[U OKU KAMERE] Vizije za bolju budućnost i o(p)stanak

U Galeriji SKC predstavljen zajednički projekt mladih umjetnika iz Rijeke, Engleske i Nizozemske

Rijeka - Galerija SKC u Kružnoj ulici u subotu je bila mjesto umjetničkog susreta Rijeke, Leeuwardena i Salforda, triju gradova povezanih Kreativnim ambasadama. Mladi kreativci iz sva tri grada četiri su dana radili na zajedničkom umjetničkom projektu kojeg je riječka publika imala priliku pogledati jučer od 17 do 19 sati. U projektu su sudjelovali RNDM kolektiv (one n, Roland i Fisheman’s Friend) iz Rijeke kao domaćin, glumac, autor i redatelj John O'Neill iz Salforda u Engleskoj te Celine Wierda, interdisciplinarna umjetnica iz Leeuwardena u Nizozemskoj.

Umjetnici su se povezali posredovanjem Kreativnih ambasada, odnosno udruga Urbani separe iz Rijeke, Stitching Asteriks iz Nizozemske te Walk the Plank iz Engleske. Udruge su putem otvorenog poziva dale priliku umjetnicima da se jave za sudjelovanje na ovom projektu te izabrale one za koje su smatrale da bi najbolje međusobno surađivali. Tako je ova suradnja rezultirala radom fokusiranim na temu ranjivosti. . Zašto ranjivosti? U četiri dana koliko su umjetnici imali da osmisle cijeli projekt, upravo ta tema se javila kao nešto što povezuje njih same, ali i njihove gradove. To je bilo ono što su smatrali temom o kojoj se nedovoljno govori, čak potiskuje, a kojoj treba dati više javnog prostora. U prvoj prostoriji nalazio se interaktivni dio izložbe gdje su posjetitelji mogli sami sudjelovati u kreaciji djela na način da sami izraze ono što za njih znači ranjivost.

U drugom dijelu izložbe konfiguriran je audiovizualni koncept sadržan oko pjesme na temu ranjivosti koju su zajednički napisali John i Celine, a za koju glazbu potpisuje RNDM, dok je za vizualni dio zaslužna također Celine. Cilj je bio postizanje senzorne deprivacije posjetitelja kojom se u tom trenutku kod njih javlja osjećaj ranjivosti. I umjetnici i organizatori iz Urbanog separea, Marin Nižić i Tanja Blašković, koji su ranije gostovali u navedenim gradovima radi razmjene iskustava, istaknuli su kako vide pozitivne promjene u sva tri grada što se tiče kulturne scene. Gosti Rijeke, Celine i John, u tom su kontekstu u ovo kratko vrijeme koje provode ovdje, komentirali kako je vidljivo „izbijanje kulturne scene na površinu“ te da vide da se mnogo toga događa u gradu, iako se na prvi pogled možda tako i ne čini. Razliku je posebice primijetila Celine, koja je u Rijeci bila 2018. godine, kada je posjetila tek započeti projekt „Art-kvart“, koji je sada pri svome kraju, a čiji je rezultat vrlo vidljiv. No kao drugu sličnost su istaknuli i kako veliki dio kulturne scene ovih gradova čine male grupe ljudi koji se međusobno poznaju, a koji imaju motivaciju ostati u svojim gradovima te na neki način i svojim sugrađanima ponuditi novi sadržaj, pokazati im da i u njihovim gradovima postoji nešto radi čega vrijedi ostati.

No kako su se povezala baš ova tri grada? Sve je počelo 2018. kada je Leeuweden bio Europska prijestolnica kulture. Tada je organiziran projekt kojem je ideja bila spojiti razne organizacije i udruge iz cijele Europe. U sklopu toga organizirane su tri rezidencije, po jedna za svaki grad, a cilj je bio razmjena iskustava i znanja među radnicima u kulturi upravo iz gradova koji se suočavaju s takozvanim „brain-drainom“. Osim toga, povezuje ih i njihova veličina te zanimljiva kulturna scena koja nije u centru pozornosti kao ona iz glavnih gradova. Marin Nižić istaknuo je kako, iako se radi o projektu vrlo malih gabarita, on ipak i domaćinima i gostima koji su svi vrlo aktivni u svojim poljima te koji imaju želju barem još neko vrijeme ostati u gradovima iz kojih i dolaze, omogućava da se međusobno inspiriraju i uče jedni od drugih te stvaraju promjene na bolje. Isto vrijedi i za udruge koje su ih povezale. Tanja Blašković je dodala da je pak, uz sve te sličnosti, velika i bitna razlika u tome što vani postoji puno veća financijska podrška od strane grada ili države, što onda udrugama omogućava da zamišljaju i rade na puno većim projektima, ali su onda i pravila puno stroža te birokracija ima puno važniju ulogu u svemu. Što se publike tiče, građansku participaciju organizatori ističu kao mnogo razvijeniju vani, ali što pripisuju puno dugotrajnijoj i njegovanijoj kulturi participacije nego kod nas. Iako ta praksa vani služi kao uzor za aktiviranje građana ovdje, pitanje je može li se ona preslikati te uspješno realizirati u Hrvatskoj, s obzirom na mnoge kulturne razlike. Recimo, kiša, pogotovo kada je stanovništvo na nju naviknuto kao u Rijeci, ne bi trebala biti razlog da se ovaj i slični događaji ne poprate.

Follow @torpedo_media