Otvorenje izložbi Raffaelle Crispino i Ines Matijević Cakić ovoga petka u MMSU
Autor: Marina Pauletić 08.11.2022
Ines Matijević Cakić ovom će se izložbom predstaviti riječkoj publici.
Rijeka - U petak, 11. studenog u 19 sati, Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka otvara izložbu „Želimo ogledala – Putovanje u matricu kolonijalizma“, prvu samostalnu izložbu talijanske umjetnice Raffaelle Crispino u Hrvatskoj, te samostalnu izložbu „Kuća bez temelja“, Ines Matijević Cakić kojom se umjetnica prvi put predstavlja riječkoj publici.
Izložbom „Želimo ogledala – Putovanje u matricu kolonijalizma“ Crispino se vraća u Rijeku, nakon što je u organizaciji galerije SIZ 2013. boravila u rezidencijalnom programu KAMOV. Retrospektivna izložba Raffaelle Crispino predstavlja pogled na njenu bogatu i kompleksnu 15-godišnju produkciju. Usredotočena je na relevantne povijesne, društvene i političke kontekste, radovima koji u javni prostor donose kontinuirano aktualna i goruća pitanja.
Struktura izložbe razvija se kao putovanje kojim umjetnica bilježi tragove i napetosti kolonijalnog poretka unutar kojeg danas još uvijek funkcionira perspektiva Zapada. Prvi dio naslova izložbe, „želimo ogledala“, sugerira potrebu za refleksijom - podjednako u doslovnom i metaforičkom smislu - kako bi se razotkrila matrica kolonijalnosti koja operira u internaliziranim odnosima patrijarhalnih struktura, rasizma, te oblika kontrole ukorijenjenih u sveobuhvatnu sliku modernizma. U tom smislu radovi Raffaelle Crispino djeluju kao ogledala usmjerena prema situacijama koje odabire kako bi repolitizirala i razotkrila složene i traumatične događaje.
Izložba okuplja 12-ak radova u različitim medijima, od instalacija, videa, preko teksta, tekstila, do fotografije. U prvoj se izložbenoj prostoriji fokus smješta na radove koji polaze od reprodukcije matrice kolonijalnog konteksta ili koji ukazuju na rastuću stopu femicida. Novi video rad „Il Mutuo Apoggio“ (2022) na projekciji u središnjoj dvorani predstavlja mlade žene u botaničkom vrtu i njihov razgovor o strategijama preživljavanja biljaka, kao i teoriju o „uzajamnoj podršci“ te odnosu feminizma, kapitalizma i agrikulture kako ih razlaže feministička teoretičarka Silvia Federici.
U posljednjoj izložbenoj dvorani dva tekstilna rada - instalacije velikog formata - stvaraju posebnu koreografiju i atmosferu izložbenog postava. To su: „Bez naziva“ („Vremenske zone“) (2018) koji tematizira fascinaciju granicama te „Nous“ (2022), 10 botaničkih otisaka na svili koji podsjećaju kako su se, zahvaljujući razvoju željeznice, određene biljne vrste širile Europom. „Ne želimo druge svjetove, želimo ogledala“ (2013), tekstualan rad oblikovan u neonu koji je inspirirao naslov izložbe, dolazi od citata Stanislava Lema iz knjige „Solaris“ (koju je kasnije ekranizirao Tarkovsky). Ideju o traženju ogledala možemo shvatiti kao emancipatorsku, u smislu rušenja društvenih konvencija, pri čemu upotreba ogledala može otvoriti proces prihvaćanja u kojem se isprepliću različite percepcije stvarnosti.
Kao jedan od oblika vremenskog putovanja funkcionira rad „Naša publika“, serija fotografskih detalja koja se poput fusnote provlači izložbom, a fokusirana je na dokumentarni materijal MMSU-a prikazujući pogled na muzejsku publiku koja sluša govore prilikom otvaranja izložbi. Rad „Naša publika“ stremi istražiti kolektivnu memoriju i društvenu svijest dovodeći ih u vezu s trenutnom riječkom situacijom.
Raffaella Crispino (1979, Napulj) živi i radi u Bruxellesu. Sudjelovala je u različitim umjetničkim rezidencijama, između ostalih u Centru za suvremenu umjetnost Kitakyushu, Japan (2008 – 2009), Jeruzalemskom centru za vizualnu umjetnost (2010) i Visokom institutu za likovnu umjetnost u Gentu (2014 – 2015). U Izraelu je izradila stalnu land-art instalaciju, u sklopu Bijenala Bat-Yam 2010. godine. Godine 2009. pokazala je svoj rad u Centru za suvremenu umjetnost Tel Aviv u suradnji s Museom Madreom u Napulju. Godine 2018. njezin rad postaje dio nove zbirke KANAL Centra Pompidou u Bruxellesu. Godine 2018. sudjelovala je na 6. bijenalu suvremene umjetnosti u Solunu u Grčkoj. Godine 2022. održala je samostalne izložbe u Muzeju likovnih umjetnosti Tournai, u suradnji s EUROPALIA TRAINS & TRACKS.
Kustosi izložbe su Branka Benčić i Matteo Lucchetti. Izložba je dobitnica prestižne nagrade za suvremenu umjetnost Italian Council koju dodjeljuje Glavna uprava za suvremeno stvaralaštvo talijanskog ministarstva kulture. Projekt su podržali Italian Council – Glavna uprava za suvremeno stvaralaštvo talijanskog Ministarstva kulture i Grad Rijeka.
„Kuća bez temelja“ crtačka je instalacija, a ujedno i naziv izložbe kojom se Ines Matijević Cakić prvi put samostalno predstavlja riječkoj publici. Izložba je inicirana prilikom održavanja 54. zagrebačkog salona u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu 2019. godine, kada je Muzej moderne i suvremene umjetnosti umjetnici dodijelio nagradu koja uključuje i njenu samostalnu izložbu u MMSU-u.
Referirajući se na zadatosti izložbenog prostora, umjetnica ga ispunjava razapetim nitima povezanima u različitim smjerovima i na različitim visinama, tako da čine prostornu mrežu. Ovim radom Ines Matijević Cakić govori o intimnom životnom prostoru, iznosi iskustva vezana uz dom i obitelj te problematizira emocionalno stanje straha, neizvjesnosti i nestabilnosti, što su ujedno teme kojima se godinama bavi.
Ines Matijević Cakić rođena je 1982. u Osijeku. Diplomirala je 2005. godine na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika. Doktorirala je 2016. na Poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi u zvanju izvanredne profesorice na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje predaje kolegije Grafika i Crtanje na Preddiplomskom studiju Likovne kulture, te kolegij Studio praksa crtanje na Poslijediplomskom specijalističkom studiju kreativne terapije. Od 2016. godine radi kao vanjska suradnica na Građevinskom fakultetu u Osijeku, gdje predaje kolegij Crtanje na Preddiplomskom studiju arhitekture i urbanizma. Izlagala je na jedanaest samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad.
Izložba je nastala u suradnji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Gradskih galerija Osijek te Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Kustosica izložbe je Vilma Bartolić.
