Joost de Jonge: otvorenje izložbe „Orfej sanja Euridiku – Meandar spoznaja“
Autor: Marina Pauletić 20.11.2023
Foto: arhivaJoost de Jonge iskoristio je privremenu riječku rezidenciju da udahne tračak Mediterana i potaknut ovdašnjim kulturno-povijesnim ozračjem, otvori u svom likovnom radu stranicu novog ciklusa.
Rijeka - Koji je prst sudbine spojio nizozemskog umjetnika Joosta de Jongea i Rijeku? Još bolje, što je toga suvremenog slikara spojilo s baštinskom ustanovom poput Muzeja grada Rijeke? Jedan odogovor bio bi njegova želja da vidi ovdašnja djela Vittorea Carpaccia, velikana rane venecijanske renesanse. Drugi upućuje prema de Jongeovoj lutalačkoj, istraživačkoj naravi.
Što god bilo točan odgovor, o volji sudbine ne treba razglabati, uputnije je pogledati kakav je njezin učinak. A on je uistinu intrigantan.
Joost de Jonge iskoristio je privremenu riječku rezidenciju da udahne tračak Mediterana i potaknut ovdašnjim kulturno-povijesnim ozračjem, otvori u svom likovnom radu stranicu novog ciklusa.
Ključno uporište u tom koraku postala je slika Gustava Klimta, izvorno nastala za ukrašavanje interijera zgrade HNK Ivana pl. Zajca 1885. godine i naknadno prozvana Orfej i Euridika. Sve se dogodilo zahvaljujući tomu što se jedan od de Jongeovih riječkih boravaka vremenski poklopio s programom restauriranja i prezentacije Klimtovih slika u Muzeju grada. Klasično slikarstvo s kraja 19. stoljeća u Klimtovoj izvedbi pokazalo se u de Jongeovim očima kao svojevrsna reminiscencija renesanse, što je zagolicalo njegovu inspiraciju i zadržalo ga u Rijeci.
Mitološkom ljubavnom motivu Orfeja i Euridike de Jonge je zatim posvetio cijeli ciklus od 60-ak vlastitih ulja na platnu, interpretirajući ga u maniri avangardnih rješenja iz prve polovice 20. stoljeća. Njima dominiraju jezik pojednostavljene apstraktne likovnosti, gusti pastozni premazi i topli koloristički tonovi. Platna su katkad ispunjena s nekoliko jarkih ploha, katkad njima dominiraju manji umreženi oblici. Slike su koloritički snažne do prštavosti, a istovremeno bogate asocijativnošću. Teoretičari umjetnosti u njima će prepoznati derivacije kubizma, odraze lirske apstrakcije, natruhe dadaizima, mentalne susrete s avangardistom poput Picabije.
De Jonge se u svojoj riječkoj priči tu ne zaustavlja. Kao preludij tim radovima, načinio je set fotografija vlastite konceptualne intervencije koja združuje Klimtova platna s eksponatima Muzeja grada Rijeke čiji rodni listovi vode u Klimtovo doba. Također im je, u nekoliko koraka, pridruživao manja ulja na platnu sa svojim potpisom. Tako nastali i fotografski dokumentiran dijalog jučerašnjeg i današnjeg umjetnika svojevrsno je „odmjeravanje snaga“ dvaju autora koje stilskim i vremenskim procjepima potiče promatračku reakciju.
Izložba u Muzeju grada Rijeke otvara se 22. studenog u 19 sati i traje do 17. prosinca.
