[FOTO/VIDEO] U Art-kinu održana premijera filma „Srebrne“ redateljice Barbare Babačić
Autor: Marina Pauletić 04.05.2024
„Srebrne“ je intenzivan portret bolivijskih žena koje žive mizeran život unutar rudarske zajednice pokraj grada Potosija.
Rijeka – Sinoć je u Art-kinu premijerno prikazan dokumentarni film „Srebrne“, riječke redateljice Barbare Babačić. Film je prikazan u inkluzivnoj verziji prilagođenoj gluhim i nagluhim osobama.
„Srebrne“ je intenzivan portret bolivijskih žena koje žive mizeran život unutar rudarske zajednice pokraj grada Potosija. Sniman tijekom mjesec dana 2014. godine, film istražuje ženski doprinos u ekonomiji rudnika, dok istovremeno problematizira njihovu marginalizaciju i stigmatizaciju unutar andske kulture. Redateljica Barbara Babačić postavlja pitanja o ekonomskim teretima koje ove žene nose te istražuje kulturne norme koje ih čine nevidljivima u društvu.
„Prva nam je ideja bila da snimamo rudare. Međutim, kada smo shvatili da umiru vrlo mladi i da uglavnom imaju više od troje djece, moje je pitanje bilo gdje su žene i kako one sada žive. Nakon duže potrage, uspjeli smo doći do žena i intervjuirati ih“, objašnjava redateljica, koju motiviraju ljudi za koje se čini da su izgubili sve. „Navodi me da se pitam što ih vuče dalje, iako znaju da pomaka s mjesta nema. Zanima me snaga, u ovom filmu prvenstveno žena, koje su same i skrbe za svoju djecu radeći Sizifov posao. Ne želim ih predstaviti kao žrtve, već kao heroje – i možda malim koracima mijenjati paradigmu rudarskog svijeta, gdje se samo muškarci prikazuju kao heroji“, kaže Babačić.
Otežavajuća okolnost bio je jezik – naime, žene s kojima je razgovarala govore kečuanski, jezik starih Inka, zato je Babačić koristila pomoć dvoje prevoditelja iz Potosija, grada Bolivije koji je u razdoblju španjolskog kolonijalizma bio glavni izvor srebra i kolonijalno središte s kovačnicom novca. Izvoz srebra činio je Potosi jednim od najvećih i najbogatijih gradova na svijetu, a danas je najnerazvijenija regija Bolivije.
„Ovdje su žene posve nevidljive. Nigdje se ne spominju i njihov je rad nevidljiv, iako ih kapitalističke korporacije u rudniku neumorno žvaču i sav teret prebacuju na mlade udovice“, objašnjava Babačić.
