[RAZGOVOR] Udruga za mlade Briješ: “Vaninstitucionalni smo, a sve što imamo smo skupili svojim radom"
Autor: Ana Šumanović 01.04.2023
Grupa prijatelja, nezadovoljna kulturnom i edukativnom ponudom za mlade u Rijeci, odlučila je osnovati udrugu...
Rijeka - Tomislav Volarić, Hana Belobrk, Dante Šolić i Nikola Veselčić, grupa je prijatelja koja je prije godinu dana, nezadovoljna kulturnom i edukativnom ponudom za mlade u Rijeci, odlučila osnovati Udrugu za mlade “Briješ”, koja je njihov odgovor na taj isti nedostatak. Na njihovom posljednjem događaju, filmskoj večeri koju organiziraju svake druge srijede, bio je prikazan film “Wages of Fear” Henri-Georgesa Clouzota. Osim što film poput ovog ne spada u tipičnu filmsku ponudu za mlade, nakon filma (kao i svake filmske večeri) tu je bila i rasprava o njegovom kulturnom značaju, kako tada tako i danas, s obzirom da je, kako smo saznali te večeri, film uvelike utjecao na stvaralaštvo brojnih redatelja i filmske umjetnosti u kasnijim razdobljima. Susreli smo se netom prije prikazivanja filma da porazgovaramo o raznim aktivnostima kojima se bave, te o samom poticaju da to sve rade.
Kako je krenula priča oko Udruge? Tko je začetnik ideje?
Dante: Svi smo nekako započeli zajedno. Htjeli smo objediniti naše interese koji su, koliko god različiti, opet u spektru kulture, a i malo nam je smetalo što u Rijeci baš nema nekog zabavno edukativnog sadržaja za mlade, pogotovo preko tjedna. Vikendima imaš koncerte, izložbe i ostalo, ali ne baš i neko mjesto gdje mladi mogu ići na kvizove ili gledati filmove. Jedan tjedan imamo film, jedan tjedan kviz, a zadnjih nekoliko mjeseci imali smo i par gostujućih evenata. Došla nam je ekipa iz Prime Timea, došao je i Dario Juričan, a imat ćemo potencijalno i neka druga gostovanja.
Tko je zadužen za kvizove, a tko za filmove?
Tomislav: Radim ih ja, ali volim imati i partnera za svaki kviz tako da iz kruga prijatelja, ljudi koji imaju afiniteta prema tome tražim dobrovoljce. Ali koncept je u principu moj. Za filmove je zadužena Dante.
Dante: Tu pokušavamo razbiti neku percepciju o tome kako su, recimo crno-bijeli filmovi dosadni, te prikazujemo filmove koji ne pripadaju tom nekom suvremenom, postmodernističkom stilu, ali i ukazujemo na to kako su ti stari filmovi utjecali na popularne filmove koji se danas snimaju. Jedino što nije baš lako osigurati distribucijska prava za puno njih, no opet se uspijevamo snaći.
Kako birate goste za tribine? Tražite li aktualne teme ili idete prema drugačijem principu?
Tomislav: Mi kao grupa prijatelja koji se družimo već niz godina, jednostavno kroz cijelu našu internu zafrkanciju, su se isprofilirali ljudi koji su nas na neki način i oblikovali da se bavimo ovime čime se bavimo i studiramo to što studiramo. Nije nam bitno da je nešto aktualno. Neke teme su za nas uvije aktualne. Na primjer, prošli tjedan smo imali Juričana, a.k.a. Bandića u gostima, a ta tema će za nas uvijek biti aktualna. Tako da to nije ključ po kojem biramo goste. Mislimo da je o nekim stvarima bitno pričati cijelo vrijeme i da se tiču jako široke populacije mladih ljudi. Na tome ćemo i dalje ustrajati i tim putem ćemo i dalje ići.
U posljednje vrijeme punite Nemo klub gdje organizirate ove večeri. Je li tako otpočetka ili se publika širila postupno?
Dante: Na prve evente dolazili su većinom naši prijatelji, a onda su se odjednom na filmove i na kvizove pojavljivati ljudi koje uopće ne poznajemo. Samo odjednom se priča pročula i publika se proširila.
Imate li ideje o širenju programa?
Tomislav: U petom mjesecu organiziramo umjetničku festival Street Arteru na Kampusu. To je svojevrsni nastavak onoga što smo započeli prošle godine kada smo uredili zidove Hartere motivima grčke mitologije. Ove godine ponovo smo okupili nekoliko umjetnika i oni će tamo crtati, bit će i muzike i hrane, jedna prava fešta.
A akcija čišćenja na Kampusu (Vojarna)?
Tomislav: S time smo krenuli iz razloga što nas smeta kako to izgleda. Nema razloga da tako izgleda. Mi se tamo svaki dan krećemo i ta dva, tri sata koja ćemo izdvojiti nisu puno, a dobit ćemo pravu vrijednost zauzvrat. Mislim da je to nešto što češće treba raditi u ovom gradu.
Spomenuli ste motive iz grčke mitologije. Na vašem logu je Sizif. Zašto ste odabrali baš njega?
Tomislav: U jednom trenutku svog života u ruke sam dobio knjigu Alberta Camusa “Mit o Sizifu” i sviđala mi se poanta knjige. Zapravo, cijeli život je jedan put koji možda objektivno nema neko značenje, ali taj sam proces i ta borba je vrijedna života i divljenja. I sve što mi radimo, radimo jer se zato osjećamo dobro i drago nam je da se ljudi koji tu dolaze isto tako osjećaju dobro i shvaćaju cijelu poantu toga što mi radimo. Mi smo vaninstitucionalni, sve što imamo smo skupili svojim radom. Kad smo krenuli, projektor smo držali na gajbama pive, stolice su nam donirali roditelji, no uživamo u cijelom ovom procesu, i zato Sizif.
Planirate li još neke događaje van kluba?
Tomislav: Povodom našeg rođendana u petom zapravo pripremamo jedno iznenađenje za sve studente. Neću otkriti lokaciju, no radi se o izletu, planinariti će se, igrati sportovi, ali o tome više naknadno.
