Predavanja uz kraj izložbe o riječkim Salonima

Ulaz na predavanja je slobodan.

Rijeka - Uz kraj izložbe "Kontinuiteti i prekidi", kojom se obilježava sedamdeset godina od antologijske izložbe "Salon 54" u MMSU će se održati dva predavanja.

U utorak 28. 1. u 18 sati Ljiljana Kolešnik, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju (IPU Zagreb) i stručna suradnica na izložbi "Kontinuiteti i prekidi", održat će predavanje pod naslovom "Riječka Galerija likovnih umjetnosti i poslijeratna moderna umjetnost".

Dan kasnije, 29. 1. s početkom u 18 sati Ozren Pupovac održat će predavanje "Naknadno o utopiji – neka razmišljanja o formi manifesta". Ozren Pupovac predaje filozofiju i kritičku teoriju na Filozofskom fakultetu u Rijeci , a predavanje se nadovezuje i na ovogodišnju radionicu likovne kritike s temom kolektiva i grupnog rada.

Ulaz na predavanja je slobodan.

28.1. u 18 sati, MMSU
Riječka Galerija likovnih umjetnosti i poslijeratna moderna umjetnost
Uz Dubrovnik, Rijeka je bila prvo, regionalno kulturno središte u Hrvatskoj u kojem je, odmah nakon njezina formalnog pripajanja matici-zemlji, 1947. godine, osnovana Galerija. Razlozi osnivanja Galerije te njezinog slijednog, ubrzanog uključivanja u najvažnija zbivanja na hrvatskoj i jugoslavenskoj umjetničkoj sceni 1950-ih i početka 1960-ih godina, u čijoj se pozadini isprepleću kulturne s političkim politikama, pitanja umjetničke i kustoske autonomije s reprezentacijskim potrebama socijalističke države, međunarodni odnosi i međunarodna kulturna razmjena s (hijerarhijskim) odnosima domaćih kulturnih središta te društveno određenje funkcije muzeja/galerija moderne umjetnosti u poslijeratnim procesima modernizacije s kulturalnim (i političkim) posljedicama aproprijacije buržoaske institucije umjetnosti, tema su ovoga predavanja. Uzimajući kao primjer riječku Galeriju, predavanje će se dotaknuti i zbivanja na globalnoj umjetničkoj sceni, te usporediti ulogu međunarodnih izložaba 1950-ih godina u formiranju kanona europskog poslijeratnog modernizma s ulogom riječkih Salona u njegovoj artikulaciji unutar „jugoslavenskog umjetničkog prostora“.

Ljiljana Kolešnik je znanstvena savjetnica u trajnom zvanju na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, koja se bavi poslijeratnim modernizmom iz perspektive odnosa umjetnost i politike, te srednjoistočnoeuropskom feminističkom/ženskom umjetnošću između 1960-ih i 1990-ih. Zanima je i pozicija vizualnih umjetnosti unutar praksi međunarodne kulturne razmjene između socijalističke Jugoslavije (socijalističke Europe) i globalnog juga, kao i odnos između postkolonijalnih kulturnih politika utemeljenih na različitim povijesnim iskustvima kolonijalizma i različitim kulturnim tradicijama koje uokviruju politički univerzum Nesvrstanosti. Posljednjih desetak godina intenzivno se bavi i istraživanjima u području digitalne povijesti umjetnosti, ispitujući analitički potencijal mrežne analize i vizualizacije prostorno-vremenskih podataka te njihovu primjenu u istraživanju globalnog kruženja osoba, predmeta i ideja u razdoblju hladnog rata.


29.1. u 18 sati, MMSU
Naknadno o utopiji – neka razmišljanja o formi manifesta
Kraj dvadesetog stoljeća ne donosi samo „kraj utopija“ već i poziv – u tome je i paradoks današnje reakcije – na njihovo svestrano obnavljanje. Suvremena konstelacija opskurantizma i dezorijentacije toliko sužava mogućnosti emancipatornih praksi da opći sud bilo kakvu realnu drugost kapitalizmu zamišlja tek kao potencijal utopije. Ipak, proteklo nas stoljeće uči i o jednoj drugačijoj vremenitosti radikalne transformacije: kako u umjetnosti tako i politici, ono novo se, naime, nije pisalo samo kao obećanje i nadanje, kao utopijska projekcija nekog neprisutnog budućeg, već i kroz geste buntovne proizvodnje sadašnjosti kao razlike, kao ustrajanje u mogućoj prisutnosti onog ekscesivnog i heterogenog, ovdje i sada. Druga vrsta najave nečeg do sada nepostojećeg, koja prati oblike avangarde, za razliku od utopijske predstave ili imaginacije, smješta budućnost u samu sadašnjost: ne kao nešto naknadno, već kao urgentnost i iznimnost, ali i fragilnost same geste stvaranja ili emancipatorne mjene. Neke opće obrise ove logike pokušati ćemo trasirati kroz formu manifesta, kao svojevrsnog teksta avangarde, a tako i kroz političko mišljenje koje se uz njega vezuje, od Machiavellija, preko Marxa do Badioua.

Ozren Pupovac predaje filozofiju i kritičku teoriju na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje vodi Centar za teorijska i kritička istraživanja. Osnovna područja njegovog istraživanja su suvremena francuska teorija, marksizam i politike emancipacije, te spekulativno naslijeđe klasičnog njemačkog idealizma. Od 2008. godine zajedno s Brunom Besanom koordinira istraživačku platformu “Versus Laboratory: Dissensual Relations are Points of Thought”. Autor je monografije “Elements for a Critique of Post-Socialism” (Zagreb: Multimedijalni institut, 2023.), kao i urednik zbornika (uz Leonarda Kovačevića) “Utopije: politike i strategije ne-mjesta” (Zagreb: Bijeli val, 2023.).

Follow @torpedo_media