„Od prirode do društva“: Tri događaju u MMSU Rijeka

Ovo posebno vodstvo istražuje biljni svijet prikazan u umjetnosti, a kolege će nam pomoći u otkrivanju posebnih vrsta i podvrsta prikazanih biljaka, naučiti razlikovati cvijet i cvat te otkriti i neke skrivene zanimljivosti o biljkama koje možemo prepoznati na izložbi.

Rijeka – U utorak, 29. travnja u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti održavaju se tri programa okupljena pod naslovom „Od prirode do društva“.

Program počinje u 18 sati s Botaničkim pričama - vodstvom izložbom „Posljednji cvijet“ koje istražuje biljni svijet u umjetničkim djelima. Izložbom vode ravnateljica Prirodoslovnog muzeja dr. sc. Željka Modrić Surina i muzejska pedagoginja Ivana Golob Mihić.

Ovo posebno vodstvo istražuje biljni svijet prikazan u umjetnosti, a kolege će nam pomoći u otkrivanju posebnih vrsta i podvrsta prikazanih biljaka, naučiti razlikovati cvijet i cvat te otkriti i neke skrivene zanimljivosti o biljkama koje možemo prepoznati na izložbi.

Kroz spoj povijesti umjetnosti i botanike razgovarat ćemo o značenju bilja kroz različite perspektive i potaknuti razmišljanje o odnosu čovjeka i prirode.

Program je otvoren za sve posjetitelje, a posebno će se svidjeti onima koji vole promatrati svijet iz više kutova – kroz znanost, umjetnost i svakodnevni život.

U 19 sati na prvom katu Muzeja održat će se razgovor s umjetnicama Kristinom Borg i Elenom Mazzi, koje su travanj provele na rezidenciji u Rijeci. Razgovor će biti posvećen iskustvima s rezidencijalnih programa, temi Mediterana kao prostora tranzita, migracija i ekologije te radu s različitim vrstama zajednica.

U sklopu projekta Mediterranean Crossed residencies koji je pokrenula fondacija Art Explora u suradnji s organizacijom The Island Club, umjetnice Kristina Borg i Elena Mazzi provele su travanj u Rijeci u rezidenciji Kamov.

Razgovor na engleskom jeziku moderirat će Jelena Androić, a bit će posvećen iskustvima iz umjetničkih rezidencija, temi Mediterana te poveznicama s lokalnim riječkim kontekstom. Umjetnice će također podijeliti svoja razmišljanja o radu s različitim zajednicama i osobnim umjetničkim interesima.

Foto: Tanja Kanazir

Kristina Borg rođena je 1987. godine na Malti, gdje i danas živi i radi. U svojoj transdisciplinarnoj istraživačkoj praksi uključuje se u specifične zajednice koje obuhvaćaju brojne vrste – ljudske, životinjske, biljne – te istražuje njihov dijalog s prostorom. Njezini projekti su situacijski i kontekstualno specifični, a obuhvaćaju različite iskustvene procese vezane za društveno-politička, ekonomska, feministička i ekološka pitanja u urbanim kolektivnim prostorima – od grada do supermarketa, od šetnice uz more do polja. Kristinini radovi predstavljeni su na brojnim izložbama, kao što su La Maternitat, Povijesni arhiv Pokrajinskog vijeća Barcelone (2024.), In-Situ Pendle, UK (2023.), European Horizon 2020 AMASS – Acting on the Margins: Arts as Social Sculpture, Spazju Kreattiv, Malta (2021.), Centro Municipal de Arte Hélio Oiticica u Brazilu (2019.), Nieuwe Vide u Nizozemskoj (2017.) itd. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, a nedavno je bila finalistkinja nagrade New European Bauhaus 2023, s projektom You Are What You Buy – Reap What You Sow.

Elena Mazzi je vizualna umjetnica čiji je rad usmjeren na specifične geografske i društveno-političke kontekste. Mazzi u svom radu istražuje odnose i interakcije između čovjeka i njegovog okruženja. Njezine analize, koje često slijede antropološki pristup, proučavaju i dokumentiraju identitet koji je istovremeno osoban i kolektivan te rezultira različitim oblicima razmjene i transformacije. Elena Mazzi je studirala povijest umjetnosti (Sveučilište u Sieni), vizualne umjetnosti (IUAV, Venecija) i likovnu umjetnost (Royal Institute of Art, Stockholm). Godine 2015. počela je voditi radionice za mlade umjetnike, nastavnike i širu javnost u suradnji s institucijama, školama i akademijama. Trenutačno pohađa doktorski studij u umjetničkom centru Villa Arson u Nici.

U 20 sati u prizemlju MMSU-a slijedi otvorenje izložbe „U ratu i revoluciji: odjeci“, kojom se obilježavaju obljetnice oslobođenja Rijeke i kraja Drugog svjetskog rata. Izložba okuplja djela iz muzejskih zbirki i radove Vojina Bakića, Ede Murtića, Ivana Gorana Kovačića, Zlatka Price, Ratka Petrića te suvremenih umjetnica Ane Bilankov i Tanje Dabo. Izložbu je moguće razgledati do 11. svibnja.

Nevelikom prigodnom izložbom pod nazivom „U ratu i revoluciji: odjeci“ Muzej moderne i suvremene umjetnosti obilježit će nadolazeće obljetnice – oslobođenje Grada Rijeke i kraj 2. svjetskog rata. Izložba će se održati u prizemlju Muzeja, a okuplja radove iz muzejskih zbirki, Vojina Bakića, Ivana Gorana Kovačića, Ede Murtića, Zlatka Price i Ratka Petrića te suvremene radove pozvanih autorica Ane Bilankov i Tanje Dabo.

Tanja Dabo, Jama

Tematizirajući otpor i kulturno-umjetničke akcije vezane uz antifašizam, izložba inicira pitanje kako u muzejskom okruženju aktualizirati ideje solidarnosti naslanjajući se na umjetničke ideje i pristupe? Izložba hotimice miješa vizualne i jezične, tekstualne ili akustičke elemente, posvete i komuniciranje među umjetnicima iz različitih razdoblja – suvremenosti i (post)partizanskog vremena – što nastoji naglasiti naslovom, „U ratu i revoluciji: odjeci“. Uz intertekstualnost i citatnost, izdvaja mnemoničku ulogu koju umjetnost ima u sprečavanju zaborava, kao i njezin inatljiv karakter spram obnavljanja desnih strujanja. Kao što u eseju „Vječni fašizam“ kaže književnik i filozof Umberto Eco, … „mislim da je moguće skicirati listu elemenata tipičnih za ono što nazivam ur-fašizmom ili vječnim fašizmom. Ovi elementi ne mogu sačinjavati sistem, mnogi od njih su međusobno kontradiktorni i tipični su za mnoge druge vrste despotizma ili fanatizma. No, dovoljan je jedan od njih da otvori prostor fašizmu koji će se oko njega zgrušati“.

Revolt spram potiskivanja antifašističkog naslijeđa polazište je suvremenih autorica Ane Bilankov i Tanje Dabo. Njihovi radovi u različitim medijima bave se dugim tranzicijskim sjenama na domaćem prostoru. Naslanjaju se na etnografske metode poput međugeneracijske usmene predaje i bilješki s terena što je vidljivo u paralelnoj montaži videa Ane Bilankov, „U ratu i revoluciji“ (2011.). Bilankov razgovara s bakom o knjizi Tome Žalca (djeda umjetnice) o povijesti pedagogije u NOB-u, u kojem je baka kao učiteljica bila aktivna protagonistica na oslobođenim teritorjima, a koja je početkom devedesetih postala nepoćudna. Dokumentarni pristup opipljiv je i u grafičkoj mapi „Jama 2024.“. Tanje Dabo koja je tekstualna replika poeme „Jama“ i njena litografska reinterpretacija. Obuhvaća ulične prizore s prolaznicima okrenutih leđima spram ustaških simbola i izraza netrpeljivosti koji su uočljivi na okolnim zgradama. Kao i njihovi kolege prethodnici, umjetnice se javljaju u višestrukim ulogama, svjedoka, aktera i tumača društvene stvarnosti.

Rad iz zbirke MMSU, Kovačićeva „Jama“ (1944.) s likovnim prilozima Ede Murtića i Zlatka Price, pisana je u prvom licu, kao ispovijest oslijepljele osobe koja proživljava pokolj civila i bacanje žrtava u jamu. Temelji se na iskustvu masovnih smaknuća na teritoriju NDH, opisanih iz perspektive žrtve koja nam ostaje anonimna. Jama je objavljena nakon pogibelji pisca, a posthumno nastaje i njegov portret na kojem je Vojin Bakić radio u nekoliko verzija da bi se i kasnije, šezdesetih godina vratio temi Goranove sudbine.

Uz „Jamu“ i portret pjesnika izlažemo i dva obljetnička plakata. Plakat Ratka Petrića naručen je za 30. godišnjicu Kongresa kulturnih radnika Hrvatske iz 1974, stoga je njegovo izlaganje na ovoj izložbi podsjetnik na to događanje koje se održalo u Topuskom, godinu prije završetka Drugog svjetskog rata. Okupilo je učitelje, profesionalne i amaterske pisce kompozitore, likovnjake i dr., a svjedočilo je o tada središnjoj ulozi kulture, kao i o važnosti ulaganja u kulturnu medijaciju. Također kao uspomena na oslobođeni prostor, ali u novoj državi, nastaje plakat Ede Murtića. Naručen je 1995. godine povodom 50. obljetnice poraza fašizma kao promotivni plakat kulturno-umjetničkih programa u Zagrebu.

Jama je u konkretnom i prenesenom smislu pokretačica izložbe. Njezina reinterpretacija opipljiva je u radovima Tanje Dabo i Ede Murtića, mjesto njene izrade i kulturološki svjetonazor spominju se u Petrićevu plakatu. Njezin nas autor gleda s Bakićeva portreta, a u reakciji spram zaborava i povijesnih cenzura, nalazimo ju u radu Ane Bilankov. Njezin eho prisutan je i u umjetničkom protestu protiv zatvaranja očiju i samozatvaranja u šutnju pred besmislom ratova.

Kustosice: Ksenija Orelj i Branka Benčić
Podrška: Grad Rijeka

Follow @torpedo_media