„Penjanje u olupinu“: izložba američke umjetnice Caroline Sinders o napuštenim naftnim postrojenjima u Louisiani
Autor: Marina Pauletić 01.04.2025
- Nafta se nalazila u močvarama i ispod pješčanog dna Meksičkog zaljeva. Svi smo poznavali ne samo jednu, već više osoba koje su radile u naftnoj industriji – uključujući članove moje obitelji, opisuje umjetnica.
Rijeka – Galerijski program udruge Drugo more nastavlja se izložbom Penjanje u olupinu američke umjetnice Caroline Sinders, koja se u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka) otvara u četvrtak, 3. travnja u 19 sati. Prije samog otvorenja, u velikoj dvorani Filodrammatice održat će se razgovor s umjetnicom, s početkom u 18 sati.
Caroline Sinders je nagrađivana kritička dizajnerica, istraživačica i umjetnica. Osnivačica je laboratorija za ljudska prava i dizajn, Convocation Research + Design, a trenutno je stipendistica programa BRAID na University of Arts u Londonu. Posljednjih nekoliko godina istražuje sjecišta umjetne inteligencije, intersekcijske pravde, te štetnog dizajna, sustava i politike u digitalnim konverzacijskim prostorima i tehnološkim platformama.
Surađivala je s Tate Exchange u galeriji Tate Modern, Ujedinjenim narodima, Uredom povjerenika za informiranje Ujedinjenog Kraljevstva, Europskom komisijom, Ars Electronica, Harvard Kennedy School i mnogim drugim organizacijama i ustanovama. Trenutno živi i radi između Londona (UK) i New Orleansa (SAD).
Na riječkoj izložbi, Sinders će predstaviti nekoliko fotografskih i video radova koji kroz spekulativnu fikciju, dokumentarnu fotografiju i poetsko mapiranje tematiziraju ostatke naftne industrije Meksičkog zaljeva i umjetničine rodne Louisiane, što se u lokalnom kontekstu može povezati s riječkom naftnom industrijom i specifičnom infrastrukturom koja je vezana uz tu industrijsku granu.
Govoreći u najavi izložbe o rodnom New Orleansu, Sinders piše: «rafinerije su okruživale grad, naftne bušotine i platforme bile su razasute duž obale. Nafta se nalazila u močvarama i ispod pješčanog dna Meksičkog zaljeva. Svi smo poznavali ne samo jednu, već više osoba koje su radile u naftnoj industriji – uključujući članove moje obitelji. (…) Ali platforme i rafinerije koje okružuju moj rodni grad nisu uvijek u upotrebi. Kada kompanije odluče da su „završile“, one odu – ali platforme, rafinerije, pumpe i metal ostaju, često hrđajući, propadajući i zagađujući okoliš. Penjanje u olupinu moj je način dokumentiranja i razumijevanja tih golemih infrastrukturnih ostataka koji su se uvukli u moj dom poput invazivne vrste – ali vrste oko koje je društvo izgradilo samu sebe, kao oko nečega nužnog, kao oko izvora energije. Kakva je budućnost tih metalnih levijatana? Što će se dogoditi s njima – i što će se dogoditi s nama – za 5, 10 ili 100 godina?»
Uz slobodan ulaz, izložbu je nakon otvorenja moguće razgledati do 24. travnja u radnom vremenu galerije od ponedjeljka do petka od 11 do 13 i od 17 do 20 sati, te subotom od 17 do 20 sati.
Više o izložbi pronađite na ovoj poveznici.
