45.Buzetski dani 2026. – jedinstveni praznik automobilizma: EUROPA PONOVO U „MALOM“ BUZETU

MATIJA JURIŠIĆ ( snimio M.Krpan)

Buzetski dani 2026. donose završnicu Prvenstva Europe na brdskim stazama, nastup najboljih europskih vozača te veliku borbu za naslove prvaka u Buzetu.

Buzet - Nizom proživljenih godina za nama, prvo početkom, a potom sredinom rujna, u pitoresktnom istarskom gradiću Buzetu osjeti se nešto „divlje u zraku“. Nagovještaj je to nečeg izuzetno važnog, značajnog, veličanstvenog. Sada se već odbrojavaju sati. Oktanskim zanesenjacima ovoga podneblja posebnost je okupljanje europskih automobilističkih asova na već legendarnoj buzetskoj brdskoj stazi. Organizaciju od začetka potpisuje Auto klub Buzet, uz glavnog pokrovitelja Grad Buzet. Uz sportske vožnje od 18. do 20.rujna (subota treninzi, nedjelja utrke) očekuje nas i sadržajan prateći program.

Kolijevka jedinstvenog „Praznika automobilizma“ je Buzet, istarski gradić, smješten u središnjem dijelu sjeverne Istre, poluotoka koji dobro zna što je auto sport, što su utrke, što su općenito oktanski sportovi, u ovom slučaju na četiri, a ne nerijetko i dva kotača.

Aguzzoni u Buzetu (snimio M.Krpan)

Buzetski dani 80-ih godina, tadašnji mjesni blagdan povijesti i prošlosti, sad već prošlog stoljeća, upotpunjeni su novom manifestacijom, brzom, s okusom i mirisom, ljepotom za oči i miran san ljubitelja oktana. No, bio je to događaj kojeg su od njegova prvog izdanja zavoljeli svi žitelji Buzeta i njegova okruženja, Istre, a stizalo se u novu meku, novi izazov i kroz tada „novokomponirani“ prometni objekt Tunel Učku, poveznice poluotoka suvremenom cestovnom dionicom s ostatkom Hrvatske. Danas se mjesni blagdan, već dulje vrijeme imenuje starinskim imenom Suborine i od jednog ili dva dana brojnim sadržajima proširen je na višednevnu manifestaciju čija je završnica, šećer na kraju, odvojena terminski, ali s povijesnim imenom kakvog znamo od 1982.godine.

Entuzijasti, zaljubljenici brzina, fanovi automobilizma osmislili su i pripremili, za tadašnje okvire malu sportsku priredbu, utrku državnog prvenstva, jednu od sličnih kakve su se do tada odvijale na Avali, Lovćenu, Pohorju, u nekim dalekim krajevima koje je pohodila i rezultatski „poharala“ veličanstvena četvorka buzetskog automobilizma (Žarko Bauman, Branko Bašić, Dubravko Bošnjaković i Silvano Vivoda). Upravo je posjet utrci na Pohorju, nadomak Mariboru, bila pokretačka snaga zaljubljenicima auto sporta da u Buzetu ostvare nešto slično. Od ideje do stvarnosti trebalo je malo, jako malo. Dobili su pomoć ma gotovo svakog žitelja Buzeta. Sjetiti se tih ljudi kako su dočekali dolazak najboljih, tada jugoslavenskih vozača, u njihov mali gradić, kako su ih prihvatili i ugostili, kako se tog prvog rujanskog vikenda 1982. godine u Buzetu „živio automobilizam“ osobno sam svjedočio i od tada pratio, bilježio i pamtio sve, ma baš sve te buzetske oktanske godine (45) i utrke, sve „Buzetske dane“. Jedan od tek tri živuća, aktivna, koji dan danas, kroz različite oblike „opslužuju“ ovu utrku svih 45 puta !!

DEJAN DIMITRIJEVIĆ (snimio M.Krpan)

STIĆI ĆE I 50.UTRKA

Prvo izdanje osvanulo je 5.rujna 1982.godine, tada kao jedna od bodovnih utrka u kalendaru automobilističkih priredbi tadašnje države Jugoslavije. Za pokretanje i inicijativu da se u Buzetu organizira utrka kriva je „šačica“ junaka, istinskih entuzijasta automobilizma od kojih vrijedi istaknuti tadašnjeg predsjednika AMD Buzet Ivana Prodana, članove predsjedništva Branka Bašića, Miljenka Nikolića i Maria Poropata, te članove sportske komisije Žarka Baumana, Željka Hrena i Damira Rupenu. Presudna je bila odluka iz listopada 1981.godine o prijavi utrke za upis u kalendar brdskog prvenstva. Sve dalje je – povijest. Buzetski dani, možda tek „sramežljivo“, s bojazni kako će to biti prvi puta, nikad potom više nisu bili obična utrka.

DUGOVJEČNOST DIREKTORA - 34 GODINE BRANKA BAŠIĆA Puno entuzijazma, ljubavi, volje, htijenja, upornosti i vremena mnogi, mnogi su uložili u uspjeh manifestacije. Najteže je zasigurno bilo najodgovornijima za sportski program, pa ih se vrijedi sjetiti kroz samo dvije funkcije, direktora utrke i tajnika utrke. S ovim 45.izdanjem direktorom utrke Buzetski dani bilo je šest istaknutih sportskih djelatnika: pokojni Brativoje Antić (od 1982. do 1986.godine), Slavko Peračković (1987.), Aleksander Maksimović (1988. i 1989.), Arsen Ulčar (1990. i 1991.) i Ljerka Bauman (1992. do 1994.). Direktorsku funkciju u kontinuitetu od 1995. , sada već 34 godine obavlja Branko Bašić, prvi pobjednik prve buzetske utrke 1982. i nekada legenda sa staza bilježeći svojevrsni hrvatski rekord na najodgovornijoj funkciji. Osim što je prvi pobjednik prve buzetske utrke četiri je puta pobjeđivao u bodovanju prvenstva Jugoslavije, a čak 14 u konkurenciji Prvenstva Hrvatske. Tajnici utrke bili su: Željko Hren (1982. do 1984.), Damir Rupena (1985.), Arsen Ulčar (1986. do 1989.) i Slavko Peračković (1995.). Ipak, jedan od prvih Bašićevih suradnika je Marinko Krbavčić u funkciji tajnika koju obavlja od 1990.godine, već 36. puta (uz jedan prekid 1995.godine).

U godini obilježavanja desete godišnjice djelovanja tadašnjeg Auto moto društva Buzet, spremnost dokazivanja brzinom na tadašnjoj dionici Most-Sv.Sveti, dugoj 4.209 metara, te rujanske nedjelje verificiranim dokumentima izrazilo je čak 105 vozača koji su bili podijeljeni u četiri tadašnje klase automobila, za bodove državnog i republičkog (hrvatskog) prvenstva. Zlatnim su slovima u knjigu povijesti Buzetskih dana (koja u stvarnosti možda i zaživi do 50.utrke !?) upisani prvi pobjednici, prvi uopće iz najmanje klase popularnih „fićeka“ do 785 ccm, kasnije, do dan danas legendarni Branko Bašić, vozač domaćeg kluba, potom vozači koji su obilježili povijest automobilizma Užičanin Milun Vesnić (ASK Jugoauto) u klasi 1.150 ccm, čiji sin Milovan ostvaruje vrhunske europske rezultate, a njihovim putom krenuo je i unuk, odnosno sin Đorđe, legenda s Kvarnera, Kastavac od formata Rajko Vlah (AMD Ina Rijeka) u klasi 1.150 Grupa 2, te slovenski as Silvan Lulik (AK Donit Olimpija Ljubljana), čija je ekipa bila klupski pobjednik. Silvan Lulik i danas aktivan, sada , među ostalim jedan od nositelja projekta brdske utrke pod Nanosom u Sloveniji, piše se prvim rekorderom staze u Buzetu, vozeći Opel Kadet vremenom 2:57,51 minut uz prosjek 85,360 km/sat. U konkurenciji Prvenstva Hrvatske, svaka utrka zasebno bodovana, po dvije pobjede Branka Bašića i Rajka Vlaha, te po jedna Zagrepčana Mirka Mrkše i Renata Vuka.

Od nedavno „koparski“ rotor u Buzetu krasi replika fićeka kakvim je Branko Bašić, vozio, pobjeđivao, osvajao naslove prvaka, formalno bio prvim pobjednikom u okviru najmanje klase prve buzetske utrke.

OD NACIONALKE DO EUROPSKE

Buzet i njegovi mještani žive za utrku. Utrku vole, o njoj i njenim junacima pričaju. Sad su to već neke nove generacije, sinovi i kćeri u zrelim godinama, unuci i praunuci,.... Kada je o buzetskoj utrci riječ uvijek je prvo na pameti rekord staze. O rekordima se pričalo, imena se pamte. Nijemac slovenskog porijekla Jozef Zajelšnik formulom 2 «BMW» 1987. godine ostvario je rekord staze u vremenu 2.12,47 minuta prosječnom brzinom 114,383 km/sat. Isti je ostao trajni spomen na dionicu dugu 4.209 metara.

Kandidirajući za Europsko prvenstvo 2000. godine staza je produljena na potrebnih 5.001 metar, od Mosta do Peničići. Prvim je rekorderom bio Čeh Jiri Mičanek u vremenu 2:31,251 minuta. Za visoki međunarodni status utrke vrijedilo se izboriti, pa je u Prvenstvo „Starog kontinenta“ upisana tek 2003. godine kada Talijan Denny Zardo vozeći prototip «Osella PA 20/S 3000 BMW» ostvaruje rekord u vremenu 2.15,338 minuta prosjekom 133,03 km/sat koji se zadržao sve do 2011.godine. Tada je osam godina star rekord oborio pobjednik i višestruki europski prvak Simone Faggioli vozeći 2:12,209 minuta prosjekom 136,175 km/sat. Godinu kasnije, potom opet 2014. Faggioli popravlja vlastiti rekord, da bi 2017.godine njegov sunarodnjak, šesterostruki europski prvak, odvezao ikad najbržu vožnju dionicom 5.001 metar u prototipu „Osella FA 30“, vremenom 2:04,689 km/sat i prosjekom 144,388 km/sat. Vjerovali ili ne, ali taj rekord vrijedi i danas, već devetu godinu.

U Kategoriji I turističkih automobila, od prvog rekorda Silvana Lulika 1982. godine, na kraćoj stazi (4.209 m) deset je puta isti popravljan, da bi trajno ostao upisan onaj iz 1999.godine slovenskog asa Slavka Dekleve u vremenu 2:13,585 minuta. Dekleva je bio i prvim rekorderom Kategorije I na duljoj dionici godinu kasnije (2:43,045 minuta), da bi današnji aktualni rekord slovio od 18.rujna 2022.godine kojeg je vremenom 2:24,811 minuta (prosjek 124,324 km/sat) ostvario, u Fiatu X 1/9, Talijan Manuel Dondi.

VILIAM PRODAN ( snimio M.Krpan )

MATIJA JURIŠIĆ DRUGI PUTA DO NASLOVA PRVAKA ?

Posljednja i odlučujuća utrka i u ovogodišnjem Kalendaru FIA European Hill Climb Championship, Prvenstva Europe u auto utrkama na brdskim stazama, upravo je Buzet. Rezultati se boduju za Kategoriju I (turistički automobili), Kategoriju II (formule i prototipovi), Povijesna (historic) vozila, FIA CEZ Prvenstvo Srednjeeuropske zone za povijesna i moderna vozila, Prvenstvo Hrvatske svih kategorija, te Prvenstvo Slovenije i Kup AŠ 2005.

Za vjerovati je da će upravo buzetskom stazom voziti najbrojnija skupina za bodove Europe, a svu smo pažnju, na domaćem terenu, usmjerili u mladića kojem su 23 godine i koji je do vrhunskog, europskog automobilističkog asa stasao od malih nogu, kroz karting, potom više disciplina auto sporta, ostavljajući iza sebe pisani trag uspjeha, naslove prvaka, statuse najboljeg kartingaša i automobiliste Hrvatske u više sezona, kao i euro talenata. Riječ je o riječkom automobilistu Matiji Jurišiću, matično, od začetka svoje oktanske karijere člana Autokluba RI autosport, koji u domaćim okvirima posljednjih sezona bodove skuplja za AK Župa dubrovačka. Jurišić u Buzet stiže kao vodeći automobilist Kategorije I (turistički automobili) FIA EHC, u kojoj je ove sezone nastup na devet dosadašnjih utrka upisalo 105 vozača. Upravo u Sloveniji, prije 15 dana, ostvario je 25. europsku pobjedu u okviru FIA Grupe, osnovom koje se vode bodovi i u kategoriji, odnosno ukupnom poretku pet raspisanih skupina automobila. Ima 204 boda, 19 više od Austrijanca Kevina Raitha, odnosno 21 više od Švicarca Reta Meisela. Njih su trojica u „matematičkoj“ borbi za naslov prvaka Europe. Igraju samo pobjede, jer svaki je u svojoj grupi, a na kraju se najslabiji rezultat sezone briše. Odlučiti može i – samo jedan bod !?

NIKO PULIĆ (snimio M.Krpan)

Jurišić je svoj prvi naslov europskog prvaka slavio 2024.godine u Buzetu (prošlu godinu zaključio kao treći), a ove je godine i prije završne utrke osigurao treći uzastopni naslov pobjednika – prvaka FIA Grupe 4 u kojoj nastupa svojim Peugeotom 308 TCR 1.6. Vrijedno spomena je da Hrvatska do sada ima tri europska prvaka, tri je puta, na prijelazu iz prošlog u ovo stoljeće od 1999. oo 2001. to bio legendarni i hrvatski najtrofejniji automobilist Konavljanin Niko Pulić (sada AK Konavle), a jednom, prije više od deset godina (2013.) Goranin Tomislav Muhvić (AKK Petar Klepac) iz jednog malog mjesta nadomak Gerova. Svu trojicu očekujemo na buzetskom startu, a jubilarac je Pulić koji bilježi 45 godina aktivnog sutomobilizma.

TOMISLAV MUHVIĆ (snimio M.Krpan)

Prošlogodišnji prvak Kategorije I Talijan Antonino Migliuolo, koji nastupa pod pseudonimom „O*Play“, ove je godine prešao u Kategoriju II i pomalo neočekivano, u prvoj sezoni stigao do naslova europskog prvaka. Već sada ima bodove za titulu, a „vjetar u leđa“ dalo mu je nepredvidivo i do danas javno neobjašnjeno odustajanje od nastupa sredinom sezone, u trenutku liderske pozicije, šesterostrukog prvaka sunarodnjaka Christiana Merlija. Migliuolo (O*Play) će osvajanjam godinu za godinom naslov prvaka u dvije različite kategorije biti prvi automobilist kojem je to u 60 godina europskih prvenstava pošlo za rukom.

ZA PRVAKA DIMITRIJEVIĆ ILI PRODAN ?

Gotovo da nema vozača u hrvatskom automobilizmu koji ne želi voziti stazom Most-Peničići, dugom 5.001 metar. Buzet uvijek privuče gotovo stotinu hrvatskih vozača. Dođu se „pokloniti“ kultu hrvatskog automobilizma, gradu tradicije, stazi snova. Pretposljednja osma utrka sezone (deveta se vozi u Dubrovniku sredinom listopada) može odlučiti štošta u ovogodišnjem hrvatskom prvenstvu. Dvije su utrke do kraja, jedna najslabija se briše, a izgledni naslov Kategorije I smiješi se prije svega višestrukom i aktualnom državnom prvaku Zagrepčaninu Dejanu Dimitrijeviću (AKK Fly with Kolman), kojeg „napada“, na „svojoj“, domaćoj stazi, Buzećanin Viliam Prodan (AK Opatija Motorsport). Dimitrijević ima 12 bodova prednosti. U Kategoriji II (formule i prototipovi) prvakom se već piše Splićanin Petar Dajak (AK Split Motorsport). Naslovima prvaka već su evidentirana tek dvojica vozača, u Grupi 1 Dejan Dimitrijević i u Grupi 2 Boris Katić (AK Župa dubrovačka), ujedno do sada tijekom sezone, jedini vozač s nizom svih sedam pobjeda u sedam nastupa. Respektabilno, nema što ! U preostalim grupama još se „ljuti boj bije“, i to u Grupi 2 Viliam Prodan i Niko Pulić, u Grupi 3 Mladen Đajić (AK Župa dubrovačka) i Ivan Batalić (Splitski auto klub), u Grupi 5 Filip Škugor (AKK Rogoznica), Marijo Barović (AK Župa dubrovačka) i Renato Jaketič (AK Vrbovsko racing), u Grupi 6 Deni Kmetović (AK Župa dubrovačka) i Igor Nikolaus (AK Ozalj), dok su među, do sada, 35 sudjelujuće klupske ekipe novi prvaci vozači AK Župa dubrovačka, koji su nanizali sedam ovosezonskih pobjeda.

Antonin Migliuolo (O-Play) snimio M.Krpan

U konkurenciji povijesnih automobila Kategorije A klupski je dvoboj vozača AKK Rogoznica Ante Gaćine i Nenada Gržančića, dok u Kategoriji B čak četvorica pikiraju naslov: Sandro Poldrugovac (AK Buzet Autosport), Marijan Hrgović (Belson Nostalgija), Jurica Ivanović (AK Skradin) i Mihael Alič (Belson Nostalgija). Među ekipama prednost ima Rogoznica ispred Belson Nostalgije.

PRAZNIK KOJI SE NE PROPUŠTA

Buzetska je utrka nešto nezaboravno, ne samo događanjima i nadmetanjima na stazi gdje se s tisućinkama sekundi „bore“ vozači, već iz godine u godinu sve većem broju ovisnika dolaska i stalnog povratka upravo u Buzet gdje se „živi automobilizam“. Buzetski „Praznik automobilizma“ daleko je više od pukog sportskog nadmetanja, turistički i gospodarski respektabilan „event“ kojem se posvećuje dužna pažnja, uz proglašeni status Buzeta „Gradom tartufa“ svojevrstan brend ovog istarskog gradića. Na dionici prometnice od Buzeta prema Cerovlju, što jednom godišnje, na dijelu od „Mosta“ do „Peničići“, koji je već poodavno ušao u legendu, posluži za automobilističku stazu, mjesto nadmetanja najboljih europskih vozača, „pilota“ vrhunskih bolida, mjesto odluke prvaka „starog kontinenta“ buzetska će utrka biti u elitnom „klubu 10“ zemalja i gradova koji imaju čast i obvezu biti domaćinima Prvenstva Europe na brdskim stazama.

Buzet - europska meka automobilizma (snimio M.Krpan)

Nadaleko je znana fun-zona Komuščice, najuzbudljivijeg zavoja hrvatskog automobilizma u kojoj se okuplja, u pravom smislu riječi, najvatrenija publika oktanskih zbivanja „starog kontinenta“. Veličanstvenije publike u oktanskim događanjima nema do buzetske. Upravo je publika dio spektakla. Zabrujati će ponovo motori, očekivanih 200-tinjak, a i više, sportskih vozila starog kontinenta ispred legendarne i kultne Gostionice (danas Konobe) «Most».

„In“ je biti posjetiteljem, gledateljem, navijačem u Buzetu. Jednom u Buzetu, uvijek u Buzetu.

Tekst i snimci: Miroslav KRPAN

Follow @torpedo_media