„Tijelo kao resurs“, izložba Maje Šivec u Galeriji Principij
Autor: Portal Torpedo 02.11.2024
B. Božić: „Na ovim fotografijama tijela su oslobođena svih propisanih estetika i nameta o tijelu i autorica ih iskonski nudi onakvima kakva ona jesu.“
Rijeka – Tijelo kao resurs naziv je izložbe Maje Šivec koja će biti otvorena u utorak, 5. studenog, u 19 sati u Galeriji Principij.
Izložba je dio Izložbenog programa Galerije Principij. ostaje otvorena do 16. studenog i može se razgledati radnim danom 10 - 13 i 17 - 20 sati i subotom 10 -13, nedjeljom i praznikom galerija je zatvorena.
O izložbi Maje Šivec, slovenske fotografkinje koja je svoje stvaralaštvo posvetila interpretaciji ljudskog tijela i višestruko nagrađivane autorice, Borislav Božić piše:
„U ovom bespoštednom materijalističkom, odnosno kapitalističkom svijetu, sve je podređeno profitu i ništa nije nepovredivo i sveto. Tako to uređuju moćnici (vladari iz sjene); danas se sve može kupiti ili prodati, danas sve ima svoju cijenu pa i ljudsko tijelo. Ništa nije neprikosnoveno i ništa nije zaštićeno ili izuzeto od neizbježne procjene vrijednosti. Sve je resurs. Oni hoće sve kupiti i sve prodati. Tko su to oni? Ne znam, ali njihovo prisustvo se osjeti. Zato su organizirane i ogromne industrije koje svojim proizvodima hoće uljepšavati ljudsko tijelo. Nameću nam estetske standarde samo da bi prodajom svojih proizvoda ostvarili profit.
Maja Šivec bavi se ljudskim tijelom u svoj njegovoj datosti. Bavi se iskonskim - onakvim kakvo ono jest. Izvlačeći tijela iz mraka, autorica iz sebe izlučuje esencijalnu misao i osjećaj za tijelo. U tom mraku, u tom ništavilu tijelo je skriveno i ona ga na trenutke diskretno otkriva mudrom upotrebom svjetla. Ovdje je svjetlo osnovni gradbeni element, a tijelo je motiv i poticaj. Svjetlo kao osnovna odrednica ove civilizacije ima i stvarno značenje i funkciju, ali i svoju metaforičku, tj. simboličku vrijednost. Maja znalački oblikuje i dizajnira svjetlo kako bi samo naglasila, nagovijestila tu zagonetku, zagonetku ljudskoga tijela.
Kroz cijelu povijest čovjek se bavio sobom, svojim tijelom pa u slobodnoj procjeni možemo ustvrditi da je tijelo najčešći motiv u umjetnosti. Promatrajući Majina tijela, načas vidimo obline Villendorfske venere ili Rubensove celulitne dame, a načas su to vrlo skladna i ženska i muška tijela, samo naslućena u svojoj formi. Iz toga polaznog crnila katkad na sve strane frca prenapregnuta erotičnost i požuda, a katkad smirenost i božanska uzvišenost tek naznačenoga tijela. Dakle, naša autorica snažno živi i poima ljudsko tijelo kao jedinstvenu pojavu. Ona svoja tijela vrlo pažljivo i diskretno otkriva iz mraka kao kakav kipar koji iz gromade mramora, klešući višak, oslobađa tijelo kako je to govorio veliki Michelangelo za skulpture svojih robova. Da, baš tako. Sve je u tom potpunom mraku i Maja nam znalački, suptilno naznačuje i podastire ljepotu, svetost, pohotnost i sve ono što tijelo jest ili misao koja se u tijelu može desiti.
S ovom serijom fotografija Maja Šivec se snažno suprotstavila kreatorima globalnoga svijeta koji tijelo tretiraju kao resurs na kojem mogu oplođivati svoj kapital. Na ovim fotografijama tijela su oslobođena svih propisanih estetika i nameta o tijelu i autorica ih iskonski nudi onakvima kakva ona jesu. To je Majino biblijsko osjećanje tijela, a tijelo jest lijepo. Kroz njega tako suptilno i tanano vibriraju čežnje i razbuktavaju se kojekakve maštarije. Dekontekstualiziranjem prostora oko tijela, kako to autorica radi u ovoj seriji fotografija, ona ga na najljepši način uzdiže na pijedestal svetosti. Ali, tijelo nikada nije samo. Ono ima vlastitu misao, čežnju, želju. Maja priča o uzajamnosti, jer tijelo je tek tada tijelo ako živi uzajamnost. Tijelo jest resurs naše vlastitosti.
Tijelo je civilizacijsko kućište. Tijelo je lijepo.“
O autorici
Maja Šivec rođena je 8. travnja 1975. u Slovenj Gradecu. Diplomirala je na Ekonomsko-poslovnom fakultetu u Mariboru, no nakon studija u potpunosti se posvetila kreativnoj fotografiji. Godine 2009., uz rad na Pedagoškom fakultetu u Mariboru, upisala je studij likovnih umjetnosti i 2013. godine stekla zvanje profesorice likovne pedagogije. Dugo je bila zaposlena u Fotoklubu Maribor, čiji je član postala 2000. godine. Od 2013. do 2017. bila je članica Izvršnog odbora Fotografskog saveza Slovenije i Izvršnog odbora Društva za kulturu Maribor. Od 2015. godine predsjednica je kluba Amicus Lumisi. Vodi i sudjeluje u fotografskim seminarima, radionicama i kolonijama. Godine 2010. predstavila je seriju aktova budućih majki Novi život u Koruškoj galeriji likovnih umjetnosti u Slovenj Gradecu, seriju muških aktova Dvojice u fotogaleriji Stolp u Mariboru, 2019. prikazala odabrane radove na izložbi Kontrasti (sa Sandrom Požun) u Galeriji grada Ptuja u Ptuju, 2021. godine imala je retrospektivnu izložbu fotografije u Seulu, Južna Koreja.
Imala je više od 50 samostalnih izložbi, izlagala u zemlji i inozemstvu, te dobila brojna priznanja i nagrade za svoje stvaralaštvo na području fotografije. Odabrane nagrade: 2004. – “1. dan Republike Slovenije u EU“, Poljska, nagrada; 2005. – „Slovenske fotografkinje se predstavljaju“, Galerija Kosove dvorac, Jesenice, diploma; 2005. – "Erotika 2", Galerija Photon, Ljubljana, nagrada publike; 2008. – “32. Zagrebački salon“, Zagreb, zlatna FIAP medalja za kolekciju fotografija budućih majki; “Japan International Salon”, The Asahi Shimbun, Japan, Nagrada Japanskog fotografskog udruženja. Od 2011. godine samozaposlena je u kulturi.
Živi i stvara u Mariboru.
