Otvorenje izložbe „Preplitanja – Intertwinings“ Kristine Kinkele Valčić u Kloviću

Foto: Mila Vuković

Na izložbi „Preplitanja“, tri ciklusa radova – „Urban Echoes“, „Ultramarine“ i „Indigo“ dobivaju novu funkciju.

Rijeka – U utorak, 10. lipnja u 19 sati otvara se samostalna izložba Kristine Kinkele Valčić pod nazivom „Preplitanja – Intertwinings“. Izložba će se otvoriti u riječkoj Galeriji Juraj Klović te će ostati otvorena do 24. lipnja. Radno vrijeme galerije je od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, a nedjeljom je zatvoreno.

Od 10. lipnja Galerija Juraj Klović postaje prostor vizualnog dijaloga u kojem se radovi Kristine Kinkela Valčić međusobno prožimaju u narativ preplitanja – onog unutarnjeg i onog materijalnog, osobnog i univerzalnog. Ova izložba ne donosi samo novu selekciju, već i novu artikulaciju – reinterpretaciju već poznatih fragmenata u kombinaciji s premijerno izloženim djelima, stvarajući tako bogatu vizualnu partituru u kojoj se svaki element nadovezuje, nadopunjuje ili kontrapunktira drugom.

Nakon izložbe „Tragovi“, održane krajem 2024. godine u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji, „Preplitanja“ nisu tek nastavak tog rada, već i njegova transformacija. Kroz pažljiv odabir radova, izložbeni sadržaj pažljivo je preoblikovan u novu emocionalnu i formalnu strukturu. Njezin karakter nije zatvoren – naprotiv, otvoren je za nova i višestruka tumačenja.

Na izložbi „Preplitanja“, tri ciklusa radova – „Urban Echoes“, „Ultramarine“ i „Indigo“ dobivaju novu funkciju. Više nisu samo tematske cjeline, već čvorne točke većeg vizualnog narativa. Između urbanih pulsacija i suptilnih nijansi plave, radovi preklapaju zvučnost grada i tišinu kontemplacije. Valčić vješto balansira između gestualnog izraza i promišljene kompozicije, stvarajući djela koja djeluju spontano, a istovremeno su precizno strukturirana.

Naslov izložbe „Preplitanja“ – odnosi se na više razina: na fizičko preplitanje materijala, na unutarnje preplitanje emocija, te na umjetnički dijalog koji se ostvaruje među radovima, ali i između umjetnice i publike. Svaki sloj slike može se čitati kao trag – ne samo njezine ruke, već i njezina unutarnjeg procesa – refleksije, sumnje, odluke, oslobađanja.

Uz slikarske radove, izložba uključuje i interaktivnu instalaciju „Tragovi“, koja kroz participaciju publike stvara zajednički umjetnički doživljaj, bilježeći trenutke prisutnosti i pokreta posjetitelja. Instalacija se sastoji od velikog formata papira prekrivenog indigo papirom, gdje posjetitelji ostavljaju svoje tragove hodajući ili pomičući se preko površine, čime nastaju složene, apstraktne mape kolektivnog iskustva. “Tragovi” su istovremeno i bilješka u vremenu i poslastica za posjetitelje svih generacija – poziv na igru, otkrivanje i suosjećanje kroz zajednički čin stvaranja.

Iz teksta Matee Bakotić

Follow @torpedo_media