[RAZGOVOR] Denis Razumović Razz: Jazz glazba uvijek daje, nagrađuje glazbenika i daje slobodu izbora
Autor: Nikola Cvjetović 13.11.2024
Denis Razumović Razz- Ma ja sam veliki ljubitelj električne gitare, rocka i općenito alternativnog pristupa umjetnost, ali kada mi dođe inspiracija i nešto komponiram, onda osluškujem, pokušavam detektirati sound koji mi šalje moje unutrašnje, nekontrolirano "ja" i pokušavam biti što iskreniji u tome. Ako mi je nešto dobro, neka mjuza, uživat ću u tome nekontrolirano dugo i bezuvjetno, poručio je Razz.
Rijeka - Sutra, 14. studenog u 18 u riječkom Book caffeu Dnevni Boravak riječki jazz glazbenik saksofonist, Denis Razumović Razz, okupit će prijatelje i kolege glazbenike povodom obilježavanja tri, za njega važne obljetnice: 40 godina profesionalnog nastupanja kao saksofonist, 11 godina uspješne suradnje u organiziranju jazz koncerata četvrtkom u Dnevnom Boravku, te navršenih 60 godina života.
Događaj je zamišljen kao Jamm session i druženje uz hranu i piće. Osim standardne postave glazbenika Razz sessiona koji često nastupaju u Dnevnom boravku, svoj su dolazak najavili i brojni drugi poznati jazz glazbenici.
Razz na Liburnia jazz festvialuOvog četvrtka obilježit ćeš tri velike obljetnice, pojasni nam o čemu se konkretno radi i zašto baš te tri?
- Prvi povod okupljanju je moj prvi profesionalni nastup kao saksofonista odradio sam 1984. na Ri Rocku. Nastupio sam kao član grupe Žele', svirao saksofon i repao. To je bio moj prvi nastup sa saksofonom, na pravom stageu, na pravom koncertu. Druga važna obljetnica je mojih 11 godina konstantne suradnje s Dnevnim Boravkom u organiziranju jazz koncerata četvrtkom. Naime, zajedničkim djelovanjem sa skupinom upornih riječkih jazz glazbenika, bez obzira na početna omalovažavanja naše inicijative, početnog ignoriranja od strane kulturne sredine, ali i nekih glazbenika, uz svesrdnu podršku familije Rogić i zaposlenika book caffea Dnevni Boravak, uspjeli smo organizirati, učvrstiti, proširiti i afirmirati aktualnu i sada nadasve realnu riječku jazz scenu, onu koja svira jazz u klubovima, kako ja volim reći, koja svira "pure jazz music". Treći povod ovog mog okupljanja frendova i kolega su mojih upravo navršenih 60 godina života.
Dugi niz godina aktivni si akter scene. u kojim smo segmentima napredovali, a gdje još uviješ 'štekamo' ?
Što se tiče mog osobnog puta u svijetu glazbe, uvijek spominjem da sam ja samouki glazbenik koji se je sam dodatno instruirao i "upgradao" i da taj proces još uvijek intenzivno traje. Jer jazz glazbenik sam sebe non stop preispituje i sam si postavlja naredne ciljeve koje želi ostvariti, po pitanju tehnike, ekspresije, po pitanju estetike, harmonijske kompleksnosti, što boljeg razumijevanja eksperimentalnog, totalno improviziranog načina sviranja, komponiranja, aranžiranja, kao i mnogo drugih aspekata kreativne glazbe. Ja sam studirao u Grazu tri semestra (nepune dvije godine studija) i tamo sam dobio neku vrst rutine u vježbanju tako da ja i sada, naravno kada je to moguće, vježbam od cca. od 11 do 14 sati svaki dan i trudim se da ne preskačem taj termin. Moram priznat da me savjest grize ako to ne obavim, pošto znam kolika je neizmjerno velika količina glazbenih informacija na instrumentu kojima bi se još htio baviti i shvatio sam da je to jednostavno moj cjeloživotni projekt.
Kakva je situacija u jazzu kod Hrvata?
Jazz scena u Hrvatskoj nikada nije bila kvalitetnija i raznolikija! Svi glazbenici koji profesionalno nastupaju to čine na maksimalno visokom nivou. Big bendovi i akademije generiraju okupljanje mladih jazz glazbenika u projekte osmišljene za male formacije - trio, kvartet, kvintet itd. što samo po sebi donosi određenu notu alternativnosti, a što je po meni, uvjeren sam, garancija za budućnost bilo koje zdrave jazz scene, pa tako i one Hrvatske.
Zvonejske njivi 'okupane' jazzomNikad se nisi libio glazbenih istraživanja, pa još pamtimo i onu sjajnu jazz obradu riječkog punk klasika Vjeran pas?
Ma ja sam veliki ljubitelj električne gitare, rocka i općenito alternativnog pristupa umjetnost, ali kada mi dođe inspiracija i nešto komponiram, onda osluškujem, pokušavam detektirati sound koji mi šalje moje unutrašnje, nekontrolirano "ja" i pokušavam biti što iskreniji u tome. Ako mi je nešto dobro, neka mjuza, uživat ću u tome nekontrolirano dugo i bezuvjetno, ali isto tako, glazbu koja mi ne ide, pamtim kao takvu i izbjegavam ju čuti, sresti se s njom, a nekad, u nekim situacijama je to zaista teško. Imam jako, izraženo izgrađen glazbeni ukus i mnogi puritanci i ljubitelji mitova bi se razočarali kad bi im počeo objašnjavati što je meni OK, a što ne, u glazbi. A Termiti... Ehh, to je stvar nostalgije, mog prekrasnog djetinjstva teenagerstva ispunjenog glazbom, prvih svirki s ekipom po garažama, raznih bendova i bendića...
Mrvicu je nezgodno pitanje, al daj nam napiši svoj idealni kvartet s kojim nisi još zasvirao?
Pa imam par preferenci, evo npr. sad, zadnjih par godina, me puca da snimim nešto, neki nosač zvuka s mojom frendom pijanistom Josipom Tociljem, s kojim i inače često sviramo, volio bi da Rajko Ergić bude na bubnju, s njim imam iznimnu mentalnu vezu dok sviramo i ne znam...evo sad, kad razmišljam, najbolje bi bilo da je Karlo Ilić na kontrabasu... Haha, ni manje ni više. Uglavnom eto, ta postava bi mi jako odgovarala...
Kakvi su daljnji glazbeni planovi ?
Planova ima puno kao i uvijek. Evo, ovaj mjesec, točnije za tjedan dana, 19. studenog idemo snimati u Trst, s talijanskim pijanistom Robertom Magrisom u studio Casa de la musica, glazbeni material koji će objaviti američka diskografska kuća JMood records iz Kansas citya za američko tržište. Na to smo sad fokusirani. Rajko Ergić će svirati bubanj i sopran sax, Karlo Ilić će svirati oud (arapska lutnja), gitaru i kontrabas, ja ću svirati alto i soprano sax, a Roberto Magris će svirati klavir i elektronske klavijature. Snimat ćemo Magrisov i moj autorski material i neke kompozicije američkih jazz kompozitora.
Neka poruka mlađim kolegama ?
Mladim kolegama bi poručio da je jedini uvjet za dobro svirati jazz glazbu. Sa se totalno i bezuvjetno zaljube u to što rade i da se prepuste pozitivnom impulsu kojega ta glazba generira u ljudima, kada uspiju makar i minimalno zaviriti u taj 'space'... I nek vrijedno rade na sebi i na onome što vole, uporno i konstantno...jer to je to, sva ljepota i čar je u tome, nema drugog deala, bit će sami sa sobom u toj igri, naravno, bit će frustrirajuće, ali na kraju, glazba uvijek daje, nagrađuje glazbenika, pogotovo jazz glazba...daje slobodu izbora.
