Mediterraneo Jadranke Hodanić od četvrtka u Galeriji Juraj Klović
Autor: Nikola Cvjetović 08.04.2025
Izložba ostaje otvorena do 29. travnja.
Rijeka - Svečano otvaranje samostalne izložbe Jadranke Hodanić pod nazivom "Mediterraneo" održat će se u četvrtak, 10. travnja u 19 sati u Galeriji Juraj Klović u Rijeci. Izložba ostaje otvorena do 29. travnja.
- Na početku, sve se ove slike doimaju kao palimpsesti (rukopisi na papirusu ili pergamentu s kojeg je izbrisan prvotni tekst i na njegovu mjestu napisan novi). Izgledaju kao neptunovski egzodus čestica iskustva u slojevima eteričnog nesvjesnog (kao: Snježna, Velika bijela kuća, Pokraj samostana…) Ali, otkud onda toliko svjetlosti, kad među sjenama očekujemo skrivanje, hlad i tminu?
Odgovor bi mogli potražiti (i naći) u opčinjenosti estetikom prostora koji se definira na podnevnom suncu. Jer žarko podne koliko raskriva prostor, toliko ga bliještanjem i zasjenjuje. Tako u mediteranskim podnevima izviru nejasna sjećanja na proživljene prostore (kao: Sunčan dan, Žuta polja, Naš plavi kvart…) Potom, sjećanja uranjaju u slojevitu svjetlost iz koje umjetnica kao gnjurac izranja na oprečnom mjestu, na drugom kraju široke vode, meditativne vode slikarskog rituala (kao: Kraj jezera, Let preko prerije…)
Taj ritual (njezina kretanja iskustvom i slikanja) zaustavlja se u okončanom prostoru slike, rekreirajući sjećanje (više nego li ga rekonstruirajući) u fragmentima imaginarija, obrnutih perspektiva i ikonoloških natuknica (kao: Eviva!, La vie an rose, Mediteran, Ružičasto i zeleno, Oaza…). Između onoga što je bilo, onoga što se traži i onoga što se našlo nema oštrih granica. U temelju svake slike počiva jedan spiritualni ideal oslobađanja (kao: Jednog sunčanog dana ratnik se vraća kući…) ali je opet, na kraju svake priče (slike), rasparan žurbom vremena i zaborava i razarajućom tišinom napuštenosti prostora i bića u njemu. U tom bazenu opredmećene onostranosti i začuđene distance, najčešće u okviru prozora, daleko od svega drugog što je u promatračevu prizorištu, sjedi i motri žena. Ona vlada poljem svih prizora svjetlosti, dnevne (kao: Tu ona sjedi i čeka…) i noćne (kao: Dvorište…) Ona svjedoči, ili samo markira osmatračnicu života. Vrijeme tu kao da ne postoji, ali se ipak naznačuje u bujanju biomorfnih natuknica koje dekoriraju slojevitost svjetla oko sidrišta kuće (kao: Kuća u Novom, Cvijeće na krovu, Kuće sa stablom limuna i pticama...)
Onom, već spomenutom neptunovski maglovitom i nesvjesnom, kao i još ne spomenutom mjesečevom, intuicijskom, opire se živa vatra. Nalazimo je u crvenom znakovlju tamno modre noći (kao: Red Light District), ili u bazi slike (kao: Crvena kuća…) ili na krovovima velike bijele, ili kuće gdje ona sjedi i čeka…
Nemirna strana ovih metafizičkih prostora (ma koliko da je to proturječno) njihova je naseljenost detaljima koje je život ranije od slike raselio po pretincima prošlosti (kao: Posjet groblju…) Preciznije, ovi prostori nisu raseljeni od prisutnosti, jedino što u njima izostaje biti bačeno sidro proživljenog iskustva. Svi ti gradovi, polja, prerije, groblja, samostani, kuće, prozori, ptice, krovovi ili brodovi perpetuiraju iz cjelovite memorije u razigrani fragment trenutka koji svaki čas može pobjeći kao ptica i pretvoriti se u drugi oblik meditacije. U te slike se svaki put nanovo ulazi i nastanjuje ih se drugom razinom iskustva. Onog iskustva u kojem se slike nude kao memorabilije i osjećaji slučajnog promatrača na nekom plesnom podiju (galerije?, života?) dok svira muzika puna žudnje za dohvaćanjem tijela sjene.
Ples je na kraju okupio sve potrebne riječi za skicu jedne subjektivne priče o ovim slikama. To su riječi kretanje, dodirivanja, glazbene notacije sjećanja, prostora, ritma i ispisivanja novog na već postojećem tragu (netom ili davno) iščezle kretnje, zapisala je Nataša Lah u najavi izložbe.
Jadranka Hodanić rođena je jednog proljetnog dana 1952. u Beogradu. 1961. preselila se u Rijeku. Poslije gimnazije pohađala je tečajeve crtanja na Art Students League u New Yorku, zatim se školovala na Ekonomskom fakultetu u Rijeci i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1988. odselila se u Calgary (Kanada) gdje je radila kao savjetnica za imigrante i uz to 2003. diplomirala slikarstvo na Alberta College of Art & Design. Gotovo svakog ljeta dolazila je u ‘stari kraj’, a 2022. definitivno se vratila u Rijeku.
Jadranka uglavnom slika, crta i fotografira mediteranske motive. Izlagala je na devet samostalnih i sudjelovala na brojnim kolektivnim izložbama u Hrvatskoj i Kanadi. Članica je HDLU Rijeka, Alberta Society of Artists i Visual Arts Alberta.
