sedamnaest mjeseci, „odavna“ već zna tko je Miki, iako to ime još nije izgovorila. Kada je svojim desnim kažiprstićem naučila pokazivati dijelove svoga i naših lica, a najprije nos, znala je odgovor i na moje pitanje: “Gdje Miki ima nos?“. Držala bi u lijevoj ručici plastičnu figuricu najslavnijeg junaka Walta Disneya i odgovarala desnim kažiprstićem, snažno upirući crnu lopticu Mikijeva nosa. Naši su sinovi, kao dječačići, nerijetko usnuli s dragom igračkom, Mikijem, u ručicama, iako njegovo ime još i nisu znali dobro izgovoriti. I u Neninoj i u Marinoj najranijoj dobi u izgovoru to nije zvučalo baš kao Miki već prije :“Mki, Mki, Mki…“. Mikija sam , također kao priješkolac, prvi put ugledao u jednom američkom paketu naše dobre crikveničke gazdarice tete Marice. Ovo je priča o Mikiju Mausu, Waltu Disneyu, ljudima i vremenima… Sretan ti 90. rođendan, dragi naš Miki!
NENO I MIKI – Uspomena iz priješkolskih dana
Najmlađa od mojih petoro unuka, mezimica svih ostalih desetoro Cvijanovića, mila naša Iskra, kojoj će za koji dan biti sedamnaest mjeseci, „odavna“ već zna tko je Miki, iako to ime još nije izgovorila. U njenom je vokabularu najčešća riječ tata, ponekad prozbori i mama i baba, zericu rjeđe i deda, a Miki, naravno, još nije došao na red. Ali, ona poznaje Mikijev lik, čvrstu plastičnu figuricu stojećeg Mickeya Mousea, veličine malog ručnog prsta odrasla čovjeka.
Kada je svojim desnim kažiprstićem naučila pokazivati dijelove svoga i naših lica, a najprije nos, znala je odgovor i na moje pitanje: “Gdje Miki ima nos?.“ Držala bi u lijevoj ručici tu plastičnu figuricu najslavnijeg junaka Walta Disneya i odgovarala desnim kažiprstićem, snažno upirući crnu lopticu Mikijeva nosa. A zna i ovećeg plišanog Mikija, veličine nogometne lopte, uhvatiti za uši i nositi do njene plastične plave stoličice, koju ne da nikome i ljuti se, bome, kada njen brat Borjan, đak-prvak, poželi sjesti na tu stoličicu, koja je i njemu pripadala kada je bio manji.
ROĐEN U MIKIJEVOJ GODINI ROĐENJA – Neumrli pjevač srca i duše, Domenico Modugno u karikaturi Miše Cvijanovića-Cvije… MIKIJEVI VRŠNJACI
Daleke godine 1928. rođeni su Che Guevara, Noam Chomsky, James Coburn, Dušan Džamonja, Stanley Kubrick, Andy Warhol, Vladimir Beara, Veljko Bulajić, Fats Domino, Gabriel Garcia Marquez, Domenico Modugno, Jeanne Moreau, Josip Pupačić, Ariel Sharon, Hosni Mubarak, Shirley Temple i mnogi drugi više ili manje slavni vršnjaci Mickeya Mousea. Životi i djela njihova dijelom su i dragi kamičci u mozaicima naših života, neki su svojom plemenitošću oplemenili i nas. A opet, koliko god to neumjesno bilo, možda je baš Disneyev MICKEY MOUSE – uvjerljivo najpoznatiji u cijelom svijetu. A i to je život.
Tog sam plišanog Mikija kupio za jednoga davnog nogometnog derbija „Milan“-“Inter“ na San Siru, na stadionu koji se diči imenom i prezimenom jednog od najslavnijih talijanskih napadača svih vremena – Giuseppeom Meazzom. Taj je Miki zapravo nekakva suvenir-maskota milanskih crveno-crnih, crveno-crna bubamara s glavom Mikija, ali mi to kao šest desetljeća navijaču „Juventusa“ uopće ne smeta, a mog dobrog prijatelja i kolegu Andreu Marssanicha – raduje. Andrea je „Milanista“ dušom i tijelom.
MKI, MKI, MKI…
Mikija su u najranijim djetinjstvima i znali i voljeli i moji sinovi i svih četvero unuka prije Iskre, upamtivši i , tko bi znao po komu nastalu, šaljivu poruku: “Miki, Miki, nos ti ovoliki!“. Moji su dobri roditelji, Marko (kojeg smo zvali Matanom) i Ljubica (koju smo zvali i Baja i Bajac) za svog posjeta dalekim rođacima u SAD-u, potomcima Adama Cvijanovića, starijeg brata mog pradjeda Marka, koji zauvijek i počiva u Pensilvaniji, čak bili i u Disneylandu.
I „uslikali“ se s nekim klaunom, prerušenim u najslavnijeg junaka neumrlog Walta Disneya, rečenog Mickeya Mousea. U zametskom podstanarstvu Gordanine i moje obitelji, pak, bio je i jedan gumeni Miki Maus. Naši su sinovi, dječačići, nerijetko usnuli s dragom igračkom, Mikijem, u ručicama, iako njegovo ime još i nisu znali dobro izgovoriti. I u Neninoj i u Marinoj najranijoj dobi u izgovoru to nije zvučalo baš kao Miki već prije :“Mki, Mki, Mki…“
CVIJANOVIĆI U DISNEYLANDU – Moji roditelji s Mikijem, sredinom sedamdesetih prošlog stoljeća.
Ja sam, pak, Mikija, također kao priješkolac, prvi put ugledao u jednom američkom paketu naše dobre crikveničke gazdarice tete Marice, koja se iz Amerike vratila nekako prije drugog svjetskog rata. Voljela me kao da sam njen unuk, videći možda u meni svoju unučad, djecom njene kćeri, koja je živjela preko „Velike bare“. Nije bilo paketa te njene kćeri iz kojeg me nije nečim darivala – božanstvenim kandiranim voćem, čokoladom, ponekad onun mićun čikuladicun, koja se zvala „Mars“.
Tek u mojim zrelim godinama pročitao sam da su te „Mars“ čokoladice bile dio redovnog “sljedovanja” američkim vojnicima na svim ratištima drugog svjetskog rata. U nas će se pojaviti možda prije dvadesetak godina i jedno će je vrijeme sva moja unučad voljeti. U paketima što ih je primala teta Marica bilo je tipičnih kariranih zimskih košulja i toplih jaketa, cipela „s rupicama“, kakve su rijetko baš u modi, a nikada izvan mode, ili i onih nekada mondenih u crno-bijeloj i smeđe-bijeloj kombinaciji.
Od jela je uz rečeno znalo biti fažola u konzervama, nažalost nekako zašećerenog, meni tada čudnovatih kolutova ananasa, ”Trumanovih jaja“ u prahu, mlijeka u prahu, margarina od kitova loja… Svega. Svega što nam je u onom oskudnom poraću bilo uistinu silno važno. A svi su ti „amerikanski“ paketi imali neki poseban miris, ni po jednoj namirnici, ali znan miris. Kad bi me dobra teta Marica pozvala da dođem, čim bih ušao u njenu kuhinju – osjetio bih taj „amerikanski“ miris.
DVA „KAJIŠA“ U BOJAMA
I KREDOM PO PLOČI – MICKEY, MIKI ILI… Mickey Mouse omiljen je diljem svijeta, iako ga u mnogim zemljama i jezicima zovu, ali ne pišu njegovim izvornim imenom i prezimenom. Na arapskom jeziku nije mijenjao ime, kao i na engleskom je – Mickey. Na bošnjačkom i bugarskom se piše Miki Maus, kao i na srpskom, iako je prije drugog svjetskog rata u stripovima tiskanim u Beogradu zvan – Mika Miš. Na češkom, danskom , nizozemskom/flamanskom je – Mickey Mouse. Na estonskom je jeziku Mikki Hiir, a na finskom – Mikki Hiiri. Za dio Francuza je Mickey Mouse, a za dio Michel Souris, a na grčkom – Mikki Maous. U Indoneziji je Miki Tikus, a na Islandu – Miki Mus. Za Kineze je Mi Lao Shu, a za Mađare – Miki Egér. Na norveškom je Mikke Mus, a njemačkom Micky Maus. Za Poljake je Myszka Mikey, a za neke Portugalce (i Brazilce koji, naravno, govore portugalski) je Ratinho, a neki su se odlučili da bude Mickey Mouse. Za Ruse je Mikki Maus, za Slovake Musiak Mickey, a za Španjolce Miguel Ratonciti ili El Raton Mickey. Za Šveđane je Musse Pigg, a za Talijane – Topolino dok ga Turci zovu samo imenom – Miki. U nas je službeno, naravno, Mickey Mouse, ali je za moju i još neke generacije , iako mnogi engleski znaju „k’o pit’ vodu“ i dalje – Miki Maus.
Jednom sam na dnu velikog paketa, koji je otvorila i vadila sve poslano preda mnom, ugledao neke novine u bojama, što je za mene bilo pravo otkriće, čudo neviđeno. Sve su naše novine tada bile crno-bijele. Tek će pri kraju pedesetih prošloga stoljeća neki dječji časopisi, ne samo inače dugovječni „Politikin zabavnik“ nego i novorođeni „Kekec“, biti u bojama. E, na jednoj od stranica tih „amerikanskih“ novina u bojama bila su dva ili tri „kajiša“ stripa. Čitati sam već znao, ali razumio nisam ništa, na engleskom mi valjda nijedna riječ još nije bila poznata, iako sam neke iskrivljene “amerikanske” izraze slušao i od mojih baka. Nekada je uvijek netko iz naših familija odlazio trbuhom za kruhom u Ameriku.
ULJEPŠAVANJE JE BILO NUŽNO – Mickey Mouse na jednoj od prvih Disneyevih skica
Tako su u Kordunu za bakalar rabili riječ iskrivljenu riječ stokiš (od stockfish, valjda), brodska karta, za koju je netko morao prodati i dio numera, posjeda, zvana je šipkarta, nekoga se ušutkivalo riječju – šerap. Engleske riječi nisam znao, ali sam tada prvi put u novinama ugledao Mikija Mausa. Godinama sam čuvao tu stranicu, a onda se ona ili seljenjem u drugi naš crikvenički stan ili u Rijeku – izgubila.
Ne znam što bih sve dao da je sada vidim, da sam je uspio sačuvati! Tada sam bio priješkolac ili možda tek novopečeni prvašić ili pačić, kao što se tada govorilo. S ponosom sam mojim vršnjacima pokazivao tu stranicu. Iako su i neki od njih imali rodbine va Merikah, čini se da u njihove pakete s robom i nekim namirnicama Miki nije ušao. Ubrzo su u nas prodavani stripovi, crno-bijeli naravno, koji su se zvali „Tri ugursuza“, „Petko“ pa „Miki strip“, a Miki se znao pojaviti i u nekom žurnalu, predigri igranim filmovima.
U kasnim pedesetim znali smo ga vidjeti i izvan riječkih kina, na fasadama u središtu grada. Ponajviše na zapadnom zidu zgrade Radio stanice na Korzu, sve dok nije srušen dragi naš „Majmunski otok“ pored nje, a uz taj zid zalijepljena nova zgrada u kojoj je u prizemlju prodavaonica „Kraša“, a na katu simpatična kavanica.
WALT DISNEY KAO BEBA
Druga je lokacija bila na Kolodvoru, željezničkom naravno, prije nego je na tom dijelu niknuo neboder (odavna pokojnog) „Adriamonta“. Nažalost, na objema lokacijama nisu prikazivani samo crtani filmovi, kojima još nismo tepali crtići, nego docirajuće, da ne kažem popujuće, storije s groznim svjedočanstvima prometnih nesreća – da, tobože, naučimo kako prelaziti ulicu.
Iako je gradski promet na kraju tih pedesetih i u tek načetim šezdesetim u Rijeci bio tako „gust“ da smo u Ulici Frana Kurelca mi riječki gimnazijalci – redovito igrali nogomet. Crtani filmovi, dakako, nisu bili ni titlovani ni sinkronizirani, ali smo ipak uživali gledajući ih.
Pokretni su crteži govorili više od glasa nama tada neznanog Amerikanca, a engleski nam je jezik, koji smo zvali i amerikanskim, bio nekako važan. Pri kraju gimnazije pročitat ću da je od povijesnog Disneyevog „Parobroda Williea“ iz 1928.godine sve do 1947.godine glas popularnom mišiću darivao njegov otac – Walt Disney! Tek poslije devetnaest godina taj je posao prepustio profesionalnom glumcu.
GLADNI MIŠIĆ SUSTANAR
TKO JE KOGA STVORIO? – Walt crta Mickeya
WALT DISNEY UKRATKO
Walter Elias “Walt” Disney (Chicago, 5. prosinca 1901. – Los Angeles, 15. prosinca 1966.), američki crtač animiranog filma i producent, jedna je od najmoćnijih i najslavnijih ličnosti svjetskog animiranog filma, najzaslužnija za popularizaciju crtanog filma. Na školovanju u Kansasu upoznao je Uba Iwerksa, s kojim je osnovao tvrtku. Međutim, tvrtka je ubrzo propala, a Walt i Ub odlučili su sreću potražiti u Hollywoodu. „Alice Comedies“, serija o djevojčici koja putuje u svijet animiranih likova, i „Oswald the Lucky Rabbit“ („Sretni zec Oswald“) su im donijeli prvi pravi uspjeh. Međutim, u zaštiti autorskih prava ispali su posljednji naivci pa su 1928. godine njihovi distributeri M. J. Winkler i Charles Mintz prisvojili prava na lik „Sretnog zeca“. Nedugo zatim, Disney je , na povratku vlakom kući, stvorio Mickeya Mousea, koji se prvim crtanim zvučnim filmom „Parobrod Willie“ publici predstavio 18.studenog 1928.. Godine 1934. počeo je raditi na svom prvom dugometražnom filmu. Unatoč sumnjičavosti Hollywooda „Snjeguljica i sedam patuljaka“ osvojila je publiku i jednoga Oscara (uz to, dobio je i sedam malih kipova Oscara, po jednoga za svakog patuljka), te pokrenula novi val u filmskoj industriji. „Pinokio“, „Dumbo“, „Pepeljuga“, „101 dalmatinac“, „Trnoružica“, „Knjiga o džungli“ i ostali dugometražni animirani filmovi stvarani u svakim danom sve poznatijem i većem Disneyjevom studiju pridobivali su gledatelje diljem svijeta. Da bi povećao prihode, Disney je osnovao vlastitu distributersku tvrtku, a 1954. je počeo proizvoditi i TV seriju. Godine 1955. izgradio je zabavni park “Disneyland” u Kaliforniji, jednu od najvećih turističkih atrakcija Sjedinjenih Država. Kasnije, 1971., njegovi su nasljednici sagradili Walt Disney World Resort još veći park u Orlandu na Floridi. Osvojio je sveukupno 22 Oscara i 3 Zlatna globusa
Zbog čega Vam, dobri moji štioci, danas pišem o Mickeyu Mouseu? Zato jer svevremenski Miki danas slavi svoj devedeseti rođendan, koji bi, da joj je bilo dano poživjeti još samo pola godine, ove godine proslavila i moja dobra majka. O rođenju Mickeya Mousea napisano je more tekstova, zabilježeno svjedočanstava, dodano bajkovitosti da je teško odlučiti što je uistinu neporecivo. Ali, ako su ponegdje mašta i s vremenom stvorena legenda nadjačale ponešto stvarnosti – neka su. Što je crtani film bez mašte i bajkovitosti?
Pa za to i volimo Mikija. I ne samo Mikija… Mickeyev otac Walt Disney jednom je rekao: “Mickeya Mousea volim više bilo od koje žene koju sam ikada sreo!“. Svoga je Mickeya, pak, Walt Disney, pričao je, prvi put sreo 1927.godine, iako oni koji ne žele ili ne umiju maštati i sanjati u to ne vjeruju.
A priča je lijepa i ljupka. Walt se, ne mogavši pronaći novu zanimljivu storiju poslije svog prvog crtanog junaka Zeca Oswalda, sjetio svojih gladnih studentskih godina u kojima su mu, spominjao se, nerijetko jedinim dnevnim obrokom bili – kruh i sir, na kraju dana. Jedne takve večeri na Waltov je stol , posut mrvicama, dospio jednako gladni mišić i počeo ih grickati. Walt je pamtio svaki detalj te večeri: “Mišić me gledao uplašeno, a ja sam ga, pritajivši se, pustio da jede. Znao sam što je glad. Mišićeva mi se njuškica odmah dopala i nisam ga otjerao… S vremenom je postao moj sustanar, toliko se oslobodio da je mirno večeravao sa mnom. Toliko sam se bio naviknuo na njega da mi je čak bilo krivo kada se neke večeri ne bi pojavio u uobičajeno vrijeme…“.
Tih se večeri i drugovanja s mišićem, tvrdio je Disney, sjetio jednom u vlaku kojim je jezdio prema američkoj istočnoj obali, i počeo po sjećanju crtati svog malog sustanara. Je li uistinu bilo tako? Zašto ne vjerovati da je baš tako iznjedren najpopularniji miš na svijetu? Poznato je, međutim, da je Mickeya Mousea zapravo rodila velika Disneyeva nevolja.
Walt ga je stvarao i stvorio u danima u kojima je bio izigran i izgubio spor u vezi s pravima na njegov prethodni lik iz crtanih filmova – sretnog zeca Oswalda.
SUZA IZ MIKIJEVOG OKA – “Paris Match” u povodu smrti Walta Disneya
Tražeći zamjenu za zeca Oswalda, Disney je razmišljao o konju, psu, mački, žabi i kravi, no njegova se misao stalno vraćala sustanaru mišu, iako mnogi filmolozi i danas tvrde da je Disneyu inspiracija bio baš Charlie Chaplin i njegov naivni šarm, kojim je osvajao publiku.
Nepobitno je, međutim, da se prvi Waltov mišić, nacrtan 1927.godine, u kratkim hlačicama, – nije dopao Disneyevim poslodavcima! Trebao se zvati Mortimer, ali se to ime, pak, nije dopalo Disneyevoj supruzi Lillian, koja ga je nazvala Mickeyem (Mouseom), a ime Mortimer je poslije dobio ujak Mickeyeve djevojke, mišice Minnie.
MIKI STRIP – Prvi naš časopis Mikijevim imenom u mom djetinjstvu… MIKI STRIP Rođeni Zagrebčanec Marcel Čukli još kao gimnazijalac ušao je u svijet novina, posebice stripova. Kao golobradac u “Vandrokašu” i “Zagrebačkom listu” pisao je novele i humoristički serijal o vitezu Gabinu, istesavši vrstan zanat žurnalizma, kojem će pripadati – pola stoljeća! Kao glavni urednik vodio je svu silu listova i časopisa: zabavni obiteljski tjednik “Za Vas” (uređivao ga od 1943.), strip-zabavnik “Petko” (1953.), “Miki strip” (1954.), reviju “Novela – film” (1957.), “Našu smotru”, zabavno-edukativni list mladih zadrugara (1962.), ilustrirani časopis “Suvremena tehnika” (1966.). A radio je i u uredništvima “Zabavnika” (1943. – 1945.) i humorističkog tjednika “Kerempuh” (1945. – 1953.), da bi u desetljeću i po’ prije odlaska u mirovinu(1986.) uređivao “Vjesnikova” izdanja “Super strip”, “Alan Ford”, “Avantura”, “Pobjeda” ,“Tom i Jerry”, Zagorkine romane u svescima i biblioteku westerna “Laso”. Budući da je prvi hrvatski crtani film “Veliki miting” (dovršen početkom 1951.) praktički iznjedren u prostorijama uredništva redakcije “Kerempuha” i Marcel Čukli je dao više ideja za gegove, što je činio i u nekoliko narednih crtića nastalih u “Duga filmu”, poduzeću za proizvodnju crtanih filmova koje je osnovano odmah po evidentnom i bučno pozdravljenom uspjehu “Velikog mitinga”. Slučaj je odredio da tada već popularni strip-časopis “Petko”, koji je to ime dobio zbog izlaženja petkom, poslije 90. broja promijeni ime. Zbog promjene dana tiskanja listu je dano novo ime – „Miki strip“. Vjerovalo se da će ga zdušno prihvatiti i nešto starija, prijeratna čitalačka publika, koja je voljela Mickeya. I bio je to pun pogodak! Inače, “Petko” i “Miki strip” prvi su u nas poslije rata otvorili vrata uvoznom stripu. Walt Disneyev Mickey Mouse još jednom je, makar i posredno, požnjeo uspjeh.
Lik mišića je, tvrde mnogi filmolozi, zapravo redizajnirao Waltov crtač i u nekim fazama i ortak, kompanjon Ub Iwerks, stvorivši mišića onakvim kakvim ga već, eto, devedeset godina znaju generacije klinaca diljem svijeta.
VALJA SLUŠATI SUPRUGU
Disney je , srećom, poslušao svoju suprugu. Prije točno devedeset godina, na današnji dan, crni mišić s ljudskim osobinama, Mickey Mouse, postao je glavni junak Walt Disneyjeva crtanog filma “Parobrod Willie” (“Steamboat Willie”) koji je prvi put javno prikazan kao predigra filmskom spektaklu “Rat bandi”.
Prvi nijemi film s Mickeyem bio je „Ludi avion“, a u filmu “Parobrod Willie” Mickey je prvi put dobio glas pa je prvi crtani zvučni film na svijetu. Senzacionalni uspjeh Mickey Mousea omogućio je Waltu Disneyu da 1929. utemelji vlastitu tvrtku Walt Disney Productions, koja djeluje još i danas kao The Walt Disney Company. Već do 1953.godine u Disneyjevoj je produkciji realiziran 121 kratkometražni film s Mickeyem kao junakom, a do 1995. u 132 kratkometražna filma.
Istodobno se pojavio u bezbrojnim stripovima i tv emisijama. Mickeyevi filmovi i stripovi postigli su planetarnu popularnost, a financijski uspjeh omogućio je izgradnju Disneyjeva carstva.
Kritičari su ustvrdili da sve filmove o Mickeyu „odlikuje spoj iskustava bajke, basne, satire, karikature, mjuzikla i slapstick-komedije, dopadljive melodije i atraktivna dinamična animacija“. Dodavši da je, „neprestano lagano redizajniran, Mickey Mouse je, uz Chaplinova „Skitnicu“, vjerojatno najpopularniji filmski lik uopće“.
U nekim su godinama ljudi sa svih meridijana i paralela više pisama slali Mickeyu Mouseu nego najvećim zvijezdama pokretnih slika, ikonama svjetskog filma kakve bijahu Bet Davis ili Clark Gable, recimo. Uostalom, Mickey Mouse bio je prvi „neživi glumac“ kojemu je pripao Oscar, a njegovom tati – čak dvadesetak Oscara. Sa slavom su potekle i bujice novca. I to je Amerika…
RIJEKE DOLARA U DISNEYEVOM CARSTVU
… Djeca su obožavala i obožavaju Mikija, a prije crnih slutnji i još crnjih ostvarenja drugog svjetskog rata Disneyeve su junake i junakinje voljeli čak i diktatori Hitler i Mussolini pogotovo! S vremenom se ta ljubav, barem za javnost, pretvorila u diktatorsku mržnju. U Hitlerovoj je nacističkoj Njemačkoj američki mišić bio – zabranjen!
Duce Benito Mussolini je, naravno, slijedio svog saveznika i po mnogočemu uzora, pa je i simpatični Topolino zabranjen u fašističkoj Italiji. Duce je čak tvrdio da je Topolino opasan po fašistički poredak!
SVEVREMENSKA POPULARNOST – Disneyeva “Snjeguljica i sedam patuljaka”. HITLER I DISNEY
Je li moguće da je Walt Disney, koji je svojim crtanim junacima uljepšao djetinjstva pokoljenja i pokoljenja djece diljem svijeta, zapravo bio – rasist , antisemit i muški šovinist? Suvremenici iz Disneyeve blizine različitih su mišljenja i svjedočanstava. Jedni to pobijaju činjenicama po kojima su za i kod Disneya radili i Židovi i Crnci, ali je mnogo onih koji morem primjera dokazuju suprotno. Tvrde da je Mickeyev otac uistinu bio nesnošljivi i neskriveni antisemit i rasist i muški šovinist. Njegovi su crtači, tvrde, mogli biti isključivo muškarci, a žene su se smjele i mogle baviti samo bojanjem slika, a obično im je dijelio otkaze čim bi navršile trideset godina. Ne tako davno velika glumica Meryl Streep na gala večeri u Nacionalnom odboru za recenziju filmova opisala je Walta Disneyja kao zadrtog seksista, rasista i antisemita, koji je podupirao iste takve lobističke skupine industrijalaca. I nitko joj nije replicirao. Jedan od Disneyevih biografa Marc Eliot u knjizi “Holivudski princ tame” napisao je da je legendarni tvorac animiranog filma svoje crtače, nakon što su dovršili posao na “Snjeguljici”, isplatio minimalcem iako je odmah bilo jasno da je riječ i o visoko naplativoj uspješnici, a ne samo remek-djelu. Budući da su crtači bili sindikalno organizirani, odmah su stupili u štrajk. Walt Disney ih je smjesta otvoreno optužio da su – “simpatizeri Židova”! Drugi Disneyev biograf, Didier Ghez, osupnuo je Waltove poklonike nemilim činjenicama u knjizi “Disneyeva velika turneja: Waltov i Royev europski odmor, ljeto 1935.”(Roy je Waltov brat, o.p.).U njoj je Ghez nakon 23-godišnjeg istraživanja detaljno opisao putovanje Disneyjevih sa suprugama po Europi. Najintrigantniji se dio odnosi na posjet Bavarskoj, gdje su Disneyjevi primljeni u Filmskoj komori Reicha, a u Bavarskom filmskom društvu pogledali su i svečanu projekciju zbirke crtića o Mickeyu Mouseu sinkroniziranu na njemački. Bilo je to vrijeme vrlo intenzivnih priprema za “Snjeguljicu” i ono što je iz Disneyjeva studija izišlo 1937. zapravo je njemački cjelovečernji crtić, koji je istog trenutka postao najdraži film Adolfa Hitlera. Nečovjek koji je odvukao cijeli svijet u najkrvaviji rat u povijesti čovječanstva, predvodio holokaust i pobio milijune, “Snjeguljicu” je u svojoj rezidenciji-utvrdi Berghof na jugu Bavarske “milijun puta” uživao u Waltovoj “Snjeguljici”. Führerov ministar propagande Joseph Goebbels zapisao je u svoj dnevnik 22. prosinca 1937. sljedeće: “Führeru sam za Božić darovao 12 filmova o Mickeyju Mouseu! Jako se tome obradovao. Bio je zbilja vrlo sretan.”. Tek poslije će doći do zabrane Disneyevih filmova u nacističkoj Njemačkoj. A propos, Ghez je u svojoj knjizi, objelodanio i da je Disneyjevima za posjeta Italiji prvi domaćin bio ministar vanjskih poslova fašističke Italije Galeazzo Ciano, a potom i njegov tast – Benito Mussolini. Je li i Disney volio Hitlera ili je u velikoj Njemačkoj vidio izvor novih prihoda, nikada nećemo doznati, ali veliki broj filmskih povjesničara misli da je njihova ljubav bila obostrana. Marc Eliot je napisao i da je u izvornoj verziji crtića “Tri praščića” iz 1933. Walt Disney velikog zlog vuka nacrtao u odjeći stereotipnog židovskog trgovca. I naravno da je to morao izmijeniti puno prije premijere. Svjedočio je, također, da je Disney bio jedan od onih koji je u Hollywoodu kao agent Odbora za antiameričke aktivnosti prokazivao “komunističke špijune” među glumcima. Američki dramaturg John Powers je prije deset godina beskompromisno izveo predstavu “Disney & Deutschland” u kojoj je je otvoreno rečeno da su se Hitler i Disney doista susreli u Münchenu 1935.godine, jasno istaknuvši ono što je vezalo Disneya i Hitlera – istovjetna fascinacija i svijetom fantazija i fašizmom. Disneyev biograf, Michael Barrier, svojedobno je, pak, dokazao i pokazao da su ilustracije iz knjiga koje je Walt Disney donio iz Europe, navevši nekoliko stotina, na Disneyjevu filmsku produkciju utjecale do kraja njegovog života. Trnoružičin dvorac iz crtića iz 1959. bio je živa replika stvarnog bavarskog dvorca Neuschweinsteina. Kada je poslije krvavog progona i uništenja Židova u Hitlerovoj Njemačkoj napokon svijet progledao – službeno je i u Njemačkoj promijenjen stav o Disneyu. “Snjeguljicu” obični Nijemci više nisu smjeli vidjeti. Na raspolaganju je bila samo Hitleru i Goebbelsovom ministarstvu…
Najortodoksniji, najnemilosrdniji prema Mickey Mouseu, koji je bio protiv silnika i bezdušnika svake vrste i, makar ne tako moćan, bio ona blažena zerica nade malom čovjeku – bio je Hitlerov zlehudi propagandist, licemjerni Joseph Goebbels (vidi okvir HITLER I DISNEY – op.p.). Goebbels je tvrdio da je u tom mišiću „oličen najbjedniji ideal koji je Zemlja ikada nosila“! A propos, pri kraju drugog svjetskog rata lozinka za sudbonosno iskrcavanje saveznika u Normandiji bila je – »Mickey Mouse«. Bimo rekli po domaću – Goebbelsu za dešpet!
Miki Maus je, međutim, uz ostalo bio i beskrajno strpljiv, znajući da nijedna sila nije zauvijek. Dočekao je pobjednički svibanj 1945.godine, kada je antifašizam napokon pobijedio i nacizam i fašizam, i opet dobrodušnošću zavladao svijetom. Liga naroda je, doduše, Walta Disneya još 1935.godine odlikovala posebnom medaljom s obrazloženjem da je Mickey Mouse postao općim simbolom dobre volje među ljudima.
Poslije se doznalo da je Mickey Mouse imao neusporedivo bolju narav i svjetonazor od svog oca. Stručnjaci širokog spektra znanja i znanosti Mickeya su smatrali i smatraju neporočnim, hrabrim, otvorenim, poduzetnim i inteligentnim. Za razliku od Paje Patka (sada u nas Paška Patka), koji je ostao istoznačnica za silno mrzovoljnu, nesnošljivu, nerijetko zluradu osobu.
Mickey je, pak, cijenjen kao mudri, pravedni i pošteni vladar, kakav je u pričama mojih dobrih baka bio i do kraja njihovih života ostao car Franjo Josip. Samo što se carstvo Franje Josipa poslije njegove smrti, ne i zbog njegove smrti, slijedom povijesnih prilika i zakonitosti zauvijek srušilo i nikada nije uskrsnulo. Carstvo Walta Disneya, koji je putem bez povratka otišao 15.prosinca 1966. godine, a navodno je zamrznut dok lijek za rak, koji ga je odnio, ne bude pronađen – caruje i danas. U Disneyland, stvoren 1956. godine, i njegove inačice po svijetu svakog se dana slijevaju rijeke znatiželjnika i ljubitelja Waltovih crtanih junaka iz svih dijelova svijeta.
Većina najviše želi potpis Mickeya Mousea, klauna kojem nitko ne ugleda stvarni lik, jer je na njegovim ramenima glava Mikijeva. Posao mu je da bude strpljiv i dobre volje, da ne prestaje dijeliti autograme i fotografirati se zagrljen sa svakim koji to poželi. S rijekama posjetitelja slijevaju se rijeke dolara – od ulaznica, ića, pića, suvenira, razglednica…Svi se rekordi, naravno, ruše.
A opet , i jedan vremešniji podatak mnogo govori. Jedne je godine, naime, objavljeno da je u Disneylandu, gradu iz crtića i bajki, prodano osam i pol milijuna vrećica s kokicama, više od tri milijuna sladoleda, gotovo pet milijuna hrenovki… Pokušajte to pretvoriti u dolare pa će vam se od brojaka zavrtjeti u glavi i tijelu.
SRETAN ROĐENDAN
Mlađi moji štioci, pokušajte na trenutak zamisliti ono što mi vremešniji pamtimo – svijet bez kompjutera, mobitela, lap-topa, svijet u prosincu 1966.godine. Odlazak Walta Disneya s ovog svijeta bio je vijest dana za cijeli svijet. Čuveni francuski tjednik „Paris Match“ u svom je prvom sljedećem broju na naslovnici objavio tužni lik Mickeya Mousea, kojem je iz desnog oka tekla suza.
Možete li zamisliti da su istog tog dana gotovo u vlast jednake naslovnice zamislili i ostvarili još mnogi svjetski tjednici (među njima i beogradski „NIN“) s doslovno istom idejom i ostvarenjem, a samo zericu drugačijim crtežima Mickeya sa suzom iz desnog oka, jer je svaki ilustrator, razumljivo, imao svoj stil? I, na nekoliko naslovnica bila je otisnuta Mickeyeva ista poruka: “Umro je moj tata.“.
A o plagijatu tada nije moglo biti riječi… Toliko je i medijski svijet, gotovo unisono, tugovao za ocem neumrlog Mickeya Mousea. Miki, srećom, djecu nikada neće ostaviti. Već sutra, kada naša mezimica Iskra dođe na čuvanje babi Gogi i dedi Miši, igrat ćemo se s velikom i majušnom igračkom s Mikijevim likom. Iskra će mu pipati nosić, gledat ćemo ga na malom ekranu na stanici posvećenoj mališanima, ili potražiti na bogatoj internetskoj ponudi na ekranu ovog lap-topa na kojem, eto, dovršavam ovu priču o Mikiju Mausu.
Sretan ti rođendan, dragi Miki.
