Otvorenje izložbe Cvetke Hojnik i Zdravka Milića „Dvije strane jedne igre“

Razmatrajući Hojnikovu i Milića kao zasebne stvaralačke subjekte, uočavamo gotovo suprotstavljene estetske i provedbene interese, izuzev sklonosti ka tamnom kolorističkom registru koju dijele.

Rijeka – U utorak, 21. listopada s početkom u 19 sati u Galeriji Juraj Klović održat će se otvorenje izložbe Cvetke Hojnik i Zdravka Milića pod nazivom „Dvije strane jedne igre“. Izložba ostaje otvorena do 4. studenog.

Alkemija zajedništva

Kolektivno autorstvo u suvremenoj vizualnoj umjetničkoj praksi, posebice u medijskoj, interaktivnoj i inkluzivnoj umjetnosti, nije rijetkost. Unatoč bojazni da će kolektivno stvaralaštvo i fina kalibracija internih zasluga dovesti do obezvrjeđivanja pojma autorstva, pokazalo se da kolektivizam ne doprinosi urušavanju aure umjetničkog djela, štoviše, uočeno je da umjetnički rad kolektivnim autorskim naporom dobiva na slojevitosti i povećanju dosega njegove društvene percepcije. U tradicionalnom likovnom mediju poput slikarstva koje se uobičajeno doživljava kao usamljenička aktivnost, dvoje autora su maksimalni kvantum, a situacija u kojoj dvoje umjetnika doslovno rade zajedno ili sukcesivno na izvođenju slike iznimno su rijetke. One u kojima su slikari surađivali ne na jednoj slici, već na produkciji čitavih ciklusa slika još su rjeđe. Od modernih autorskih parova najpoznatije su strateški pomno razrađene suradnje Andyja Warhola s Jean-Michaelom Basquiatom i kasnije Kethom Harringom, kada je starija zvijezda projektom nastojala osvježiti svoj status, dok su zvijezde u usponu nastojale projekt iskoristiti za potvrdu svog statusa i pospješiti razvoj karijere. U odnosu na pragmatičnost internacionalne scene, umjetničke kolaboracije na ambicijom i tržišnim prilikama slabije obilježenoj domaćoj i regionalnoj sceni mahom su bezinteresne i više usmjerene na istraživanje prožimanja stvaralačkih potencijala. Na hrvatskoj likovnoj sceni kolaborativni slikarski projekt posljednji je put predstavljen 2019. godine izložbom ciklusa „Heavenly Image Corporation“ slikara Danice Franić i Davora Krelje koji se razvio spontano zahvaljujući njihovoj osobnoj vezi i radu u zajedničkom atelijeru. U ovom trenutku njihov je zajednički likovni eksperiment do daljnjeg obustavljen, a veza se uspješno razvija.

Zajednički slikarski ciklus Cvetke Hojnik i Zdravka Milića korijene također vuče iz njihovog emotivnog odnosa. Potrebu da ga razviju i u području stvaralaštva razumijem kao želju za najdubljim povezivanjem, s obzirom da se istraživanje odvija u sferi koja ih oboje identitetski i egzistencijalno određuje. Svako pripuštanje drugog u stvaralački prostor u principu ukazuje na sposobnost zatomljivanja kod umjetnika poslovično snažnog stvaralačkog ega, te prepuštanje fluidnosti, ludizmu nepredvidivosti i odricanju od apsolutne kreativne kontrole.

Razmatrajući Hojnikovu i Milića kao zasebne stvaralačke subjekte, uočavamo gotovo suprotstavljene estetske i provedbene interese, izuzev sklonosti ka tamnom kolorističkom registru koju dijele. Pojednostavljeno govoreći za potrebe ovog teksta, Hojnik je poznata po akromatskom slikarstvu minimalističke provenijencije, zasnovanom na repeticiji ili razvoju geometrijskih uzoraka u složene, koji put oprostorene kompozicije, dinamizirane različitim tretmanima slikanih površina. Zdravko Milić, pak, ističe se po specifičnoj posvećenosti žanru znanstvene fantastike u kompozicijama koje se razvijaju na granici apstrakcije i figuracije, simboličkim scenama s motivima preuzetima iz masmedijske kulture i izvedbi asamblaža od prisvojenih objekata s aplikacijama slikanih dionica.

Njihov je zajednički likovni prostor fuzija, gotovo kolaž dvaju poetika. Tako će, na primjer, tamni prostor Zdravkovog dubokog svemira postati dvodimenzionalna ploha Cvetkinog likovnog univerzuma u kojem kao pred crnom zvijezdom plutaju njegovi šareni svemirski putnici. Ili će, pak, na drugoj kompoziciji Cvetkin racionalni geometrijski raster u svom središtu biti rastvoren s dva Zdravkova kvadrata nenadanih prizora , kao što prozor otvara zid sobe. Instalacija Lovac snova kombinira Cvetkinu knjigu varijacija crveno-crnih kompozicija na temu neo-konstruktivističkog nasljeđa, sa Zdravkovim lebdećim svemirskim brodom-podmornicom pogonjenom anđeoskim krilima i anđelom kozmonautom. Nespojivo? Umjetnost je područje u kojem nespojivi elementi predstavljaju sastavne dijelove funkcionalnog univerzuma umjetničkog djela u ostvarenju onoga što obični smrtnici doživljavaju u snovima. Istine umjetničkih vizija nisu satkane po zakonima fizike, već alkemije duha. Naposljetku, istinski dirljiv motiv zajedničkog ciklusa je relaksirani par svemirskih putnika koji se pojavljuje kao sudionik više kompozicija, opušteno levitirajući u orbiti neo-konstruktivističkih svemirskih prostranstava. Možemo se nadati i Cvetki i Zdravku poželjeti da plima likovnog svjedočanstva njihove povezanosti nastavi rasti među neizvjesnim silnicama stvaralačkog univerzuma.

Branko Franceschi

Cvetka Hojnik rođena je u Murskoj Soboti, Slovenija.Nakon završene gimnazije u Murskoj Soboti diplomirala je na Fakulteti za naravoslovje in tehnologijo Sveučilišta u Ljubljani, Odsjek za tekstilstvo, studij dizajna tekstila i odjeće. Studira i na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. S izvrsno ocjenjenim zadatkom stekla je zvanje magistra likovnih umjetnosti na Fakultetu slikanja i crtanja. Brojne izložbe doma i u inostranstvu,predstavljanja njezinih radova, samostalne, međunarodne žirirane i skupne izložbe svjedoče da umjetnica neprestano teži pronalaženju novih ideja i oblika izražavanja. Sa svojim radovima vodi u transcendentalni aspekt kozmičke dimenzije. Ključni naglasak definiran je spojem izrazitih suprotnosti.To su neovisni, ali isprepleteni životi koje oplemenjuje teksturama raznih, uglavnom odbačenih materijala tražeći crna svjetla. Mnogostranost crnila nije ništa bez mogućnosti, već potraga za novim životima. U svojim djelima prikazuje komplementarnosti, neovisne ali isprepletene živote koji trebaju hraniti i inspirirati jedni druge. 2013. godine imala je retrospektivnu izložbu svojih radova. Tom je prigodom izdana njezina monografija i odano priznanje za njezina kulturna postignuća u zemlji i inozemstvu.
Živi i stvara u Lendavi, Slovenija.

Zdravko Milić rođen je 1953. godine u Labinu. Srednju Školu primijenjenih umjetnosti, odjel grafike, završio je u Splitu 1973. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, 1977. godine u klasi prof. Carmela Zotti-a. Stručnoje usavršavao mozaik na École Nationale Supérieure des Beaux-Arts u Parizu u klasi prof. Ricarda Licate (1988.). Autor je nekoliko grafičkih mapa. Boravio je na studijskim putovanjima u Parizu (Cite`des Arts ), Australiji i Portugalu. Od 1978. do 2006. godine djeluje kao samostalni umjetnik. Od 2006. radio je kao docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, te u zvanju redovitog profesora predaje na kolegijima Slikarstvo i Mozaik. Intenzivno izlaže od početka 70-ih godina. Predstavljao je Hrvatsku na mnogobrojnim međunarodnim projektima i izložbama. Izlagao je na 105 samostalne. 2018. u izdanju MMSU Istre izlazi monografija o umjetnikovom radu čiji tekst potpisuje Mladen Lučić. Izlagao je na 106 samostalne, te sudjelovao na preko 600 skupnih izložbi u zemlji inozemstvu. Sudionik je velikog broja međunarodnih slikarskih i kiparskih simpozija, a za svoj je rad dobio 58 nagrada i priznanja. Djela mu se nalaze u značajnim hrvatskim i svjetskim privatnim i muzejskim zbirkama. Član je HDLU Rijeka i HDLU Zagreb. Živi i radi u Labinu.

Follow @torpedo_media