Stratum Dine Topolnjaka u Galeriji O.K.

Foto: ilustracija

Izložbu možete posjetiti do 23. svibnja u radno vrijeme Galerije O.K., radnim danom od 12 do 17 sati.

Rijeka - U srijedu, 14. svibnja s početkom u 19:00 sati, u Galeriji O.K. održat će se otvorenje samostalne izložbe Dine Topolnjaka pod nazivom Stratum. Izložbu možete posjetiti do 23. svibnja u radno vrijeme Galerije O.K., radnim danom od 12 do 17 sati.

Iz teksta autora Vladimira Gudca:
Nema sumnje da je danas (*Danas su dobra stara vremena sutrašnjice) mnogima jasno da slika nije naziv za vizualno iskustvo kao što nije ni prostor za 3 d ili fizičko iskustvo. Niti je perspektiva naziv za nešto vidljivo niti nešto slično tome. Bit će da se čovjek umorio od svega što je zapadnu civilizaciju učinilo takvom kakva je ona do nedavno bila i kakva još uvijek djelomično jest. Relativizacija je izvedena javno s više osnova ali čini se da sveopća „nelagodnost u kulturi“ uz sveopću negaciju obrazovanja proizvodi „kulturu zaborava“. Slika je do nedavno bila naziv za vizualno iskustvo (Das Bild, Pitura, Quadro, Pictures,Obraz) i ta su sva iskustva simbolizirana jezikom proizvedena u IMAGE. To bi također trebala biti slika ali taj naziv više ne apelira na samo jedno iskustvo. I vrijeme je postalo dio tog neiskustvenog prostora zato što informacija da bi daleko i brzo stigla mora biti vremenski nelocirana, jednostavna i neopterećujuća u svakom pogledu, kako bi mogla zamijeniti donedavni fizički svijet. Istina, od samog početka, od kada su prethistorici crtali po stijenama i po svojoj koži, slika je bila pojam a ne vizualna činjenica. Tako je bilo i ostalo kad su radili slike na vazama i zidovima grobnica. Potom su slike-pojmovi rađeni na staklima i daskama. Platna su u opticaju od nedavno. Zatim, opet više nisu. Svi mogući materijali koje proizvodi suvremeni čovjek, sve to nosi SLIKU, statičnu i pokretnu. Povijesna se SLIKA otela kontroli, točnije raskinuta je njezina veza s realnim svijetom, koji nije SLIKA. Zato za nazivom SLIKA poseže svatko, kako mu se hoće. U tom kontekstu, u nizu pokušaja otpora sveopćem kabareu (**Veselim se kad pada kiša, jer ona pada i onda kad joj se ne veselim) neki slikari još uvijek slikaju na platnu. Taj uzaludni rad upravo govori o prirodi donedavne kulture koja nestaje, a mogla bi se održati, kao suodnos između čovjekovih bioloških mogućnosti i želje za svojevrsnom alkemijom. I kao što slovo ili istočnjački kriptogram simboliziraju i prizivaju i pojam i gestu i misao i zvuk i miris, tako za kulturnog čovjeka, materija može biti nešto drugo. Jao onima koji u to ne vjeruju. Privući nekoga da gleda i zagleda se u neki komad platna upravo je kulturni čin nagovora na transcendenciju.

BIOGRAFIJA
Dino Topolnjak, rođen 1985. godine Čakovcu, svestrani je umjetnik specijaliziran za slikarstvo i film. Diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a svoje je umijeće dodatno usavršavao pod mentorstvom Béle Tarra na film.factory u Sarajevu. Među njegovim redateljskim ostvarenjima ističu se kratkometražni film Ulysses: Episode One (2019.) i dugometražni dokumentarni film Zoza (2024.). Svoja umjetnička djela izlagao je na samostalnim i grupnim izložbama u Dubrovniku, Rijeci, Zagrebu, Puli, Berlinu, Düsseldorfu i Frankfurtu. Osim što djeluje kao redatelj i producent, Topolnjak doprinosi filmskoj industriji i kao scenograf te filmski slikar.

Follow @torpedo_media