Otvorenje izložbe Ive Kajzera "Tišina plavetnila" u Galeriji Juraj Klović
Autor: Karmen Bosnić 10.05.2026
Ovaj riječki umjetnik izravno prenosi realnost na svoja platna. Motivi su uvijek inspirirani morem te on kreće od oblutaka, pličina, prozirnosti i sjaja do prikaza primorskih gradića, barki, bonaca i čistog modrog neba koje sve zajedno usklađuje u odrazima tonova dubine beskraja
Rijeka - "Tišina plavetnila" naziv je samostalne izložbe Ive Kajzera čije će otvorenje biti upriličeno u utorak, 12. svibnja u 19 sati u Galeriji Juraj Klović u Verdijevoj 19b. Izložba ostaje otvorena do 23. svibnja, a razgledati se može radnim danom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
Ivo Kajzer rođen je 1947. u Vaški kraj Slatine, a u Rijeci živi i djeluje od 1965. Dugi niz godina bavi se slikarstvom i pisanjem. S javnim izlaganjem svojih slikarskih radova započinje 1980-ih godina, otkad kontinuirano sudjeluje na brojnim skupnim izložbama, likovnim manifestacijama i kolonijama. Uz slikarstvo, aktivno piše poeziju i prozu te je član Društva hrvatskih književnika.
Objavio je dvije zbirke poezije: "Slučajni putnik" (vlastita naklada) i "Festival povratnika" (naklada DHK). U izdanju Matice hrvatske objavljen mu je roman "Kronika u doba parodije" (2006.), a 2014. godine i roman "Najbolji roman godine". Također su, u izdanju različitih nakladnika, tiskani autorski kalendari s reprodukcijama njegovih radova.
Svoje radove izlagao je na više od tristo skupnih izložbi, likovnih manifestacija i kolonija, kao i na trideset i šest samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja za slikarstvo.
"Ivo Kajzer riječki je slikar, umjetnik koji izravno prenosi realnost na svoja platna. Motivi su uvijek inspirirani morem te on kreće od oblutaka, pličina, prozirnosti i sjaja do prikaza primorskih gradića, barki, bonaca i čistog modrog neba koje sve zajedno usklađuje u odrazima tonova dubine beskraja.
Najnovija izložba u stvari donosi neke nove radove, sličnih motiva, a opet posebnih i razrađenijih na jedan svojstven i njemu blizak način. Lazurniji kolorit i lakoće atmosfere u skladu su sa realizmom, ipak pročišćeni i jednostavniji u kompoziciji naglašenih poetika. Detalji škura i konopa, vesla, oblutaka, kamenih zidova i vegetacije savršeni su u svojoj pojavnosti, ipak njegov krajolik je umiren i dostatan bez dramatika, valova i vjetrova koji bi donijeli pomake i nemire. Taj odabrani prizor kao da spava u ranim ljetnim jutrima kada još nema glasnoće i nemira života koji bi narušili sklad urbanih i prirodnih vizura, skladnih i zapetljanih u jednom. I sama je pučina umirena, bez naglasaka i jačina sjaja, a suptilni prijelazi svjetlosti i sjene jedva primjetno titraju u odrazima i refleksijama dna.
Iako je paleta raznolika; blistava od nježnih žutih, umirenih crvenih, toplih smeđih i zelenih, osnova i glavni dojam je plavetnilo. Obavijeno mekim i toplim ravnomjernim svjetlom prepoznatljivi ton mora nameće se i osvaja gotovo taktilan i svjež, on donosi osjećaj širine horizonta, prostornost bezgraničnosti.
U prizorima nema suvišnih elemenata, a sve oslikano ima svoju ulogu i mjesto, pažljivo odmjereno, u ravnoteži i podređeno cjelini slike. Umjetnik kao da naglašava taj osjećaj jednostavnosti pročišćavajući stvarnost i svodeći je na bitnost. Uklanjajući slojeve nadilazi konkretan prizor i prelazi u univerzalno iskustvo mediteranskog prostora.
Semantičkom jasnoćom linija i boja, te preciznošću izvedbe, djela Ive Kajzera jake su meditativne snage i nose jedan suptilan znak promišljanja i sabranosti. Opisujući krajolike, on suptilno otkriva i vlastitu emociju, svodeći je na čistu, neposrednu i samodostatnu slikarsku bit.
Na ovoj izložbi recentni radovi predstavljeni su uz izbor grafika nastalih prema slikama iz ranijih razdoblja, a one se danas više ne nalaze u njegovom vlasništvu. Grafike se pritom pojavljuju i kao trag prethodnog opusa, predstavljajući svojevrsni arhivski sloj koji uvodi vremensku dimenziju te uspostavlja kontinuitet umjetničkog rada. Povezujući tako različite faze unutar istoga likovnog opusa, autor istražuje odnos između originala i umnoženog, prisutnog i odsutnog. Kroz taj dijalog otvara se prostor za promišljanje transformacije prizora kroz vrijeme, kao i njegovog materijalnog i konceptualnog pomaka", navodi Jasna Rodin, mr. sc.
