Izložba "Livade, stabla, sjene" Miljenke Šepić u izložbenom prostoru Kockica i galeriji Juraj Klović

Autor: Karmen Bosnić 07.09.2026

miljenka_sepic

Ova se izložba može okarakterizirati i kao logičan završetak slikarskog i teorijskog istraživanja boje na koje je umjetnica krenula 2005.

Rijeka - Muzej grada Rijeke i Galerija Juraj Klović u rujnu 2026. predstavljaju samostalnu izložbu opatijske slikarice Miljenke Šepić, jedne od istaknutih autorica suvremene likovne scene Primorsko-goranske županije.

Dugogodišnja članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, umjetnica već desetljećima sustavno razvija prepoznatljiv slikarski rukopis u kojem istražuje odnose svjetlosti, boje i prirode. Njezin umjetnički rad obilježen je brojnim samostalnim i skupnim izložbama te kontinuiranim istraživanjem kolorističkih i kompozicijskih mogućnosti slike.

Izložba se može razgledati u Muzeju grada Rijeke, Trg Riccarda Zanelle 2, od 10. do 28. rujna te u Galeriji Juraj Klović, Verdijeva 19 b od 8. do 22. rujna.

Nastavljajući višegodišnju praksu izlaganja domaćih umjetnica i umjetnika koji dolaze iz Rijeke i njezine okolice, Muzej grada Rijeke u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika Rijeka realizira izložbu opatijske slikarice Miljenke Šepić.

Postavljena na dvije lokacije – u izložbenom prostoru Kockica i galeriji Juraj Klović, izložba predstavlja oko 150 neizlaganih radova iz novog ciklusa koji nosi naziv „Livade, stabla, sjene“.

Ova se izložba može okarakterizirati i kao logičan završetak slikarskog i teorijskog istraživanja boje na koje je umjetnica krenula 2005. Istraživanje je prvotno predstavljeno izložbom „Zemlja, Vatra, Voda, Zrak“ koja je održana u MMSU 2009., te su, između ostalih, uslijedile izložbe „Sjene“ 2011. i „Livade“ 2014., unutar kojih umjetnica postupno razrađuje vegetativne motive koje nalazi u svojoj neposrednoj blizini.

Unutar jasno razrađenog plana rada i zacrtanih ciljeva umjetnica započinje s angažmanom na ovom projektu 2019. te ga sustavno nadopunjuju novi slikama posljednjih sedam godina. Boja i vegetacija – dva su glavna čimbenika pomoću kojega se postepeno grade kompozicije temeljene na relaciji između energije boje i energije prirode. Ali kako materijalizirati energiju boje i prirode na dvodimenzionalnoj površini? Kako uhvatiti nešto što je u stalnom pokretu/rastu/cvatu? Ovdje nastupa filigranska preciznost kojom autorica pristupa pojedinom ciklusu istraživanja. Bilo da je riječ o livadama ili stablima, umjetnica unaprijed odredi format slike, te vrstu i boju biljaka.

Uvijek koristi kombinaciju tri osnovne boje: žute, crvene i plave čijim miješanjem dalje nastaju sekundarne boje – i to je to što se tiče boja, spektar je precizno zadan.

S obzirom da je umjetnica većinu svojeg život provela u dodiru s prirodom, u njezinim prijašnjim ciklusima (od ciklusa „Livade“) primjetni su motivi trputca (okrugli ili dugački) i tratinčice kao predstavnika lokalne vegetacije koju možemo pronaći podno Učke, dok u ovom novom istraživanju u fokus dolaze 3 vrste trava, sa 3, 5 ili 7 vlati. Tu su dakako i stabla, kao najstariji stanovnici ove planete koji su u ovoj seriji radova prikazani korištenjem geometrijske pravilnost, odnosno zakona matematike koji vrijede jednako za sve – bilo da je riječ o listovima na granama stabala ili o istim listovima na platnu, pomaku sjene kroz određeno vremensko razdoblje ili broju cvjetova u kompoziciji, proporcije i red su uvijek prisutni.

Umjesto korištenja sjenčanja ili tehnike chiaroscuro, autorica slaganjem obojanih ploha jednu na drugu i tonskim modeliranjem stvara osjećaj dubine unutar definiranog „koordinatnog sustava“ i harmonije boja. Takozvana geometrijska redukcija u ovom slučaju ne oduzima esenciju vegetaciji, već povezuje razmišljanje Paula Cézannea: „kako je sve u prirodi oblikovano prema geometrijskim tijelima“ s autoričinim fizičkim manifestiranjem prirodnih oblika na platnu.

Na radovima koji su nastali posljednjih godina boja je i dalje glavni protagonist slikarske plohe koja u maniri horor vaccuia prekriva svaki tračak platna, ipak, primjetno je određeno smirivanje. Različite vrste trava su i dalje prisutne, ali u nešto manjem obimu. Dio ciklusa, a samim time i dio postava, poprimaju staloženiji, mirniji i terapeutski učinak. Umjetnica nas je još jednom podsjetila kako u svijetu koji nas okružuje sve potpada pod određene pravilnosti, pa čak i potezi kista, navodi Zlatko Tot.

Šepić je rođena 1955. u Opatiji. Diplomirala je 1978. na Odjelu za
likovnu umjetnost Pedagoške akademije u Rijeci. Diplomirala je slikarstvo u klasi prof. Carmela Zottija na Accademiji di Belle Arti
u Veneciji 1985. godine. Stručno se usavršavala na Staatliche Akademie der Bildenden Kuenste u Stuttgartu 1987/ 88. godine. Od 1985. godine, član je HZSU-a.

Izlaže samostalno i skupno od 1981. u zemlji i inozemstvu i dobitnica je mnogobronih međunarodnih nagrada za slikarstvo.
Studijski je boravila u Cite' internationale des Arts u Parizu 1999., 2000. i 2004. godine.

Sudjelovala na više međunarodnih slikarskih simpozija u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, BiH, Španjolskoj, Austriji i Francuskoj.

Od 2005. radi na slikarskom projektu Zemlja vatra voda zrak, likovno istraživanje energije boja u odnosu sa energijom prirode, ciklus slika i crteža predstavljen je 2009. u MMSU u Rijeci. Slijedi ciklus slika Stablo, a od 2010. do 2015. ciklusi slika Livade.
Od 2016. do 2019.godine radi na slikarskom projektu Stabla, nastavak istraživanja boje i prirode, do 2026. radi na projektu Livade, stabla, sjene.

pocket icon
Više sa portala torpedo.media ...