[FOTO/VIDEO] U Galeriji Klović otvorena izložba Borislava Božića „Memorija moga djeda“
Autor: Marin Aničić 28.02.2026
Riječki umjetnik Borislav Božić kroz fotografiju, slikarstvo i objekt istražuje obiteljsku memoriju i generacijski kontinuitet
Rijeka – U Galeriji Klović otvorena je izložba „Memorija moga djeda“ riječkog umjetnika Borislava Božića, autora čiji je rad duboko ukorijenjen u likovnoj umjetnosti, ali istodobno otvoren suvremenim i konceptualnim praksama. Uz autora, izložbu su otvorili Jasna Rodin, tajnica HDLU-a Rijeka, koja sudjeluje u organizaciji i koordinaciji programskih aktivnosti udruge, te Damir Šegota, predsjednik HDLU-a Rijeka.
Otvorenje je proteklo u znaku naglašavanja kontinuiteta rada HDLU-a Rijeka u poticanju i prezentaciji suvremene likovne produkcije riječkih autora, a Božićeva izložba pritom se istaknula kao snažan primjer osobnog, ali i univerzalnog umjetničkog promišljanja memorije i nasljeđa.
Iako je široj javnosti ponajprije poznat po fotografiji, Božićev umjetnički identitet nadilazi jedan medij. U njegovu se radu fotografija, slikarstvo, crtež, grafika i objekt međusobno nadopunjuju, gradeći slojevitu i koherentnu cjelinu. Izložba u Galeriji Klović svjedoči o toj višemedijskoj dosljednosti, ali i o tematskoj usmjerenosti na identitet, obiteljsku povijest i protok vremena.
Središnji ciklus „Memorija moga djeda“ polazi od fragmenata starih drvenih greda i zahrđalih kovanih klinova, koje umjetnik ne koristi kao puki materijal, nego kao nositelje pamćenja. Istrošeni elementi, obilježeni tragovima rada i vremena, postaju arhivi iskustva i simboli generacijskog kontinuiteta.
Posebnu emotivnu dimenziju izložbi daju radovi „Marama moje majke“ i „More moje majke“, u kojima Božić kroz tekstil, fotografiju i slikarsku intervenciju gradi intimne vizualne meditacije o ženskoj prisutnosti, radu i tihoj snazi obiteljskog nasljeđa.
Snažan konceptualni naglasak nose i umjetničke knjige „Neispričane priče djeda Dušana“ i „Neispričane priče djeda Dragića“, u kojima praznina, oštećenje i fizička intervencija zamjenjuju naraciju. Knjiga tako postaje objekt memorije, a ne pripovijedanja – materijalni trag prekinutih obiteljskih priča.
Kako u katalogu izložbe ističe Luka Ćirić, Božićev rad ne prikazuje sjećanje – on ga fizički utjelovljuje kroz materijal, prazninu i trag. „Memorija moga djeda“ stoga se ne čita kao dokument prošlosti, nego kao proces u kojem se osobna povijest pretače u suvremeni umjetnički čin.
