„Fotografiraj Rijeku“, izložba povodom Dana grada Rijeke u Galeriji Principij

U šetnji (Foto: Jurica Žumberac)

Na natječaj se prijavilo 32 autora s ukupno 176 fotografija. U postavu izložbe izdvojene su one najuvjerljivije, ukupno 46 fotografija.

Rijeka – U Galeriji Principij u četvrtak, 12. lipnja s početkom u 19 sati otvara se izložba „Fotografiraj Rijeku“ koju već dugi niz godina, povodom Dana sv. Vida, priređuje Fotoklub Rijeka. Selektorica fotografija ove je godine bila Branka Arh te je od 176 prispjelih fotografija odabrala njih 46. Zašto su odabrane te koje su zaslužile nagrade i pohvale, pročitajte u nastavku.

Dan sv. Vida i Dani grada Rijeke i ove se godine iskreno i dostojno obilježavaju u Galeriji Principij. Naime, izložba fotografija na temu „Fotografiraj Rijeku“, na inventivan i stvaralački način promovira grad i ljude u njemu. Riječ je o motivima prostora u kojemu živimo. Neke stvari jednostavno nestanu iz sjećanja, izmaknu se iz naše zbiljnosti kao da ih nije niti bilo. A nedostaju nam. Htjeli bismo zadržati njihov oblik, veličinu, boju, raspored, neku mjeru po kojoj možemo sačuvati ne samo njihovu, već i vlastitu cjelovitost. Neki viši smisao. Prijenos sjećanja. Bez toga nema grada.

U tom kontekstu ove fotografije grada zapravo su fotografije o ljudima u gradu. Nisu tek dokumenti jednog trenutka, one su više od toga. One su autorski prilozi mediju fotografije, identitetu jednog urbanog prostora. U gotovo banalnim situacijama prepoznaju vrijednosti, motiv pretvaraju u smisleni red, u novo gledanje poznatih stvari, svakodnevnih prizora. Ali i neobičnosti. Biraju značajne arhitekture, vizure iz perspektive pješaka, nebodere koji drobe sitne kuće u podnožju, agresivne i bizarne reklame, ali i nereprezentativne prostore staroga grada uhvaćene u stanju oronulosti, motive subkulture, antiestetike, napuštene tamne prostore išarane grafitima koji podsjećaju na činjenicu da je ružnoća stekla status prihvaćenoga. Vidimo da su najveću pozornost privukle nove riječke dizalice, motivi koji su visinom, bojom, oblikom i konstrukcijom promijenili vizuru grada.

Nema sumnje da je u fotografiji važan odabir motiva, ali važniji je osobni pristup, vođenje kamere, način prenošenja poruke. Znamo da su dominacija digitalne fotografije i uporaba drona uspostavile nova pravila, omogućile novu tehnološku sliku, otvorile nove mogućnosti rada, postale prijenos informacija na novi način, stvorile osebujan odnos prema fotografiji.
Usporedimo li autore, vidimo njihovo nastojanje da fotografiji dadu obilježje posebnosti i autentičnosti kako je ne bismo samo gledali, već i doživljavali. Na natječaj se prijavilo 32 autora s ukupno 176 fotografija. U postavu izložbe izdvojene su one najuvjerljivije, ukupno 46 fotografija.

Nagrada Viktor Hreljanović dodijeljena je Jurici Žumbercu za čista i jednostavna fotografska rješenja, za dobro odmjerene odnose hladne i tople optike, za propitivanje novih mogućnosti izričaja, dokle može ići u naglašavanju posebne svjetlosne dramatike, u prijelazima iz oštrine u zrno, iz titraja boje u crninu, iz crno-bijele fotografije u boju. Primjerice, u mračnom tunelu, djevojka u šetnji sa psom, uhvaćena je s leđa, svijetli jedino njezina žuta haljina. U drugom kadru, iz bezbojnog mnoštva na Korzu izdvaja se isti vedri, zaigrani lik djevojke u žutoj haljini sa psom. Tako autor svakidašnjost situacije pretvara u poruke koje zrače vedrinom. Nakon što uoči motiv, boji daje posebno značenje.

Jednakovrijedne pohvale dobiva šest autora:

Nedeljka Čamić za disciplinu kadra i čvrstoću kompozicije, za racionalni, objektivni i minimalistički pristup fotografskom mediju. Njezina je tajna u izrezu, kroz okvir dizalice usmjerava gledatelja na strukturu grada.

Đoko Glušica za foto priču s porukom. Njegova je fotografija sačuvala nešto dragocjeno, knjigu koja se daje iz ruke u ruku, kretnju uhvaćenu u trenutku dok je život u njoj najjači i najiskreniji. Ne zanima tehnička perfekcija, već vidljivost kretnje i poruke.

Dario Jurjević za dojam cjeline, za kadrove koji djeluju zgusnutom cjelinom i dominiraju strukturom. Bitna mu je čvrstoća kompozicije, zbijena konglomeracija grada u kojemu fotografski sadržaji nemaju snagu pojedinačnoga, ali imaju snagu cjeline.

Dubravka Kanjski za mudro izrežirane fotografije riječkih dizalica. Prepoznatljiva je njezina fotografija, prije svega po konceptualnom sadržaju. Riječ je o dinamičnom poliptihu filmskog kadra. Od fragmenata stvara cjelinu s refleksijama istog motiva u moru.

Tina Kovač za kadrove u kojima se prividno ne događa ništa, a događa se život uz more. Prepoznaje vedre situacije, mjeri molove pune ljudi u kretanju, opuštanju i razgovoru. Dinamiku kretanja i događanja na njezinim fotografijama određuju dizalice, kao vizualni lajtmotiv prate sve druge sadržaje.

Matej Ugarković za dvije sasvim različite fotografije, ali zanimljive u zapažanju: jedna intimnog lirskog koncepta, pogled na dizalicu kroz razigrani, nemirni okvir grana na drveću, druga hladne geometrije valjkastih oblika, čista i disciplinirana kompozicija bez naracije.

Na natječaj je stiglo i nekoliko vrsnih fotografija u kategoriji Rijeka nekad. One nude nostalgične prizore i sjećanja, sjetnu komparaciju prošlog i sadašnjeg.

Branka Arh

Follow @torpedo_media