Sedmoro novih članova HDLU Rijeka predstavlja se publici zajedničkom izložbom u Galeriji Juraj Klović

Otvorenje izložbe, koja ostaje otvorena do 5. travnja, zakazano je u 19 sati, a riječka publika moći će vidjeti uratke Tonija Belobrajdića, Dore Filipović, Vinka Kalčića Višnje Laginje, Alena Šimokovića, Ele Štefanac i Darije Stipanić.

Rijeka – Sedmoro novoprimljenih članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka predstavit će se zajedničkom izložbom u Galeriji Juraj Klović u utorak, 19. ožujka. Otvorenje izložbe, koja ostaje otvorena do 5. travnja, zakazano je u 19 sati, a riječka publika moći će vidjeti uratke Tonija Belobrajdića, Dore Filipović, Vinka Kalčića Višnje Laginje, Alena Šimokovića, Ele Štefanac i Darije Stipanić.

Sedmoro novih članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka za 2019. godinu odabrao je stručni žiri u sastavu Daina Glavočić, Ljiljana Barković, Dražen Filipović – Pegla, Borislav Božić i Sabrina Žigo. Primitkom u strukovno udruženje ujedno je potvrđeno stvaralačko trajanje i prisustvo na hrvatskoj, dijelom i inozemnoj likovnoj sceni Tonija Belobrajdića, Višnje Laginje, Dore Filipović, Ele Štefanac, Alena Šimokovića, Vinka Kalčića  i Darije Stipanić.

Kako je navela Sabrina Žigo, akrile, akvarele i ulja na platnu Tonija Belobrajdića odlikuje arhitekturna tektonika, na tragu postimpresionističkog pred kubističkog fasetiranja i konstruktivizma, u gami koja redovito naginje inkarnatu. Fantazmagorične figuralne kompozicije Višnje Laginje odaju autoričin višegodišnji rad s baštinom (restauratorstvo), podsjećajući na klasične studije prostora i volumena, punine i praznine, organskog materijala i oblikovane forme. U njima humanističkim senzibilitetom progovara o općeljudskim i ženskim pitanjima transponiranim u sadašnjost. Darija Stipanić pojmovni par organsko-geometrijsko prenosi u apstraktne, ali očigledno antropomorfne, zoomorfne i fitomorfne oblike napetog plašta. Na apstraktnijoj razini koncept punog i praznog razvija i Dora Filipović čije se fragilne mrežaste forme u linearno-prostornom diskursu kreću od objekta, svjetlosne i ambijentalne instalacije do odraza i izmicanja samog formata. U najraznovrsnijim se medijima i tehnikama okušala Ela Štefanac preuzevši, primjerice, konvenciju foto-albuma i pretočivši ga oblikovno i sadržajno u dnevnik. Vizualno je svestran i Alen Šimoković, kroz teme egzodusa i metamorfoze istodobno zaokupljen vječnim i svakodnevnim. Posežući u ikoniku hrvatske i zapadne kulture i umjetnosti interpretira, među ostalim, predestinirano podaništvo Hrvata spram drugih nacija – povijesnih protagonista.

I Vinko Kalčić sublimirao je svoje medijsko obrazovanje u ikoničkom znaku – Eiffelovom tornju kojemu odabranom perspektivom i kadrom pridaje namjeravana simbolička značenja. Manipulirajući mogućnostima digitalne fotografije, njenoj izrazito tehničkoj vizualnosti pridaje likovne kvalitete.