Predstava “Soft skills” ove nedjelje u Filodrammatici
Autor: Marina Pauletić 29.01.2025
Foto: Karlo Čargonja U okviru sve snažnijeg utjecaja društvenih mreža na ekonomiju, granica rada i intimnog polja je teško uočljiva. Postavlja se pitanje: Što je ono čime tržimo? Koji to aspekti života postaju tržišno vrijedni?
Rijeka – U nedjelju, 2. Veljače s početkom u 19 sati u velikoj dvorani Filodrammatice održat će se predstava “Soft skills”. Ulaznice je moguće rezervirati putem maila softskills.predstava@gmail.com, a preporučena donacija iznosi 7,00 eura.
Za koncept, režiju i oblikovanje teksta zaslužna je Aleksandra Stojaković Olenjuk. Autori teksta su Aleksandra Stojaković Olenjuk, Edi Ćelić, Jelena Lopatić, izvode ju Jelena Lopatić, Edi Ćelić i Aleksandra Stojaković Olenjuk. Oblikovanje zvuka potpisuje Nikica Jurjević, a oblikovanje svjetla Alan Vukelić. Za glazbu je zaslužan Nikica Jurjević.
Scenografiju i grafički dizajn potpisuju Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić, kostimografiju Ivan Botički. Izvršna producentica je Jelena Milić, dok je za produkciju zaslužna Umjetnička organizacija Kabinet i Umjetnička organizacija Pierre Vally Teatar
Predstava je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.
Aleksandra Stojaković Olenjuk o predstavi:
U okviru sve snažnijeg utjecaja društvenih mreža na ekonomiju, granica rada i intimnog polja je teško uočljiva. Postavlja se pitanje: Što je ono čime tržimo? Koji to aspekti života postaju tržišno vrijedni? Naslanjajući se na dugogodišnju umjetničku praksu te na djelo “Suvremena režija” Patrice Pavis-a, pitamo se, ukoliko su naša kreativna polja uvjetovana osobnim iskustvima, imaginarijem, nasljedstvom, emotivnim poljem i identitetom, jesu li ona valuta kojom validiramo našu tržišnu tj. mrežnu vrijednost? Procedure koje rabimo te fenomenologija na koju se oslanjamo ispituje konvencije percepcije, strategiju i estetsko iskustvo onog drugog, skrivenog, nedovršenog, nesavršenog, nedovoljnog i inače nevidljivog. Ne kontroliramo jednoznačnost sadržaja koji plasiramo već rastvaramo formu kazališne izvedbe prikazujući kako nešto radi (showing doing) pa tako predmet našeg proučavanja postaje ukazivanje na ono što (kako nastaje izvedbeni materijal?) ili tko (zašto baš ovaj izvođač?) nam se predstavlja. Pozornica i tijelo glumca uvijek su mjesto javne izloženosti. Sučeljavamo se sa stvarnom i konstruiranom tjelesnošću glumaca koji svojim umjetničkim odlukama iskazuju ili neutraliziraju ono što gledamo.
Ovom predstavom pokušat ćemo razotkriti mehanizme manipulacije sadržaja u izvedbenom i u javnom prostoru koji nam se plasiraju kao intimni te time ciljanu publiku obmanjuju nedostižnim idealima življenja, uzrokujući pritom veliki porast mentalnih poteškoća i osjećaja nedovoljnosti ili neuspješnosti kod korisnika društvenih mreža ili kod publike. Specifična umjetnička (glumačka) pozicija autora okupljenih u ovom projektu ukazuje na svakodnevno savladavanje polja navedene fenomenologije koju ovim umjetničkim procesom namjeravamo problematizirati. Fokusirajući se na navedene postupke, granicu vještina i stečenih znanja učinit ćemo vidljivom te time u budućnosti i pristupačnom za sve one koji nerazvijenost istih internaliziraju te smatraju osobnim porazom, što nam nije prihvatljivo kako na osobnoj pa tako niti na umjetničkoj razini. Predstava istražuje fenomenologiju soft skillsa, self-marketinga, self brandinga, self-performancea te life-skillsa.
