Predstavljanje romana "Čovjek s 1000 lica" autora Marka Šurije
Autor: Karmen Bosnić 11.10.2026
Moj rukopis počinje priču o prisutnosti, o svijetu u kojem nije važno tko si, nego koliko znaš vidjeti drugoga. To je roman koji ne čitaš očima, nego srcem, kaže Šurija
Rijeka - U četvrtak, 15. listopada u 18 sati u Galeriji Pasaž, Križanićeva ulica 1b, bit će održano predstavljanje romana "Čovjek s 1000 lica" autora Marka Šurije, književnog djela koje kroz priču otvara prostor za razgovor o empatiji, mentalnom zdravlju i razumijevanju različitosti, knjizi o ljudima koje često promatraju kroz njihove dijagnoze, a rjeđe kroz njihovu ljudskost.
- Moja prva knjiga "67 sivih za 74 plave" otvorila je prostor intimne refleksije o ljubavi, gubitku i prepoznavanju.
No, u novom romanu "Čovjek s tisuću lica" prelazim granicu osobne ispovijesti i postajem glas onih koji ga nemaju te onih čiji svjetovi dišu drugačijim ritmom, ali jednako toplo. Ovaj roman nije priča o bolestima, on je roman o čovjeku. O svima nama. O onome što smo zaboravili osjećati. O onima koje nismo znali slušati. I o onom trenutku kad shvatimo da svi dišemo istim zrakom, samo različitim ritmom. Moj rukopis time ne završava priču o dijagnozama, nego počinje priču o prisutnosti, o svijetu u kojem nije važno tko si, nego koliko znaš vidjeti drugoga. To je roman koji ne čitaš očima, nego srcem. I dugo nakon zadnje stranice, on, roman, i dalje diše u tebi, kaže Šurija.
Marko Šurija rođen je 1. travnja 1967. u Splitu u kojem je proveo najveći dio života. Posljednje dvije godine živi i radi u Rijeci gdje je, nakon dvije godine pisanja, ovaj roman dobio posljednju točku. Od 1996. radi s osobama s psihosocijalnim i tjelesnim invaliditetom. Za njega oni nikada nisu bili samo „korisnici". Kako kaže, oni su oduvijek bili "njegova dica".
Gotovo tri desetljeća njihovih i njegovog života stalo je u bezbroj susreta, razgovora, osmijeha, teških trenutaka, pobjeda i poraza. Sve ono što se ne može naučiti iz knjiga, Marko je učio uz njih, a dio tih iskustava godinama je čuvao u svojim bilješkama. Nešto od toga utkao je i u ovaj roman. Pomaganje drugima prati ga i izvan profesionalnog života. O svojem humanitarnom radu ne govori mnogo. Radije ga prepušta tišini i ljudima koji ga pamte. Ovo je njegova druga knjiga. Prva, zbirka kratkih priča "67 sivih za 74 plave", bila je početak autorskog puta koji još nije ni približno završen.
Jer priča još ima. Bilježaka također. A vremena za napisati ih mora biti. Uostalom, kaže, tek je u šestom desetljeću života.
