[RAZGOVOR] Bojana Perhat – Boni: ''Spora sam poput kornjače, ali dolazim do cilja”

Bojana Perhat – Boni (foto: Igor Popović)

Bojana Perhat – Boni predstavlja debitantski EP „Mijene”: šest pjesama na granici alter popa, elektronike i rocka, osobne priče i sedam godina glazbenog stvaranja.

Rijeka - Nakon sedam godina kreativnog istraživanja, glazbenih skica, preispitivanja i stvaralačkih mijena, Bojana Perhat, poznatija pod umjetničkim imenom Boni, objavila je svoj debitantski EP „Mijene”. Šest pjesama, koje se kreću između alter popa, elektronike, rocka i disca, donose raznolike zvučne krajolike, ali i osobne, introspektivne priče o izgubljenosti, ovisnosti, nesigurnosti i promjenama. Glazbeno obrazovana, s iskustvom sviranja u riječkim bendovima Divlji detektivi i Bene, Boni je ovim projektom zakoračila u samostalne autorske vode, preuzimajući kontrolu nad kreativnim procesom i gradeći prepoznatljiv glazbeni identitet. U razgovoru otkriva kako su nastajale „Mijene”, koliko je autobiografskog u njezinim pjesmama, s kakvim se izazovima susreće kao nezavisna glazbenica te zašto bi njezina sljedeća stvaralačka faza mogla donijeti manje sintisajzera, a više akustike.

Predstavljaš se publici debitantskim EP-jem „Mijene”, koji donosi šest pjesama različitih glazbenih izraza i atmosfera. Zašto si upravo sada odlučila zaokružiti ovu fazu svojeg života i glazbenog stvaralaštva te objaviti prvi samostalni projekt?

Bojana Perhat Boni: Zato što je gomila skica završila u smeću ili ostala nedovršena. Za osobe poput mene, koje za sebe vole reći da su glazbeni kreatori, to nije nepoznat proces. Osim toga, činilo mi se da dolazim do najboljeg dijela jedne stvaralačke faze, pa sam zaključila da je bilo dosta šutnje i skrivanja od javnosti – vrijeme je za konkretnu realizaciju.

U pjesmama se izmjenjuju alter pop, elektronika, rock i disco elementi, uz povremene world music utjecaje. Kako nastaje tvoj autorski zvuk i koliko unaprijed znaš u kojem će se glazbenom smjeru razvijati pojedina pjesma?

Bojana Perhat Boni: Zanimljivo je da unaprijed gotovo ništa ne znam! Obično imam sa strane fragmente tema o kojima razmišljam, pa za ono što mi se čini pogodnim pronalazim glazbene motive, a ponekad je i obrnuto. Sve počinje motivima. Na njih dolaze klavir i sintisajzeri, a tek potom istražujem što pojedinoj pjesmi odgovara ugođajno i u kojem bih smjeru mogla „skrenuti” s puta. Nikada nisam svjesno odlučila: „E, sad ćemo napraviti pjesmu s utjecajima disca”, ali jesam odlučila da ne želim da sve zvuči isto, odnosno da svaki put bude malo drugačije.

Tekstovi na EP-ju „Mijene” progovaraju o izgubljenosti, ovisnosti, nesigurnosti i bijegu od stvarnosti. Koliko su tvoje pjesme osobno iskustvo, a koliko promatranje svijeta oko sebe i pokušaj razumijevanja drugih ljudi?

Bojana Perhat Boni: Velik je postotak pjesama autobiografski, no uvijek volim ostaviti i komadić misterioznosti, nešto što bi se moglo protumačiti i kao promatranje drugih ljudi.

Naslov EP-ja upućuje na promjene, prijelaze i različita životna stanja. Što za tebe znače „Mijene” i postoji li neka osobna ili životna prekretnica koja je posebno utjecala na nastanak ovih pjesama?

Foto: Mirjana Šarić

Bojana Perhat Boni: Opet zanimljivo i teško pitanje! Postoji kreativni luk koji je trajao sedam godina, a procjenjujem da je započeo krajem 2019., kada sam konačno imala svu potrebnu opremu za snimanje. Paralelno s kreativnim procesom mijenjale su se i neke životne okolnosti, među ostalim i radna sredina, koju sam često mijenjala silom prilika. Mijenjala sam se, naravno, i sama. Često za sebe kažem da sam u smislu osobnog razvoja poput kornjače – spora sam, ali dolazim do cilja.

Pjesma „Igla” naizgled ugodnim elektroničkim zvukom suprotstavlja se teškoj temi ovisnosti, dok „Sunčam se na Marsu” kroz plesni ritam donosi društveno kritične poruke. Koliko ti je važno suprotstaviti atmosferu glazbe značenju teksta i na taj način slušatelja navesti da pjesmu doživi na više razina?

Bojana Perhat Boni: Prilično mi je važno. Upotrebom harmonija ne volim, a ni ne želim, od ionako složenijih tema činiti još složenije.

Glazbeno si obrazovana, a iskustvo si stjecala i svirajući klavijature u riječkim sastavima Divlji detektivi i Bene. Što si naučila kroz rad u bendovima, a što ti je donijelo samostalno stvaranje i preuzimanje veće autorske odgovornosti?

Bojana Perhat Boni: Kroz rad u bendovima naučila sam da je manje jednako više, odnosno da ne moram uvijek svojim instrumentom biti u centru pažnje. Samostalno stvaranje postupno mi je donijelo i znanje o tome koliko toga treba izbaciti da bi nešto dobro zvučalo, osjećaj za aranžmane i strukturu, a ono najvažnije – potpuno uživanje u samom procesu stvaranja!

Na EP-ju su važnu ulogu imali producenti i glazbenici Sandi Bratonja i Silvien Krošnjak, a posebno se ističu gitare, prateći vokali i harmonika. Kako je izgledala suradnja s njima i koliko su njihovi doprinosi promijenili ili obogatili tvoju prvotnu viziju pjesama?

Bojana Perhat Boni: Kada sam počinjala raditi samostalno, bilo mi je važno imati pouzdane suradnike koji uz to dobro barataju instrumentima. Sandi u malom prstu ima harmoniku, bas-gitaru i gitaru, dok je Silvien bubnjar. Sami aranžmani nisu se puno mijenjali jer u studio dolazim s već prilično razrađenim aranžmanima. Na njih se potom dodaju gitare, prema mojim se idejama korigiraju pojedini sintesajzerski zvukovi, snimaju bubnjevi i ostali instrumenti.

Uz glazbenu karijeru radiš i kao učiteljica glazbene kulture u opatijskoj osnovnoj školi. Kako usklađuješ pedagoški posao i vlastito stvaralaštvo te utječe li rad s učenicima na tvoj odnos prema glazbi i umjetnosti?

Bojana Perhat Boni: Dok sam radila u tri škole u Gorskom kotaru i istodobno svirala u bendu, bilo je prilično teško uskladiti sve obveze jer mi je ostajalo vrlo malo slobodnog vremena. Otkako radim u opatijskoj osnovnoj školi, imam više vremena za sve. Vjerujem da ću ga u budućnosti imati i više za stvaranje nečega lijepog i autorskog što bih mogla podijeliti sa svojim učenicima.

Odabrala si umjetničko ime Boni, nadimak koji te prati još od djetinjstva, a kao indie-kreativka spominješ i izazove vezane uz vidljivost. Koliko je danas teško doprijeti do publike izvan mainstreama i koliko su ti važne digitalne platforme, društvene mreže i koncerti u izgradnji vlastite publike?

Bojana Perhat Boni: Čini mi se da je jako teško doprijeti do bilo čega što nosi predznak mainstreama. Uoči objavljivanja prva dva singla, „Na jezeru” i „Igla”, javila sam se na više od 200 medijskih adresa, a dobila sam možda jedan odgovor! Digitalne platforme su mi važne, ali tu se ponovno pojavljuje jedna „kvaka” – da bi postao i ostao prisutan, moraš stalno nešto objavljivati, a ja za to baš i nemam vremena. Možda će nastupi pred publikom barem malo pomaknuti granice te moje (ne)vidljivosti.

foto: Igor Popović

Kako zamišljaš susret s publikom i što bi voljela da slušatelji ponesu sa sobom nakon upoznavanja s pjesmama s EP-ja „Mijene”? Razmišljaš li već o sljedećem autorskom koraku?

Bojana Perhat Boni: Imam problem s matricama. Ne samo zato što još nisu gotove nego i zato što sam im osobno nesklona. Osim toga, voljela bih pred publiku izaći s nešto više materijala. Iz tih sam razloga odlučila održati promociju na kojoj neću izvoditi svojih šest pjesama pjevajući.

A što bih voljela da publika ponese sa sobom? Osjećaj da sam svojom interpretacijom nekako uspjela nadoknaditi nedostatak ljudi, odnosno benda.

Bojana Perhat Boni: Što se tiče novih ideja, dok sam dovršavala „Mijene”, skicirala sam i neke instrumentale koje možda objavim. Sljedeća stvaralačka faza možda će donijeti manje sintisajzera, a više akustike

Follow @torpedo_media