Otvorenje izložbe Ane Grubić i Edija Gustina na Trsatskoj gradini
Autor: Marina Pauletić 09.08.2024
Izložba ostaje otvorena do 30. kolovoza.
Rijeka – Večeras se na Trsatskoj gradini s početkom u 20 sati otvara izložba Ane Grubić i Edija Gustina, povodom manifestacije Gradina No Limit – dani vizualne umjetnosti i komunikacije. Izložba ostaje otvorena do 30. kolovoza.
Likovni izraz Edija Gustina bazira se na ekspresiji boja, na silini slikarske geste i nemirnoj igri tragova. Usklađujući emocije s vizualnim impulsom realnosti on oslikava svijet instinktivno slažući i kombinirajući različitosti kontrastnih nota. To je metaforičko putovanje kroz krajolike u kojima se stvara sinteza unutarnjih emocija i vanjskih titraja energija, a osobne misli i snovi susreću se s vrelom svježine i energijom izraza. Ključni aspekt njegova rada odnosi se na eteričnost i neuhvatljivost forme, na razlivenost i asocijativnost, na propitivanje sadržaja i oblika koji prizivaju stvarnost, međutim u svojoj osnovi oni su izmaštani i nestvarni nagovještaji iluzije i mašte. Tražeći u njima svatko svoje viđenje, prizori za promatrača postaju razigrani i spontani, puni zagonetnih kodova i esencije užitka. Forma nije zatvorena i ograničena, unutar nje pojavljuje se trag crteža, linije donose ritam nagovještavajući pomake prema definiranju i sugestivnosti. Izražajnih i neograničenih poteza površine su slobodne te pune svijetla, sjajeći se od žutih asocijativnih sunčanih polja, modrina mora i neba, te crvenih i narančastih impresija gradova i brodova - sve se međusobno nadopunjuje pretačući svoju bit i neograničeno se šireći. U njima pronalazimo silinu, ali i suptilnu energiju, odnose i tragove urbanih vizura, motive satkane od metafora i fikcija, preobrazba i energija. Unutar slika vidljiv je karakter umjetnika, silina i nježnost, životni optimizam i neograničena težnja kreativnosti i jednostavnosti. Njegov svijet poletan je u neuhvatljivom trenutku sadašnjosti koju u brzini inspiracije umjetnik ovjekovječuje na svojim radovima. Djela su vizualno sasvim slobodna bez opterećujućih detalja, atributa, naznaka i pojedinosti sadržaja. Autor nas njima navodi da u osnovi sagledamo sliku kroz apstraktnu umjetničku poetiku, a da stvarnost doživimo kroz ekspresiju pokreta i boja.
Ana Grubić kombinira tehnike, temeljito i znalački slažući elemente sasvim različite i kontrastne u jedinstvenom djelu. S jedne strane to su suvremene fotografije urbanih detalja, a s druge spontano izdvojeni elementi iz okoliša poput grana i korijena koje dodatno oplemenjuje umotavajući ih u vunu i konope. Njezin rad inspiriran je tom dvojakom simbiozom stvarnosti koja je okružuje u gradu, jer iako omeđena betonom, metalima i asfaltom, priroda razotkriva svoju snagu i putem nježnih izdanaka kroči unutar tvrdih blokova uporno i polako, pronalazeći svoje mjesto. Kolorizam oslonjen na boje biljaka prožima prostor, a stvoreni prizor razrađuje stvarnost. U trenu sasvim jednostavna i opća dimenzija tako postaje imaginarna i naslućena, neodređena i mistična. Objekti nose svoje posebnosti i naspram njihove vizualne težine autorica razigrava kompoziciju crtajući po prostoru nitima i pojačavajući tek naznačene teksture šivanjem. Ti tanki tragovi dobivaju primat, njihova blagost i kolorizam dominiraju. Zajedničkim predstavljanjem one stvaraju ambijent i unose dodatni doživljaj prostora, punog naboja, vizura, sastavljenih od neobičnih i neočekivanih elemenata. Odražavanje stvarnosti, ali i prenošenje doživljaja rezultira višeslojnim promišljanjem te sklopovima nastalima u prepletu intenzivnih silnica i vibracija. Morfologija stila specifična i atraktivna kreira; novu stvarnost sustavnih kompozicija, nestalnih i svjetlosnih prizora. Slika je složena od punih površina, dinamičnih planova, vibrira u odnosima boja, brzini linija, puna promjena koje dišu… Složenost djela otkiva stavove i razmišljanja umjetnice, koja stvara i osluškuje promišljajući o dubini cjelokupnih dimenzija. Spajajući vidljivo s naslućenim, suvremenim pristupom ona ukazuje na prodore i devastaciju okoliša, kao i na snagu prirode koja se ne da pokoriti već tiho i nečujno prodire u prostore pored nas.
mr. sc. Jasna Rodin