„Tri sestre, ja“ Borisa Liješevića: Dijeljenje sebe i svog života, svojih osjećaja i boli u trenutku zajedništva s publikom
Autor: Nikola Cvjetović 19.10.2025
Tri sestre, ja; Nika Grbelja, Jelena Lopatić, Ana Marija Brđanović (foto: Dražen Šokčević)Liješevićev pogled na poznatu Čehovljevu dramu nije klasična interpretacija tog dramskog komada. Predstava „Tri sestre, ja“ ne traži odgovore, već nudi prostor za ispitivanje vlastitih odaziva na dramski tekst. Tko smo mi danas u odnosu na Olgu, Mašu i Irinu? Što za nas znači ta mitska „Moskva“, simbol čežnje, promjene, nedostižnog? S kim se identificiramo i zašto?
Rijeka - Ansambl Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca u subotu, 25. listopada, premijerno će izvesti predstavu „Tri sestre, ja“ prema drami „Tri sestre“ A. P. Čehova. Riječ je o autorskom projektu redatelja Borisa Liješevića, jednog od najistaknutijih i najnagrađivanjijh redatelja srednje generacije u regiji, čije su predstave uvijek poseban kazališni događaj.
Liješevićev pogled na poznatu Čehovljevu dramu nije klasična interpretacija tog dramskog komada. Predstava „Tri sestre, ja“ ne traži odgovore, već nudi prostor za ispitivanje vlastitih odaziva na dramski tekst. Tko smo mi danas u odnosu na Olgu, Mašu i Irinu? Što za nas znači ta mitska „Moskva“, simbol čežnje, promjene, nedostižnog? S kim se identificiramo i zašto?
Govoreći o likovima drame i njihovim postupcima, Boris Liješević ističe kako se ne bave toliko njihovim postupcima koliko ehom njihovih postupaka u našim životima.
„Pokušavam čitati sebe i svoj život i život ljudi s kojima dijelim proces i pozornicu kako bih u svom i njihovom pojedinačnom pronašao opće odnosno kolektivno, ono nešto svima prepoznatljivo. U ovom procesu to tražim od glumaca: da glumac koji igra Čehova pušta da ga Čehov vodi u vlastiti život, u vlastito iskustvo i proces i da to dijeli s publikom“, kaže Boris Liješević i dodaje kako je povezivanje klasičnog i osobnog poduhvat vrijedan posvetiti mu nekoliko mjeseci života.
„Tražimo jeku Čehova u nama u našem vremenu, svijetu, iskustvu, u „ja“. Jer sve to zajedno čini „ja“, tumači Liješević te usto kaže i kako je riječ o njegovom načinu traženja ljudske duše na sceni te svjedočenju kako „dijeljenje sebe i svog života, svojih osjećaja i boli i ožiljaka, pa čak i trauma, nije nešto čega se treba stidjeti ili bojati. Naprotiv, u tome je ljudskost i ljepota ljudskog bića i života koji se odvija u trenutku kada publika sjedi u dvorani i gleda ovu predstavu u trenutku zajedništva.“
Slično govori i dramaturg Dimitrije Kokanov koji je s Liješevićem surađivao na projektima koje karaterizira iskustvo i govor o vlastitim iskustvima.
„Projekt „Tri sestre, ja“ ponovno polazi od govora o vlastitom iskustvu, samo što ovaj put Liješević ne proizvodi vlastiti tekst već zadaje dobro poznati Čehovljev dramski klasik. Mnoštvo pojedinačnih ispovijesti koje su sudionici projekta integrirali u njega omogućava kolektivno iskustvo, suživot pojedinačnih iskustava u jednom moziaku zajedništva.“
Stoga u konačnici tekst predstave potpisuju Anton Pavlovič Čehov, Boris Liješević te cijeli glumački ansambl predstave, Olivera Baljak, Ana Marija Brđanović, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Sabina Salamon, Nika Grbelja, Petar Baljak, Denis Brižić, Damir Orlić, Jasmin Mekić, Deni Sanković i Mario Jovev.
„Tri sestre Borisa Liješevića stvarne su junakinje ovog doba koje izgovaraju i svoje i Čehovljeve rečenice te se pokušavaju snaći u svijetu koji im je jednako (ne)sklon danas kao i prije 125 godina. Vrijeme koje ih je oblikovalo i promijenilo isto je kao i ovo naše vrijeme, dok se prostor proteže daleko izvan zacrtanih krajolika i omeđenosti nama prepoznatljivog iskustva. One su, kao i svi karakteri u ovoj predstavi, identifikacijsko polazište naših svakodnevnih patnji i dnevnih nesnalazaka, naši dvojnici u životu koji nas neprestance sustiže na putevima kojima ne bismo željeli prolaziti i koji nas upućuje da je toliko toga izvan naše kontrole“, zaključuje intendantica Dubravka Vrgoč.
Uz redatelja Borisa Liješevića i dramaturga Dimitrija Kokanova, autorski tim predstave čine i scenograf Igor Vasiljev, kostimografkinja Marina Sremac, autor glazbe Damir Urban, suradnik za pokret Denes Debrei dok svjetlo potpisuje Dalibor Fugošić. Glazbu na akustičnoj gitari izveo je Luka Toman, a u predstavi se koriste i dvije pjesme, „Ogledalo“ glumca Marija Joveva te „Can't take my eyes over you“ prema odabiru Borisa Liješevića.
Zahvaljujući suradnji s Flixbusom nastavljenoj i ove sezone, za posjetitelje iz Zagreba će biti osiguran besplatni autobusni prijevoz na premijernu izvedbu predstave 25. listopada i potom povratak u Zagreb.
Izvedbe predstave na programu su riječkog HNK-a 27., 28., 29. i 30. listopada.
