[RAZGOVOR] Adrian Schweitzer, stariji pionir HNK "Rijeka" dobio poziv za kamp HNS-a u Medulinu: Sretan sam, ponosan i uzbuđen što ću navući hrvatski dres

Autor: Nikola Cvjetović 13.12.2023

Vezni igrač starijih pionira HNK Rijeka dobio je svoj prvi poziv u reprezentativnu vrstu.

Opatija - Kaže se da onaj tko želi biti uspješan mora imati ljubavi u srcu i strpljenja u radu. On to, sa svega 14 godina, itekako dobro zna - beskrajno voli nogomet i već deset godina marljivo i strpljivo radi kako bi ispunio svoje želje. Nenametljiv, pomalo tih, a opet čvrst i karakterno vrlo jak i dosljedan, Opatijac Adrian Schweitzer, vezni igrač starijih pionira HNK Rijeka, dobio je svoj prvi poziv u reprezentativnu vrstu. Točnije od 11. do 15. prosinca sudjelovat će na HNS-ovom zimskom kampu u Medulinu za uzrast dječaka do 15 godina.

- Jako sam sretan, ponosan i uzbuđen što ću imati priliku prvi puta navući hrvatski dres, kazao je Adrian, veznjak "Rijeke" koji je nogomet počeo igrati kao petogodišnjak u MNK "Gorovo", a potom prešao u NK "Opatija", gdje je stasao u igrača - lidera, kapetana momčadi. Tada ga je prepoznao i riječki prvoligaš pa je sa svojih 13 godina nogomet nastavio igrati na Rujevici.

- Možda malo neobično, ali nogomet sam počeo igrati na plaži u Ičićima, zapravo bila su to ljetna druženja s prijateljima i loptom. Odmah sam znao da je to sport za mene pa su mog starijeg brata Nikolu, koji je sada vratar kadeta NK "Opatija", i mene upisali na nogomet. Prije toga okušao sam se i u plivanju, karateu, ali sve to palo je u drugi plan zbog nogometa. Jedno vrijeme trenirao sam paralelno nekoliko sportova no intenzitet treninga je rastao, a ja nisam imao nedoumica kada je trebalo izabrati sport, rekao je Schweitzer koji je tijekom svoje desetogodišnje nogometne karijere prošao kroz ruke brojnih trenera, kojima se zahvaljuje što su mu prenijeli znanje i vještine.

Adrian ih sve redom iz glave nabraja, od prvih trenera u MNK "Gorovu" Domagoja Tramontane i Bojana Šestana, do onih u "Opatiji" – Kristijana Brajkovića, Dražena Krnjatića, Saše Lenca, Marina Golemca i Nebojše Uzelca. Prvu godinu staža u NK "Rijeka" radio je pod vodstvom Marina Juričić, a danas trenira pod paskom Mije Dadića i njegovih pomoćnika Željka Damjanovića i Alena Dedića.

Ako Adriana pitate što je potrebno za uspjeh u sportu, on bez previše razmišljanja odgovara – "upornost, disciplina i rad", a da se u skladu s time i ponaša, potvrđuje njegova svakodnevica.

- Svaki dan na treningu provodim oko tri sata. Uz to povremeno i doma vježbam snagu i tehniku... Vodim računa i o načinu prehrane, mislim da je to isto tako jedna važna karika za uspjeh svakog sportaša, dodaje mladi hrvatski reprezentativac, učenik prvog razreda riječke gimnazije Srednje škole Ljudevita Adamića.

- Moji planovi i želje u ovom trenutku vezane su isključivo uz nogomet. Želja je postati profesionalni nogometaš i prije svega zaigrati za prvu ekipu "Rijeke". Ako me pitate za snove, volio bih jednog dana zaigrati u klubu iz Lige petice. Kada bi mogao birati bili bi to klubovi Real Madrid ili Bayern München, rekao je Adrian koji kaže da u životu uvijek treba imati i rezervni plan, a u njegovom slučaju to je postati fizijatar.

- Taj posao povezan je sa sportom, a imam i iskustva iz bolnice. Imao sam par sitnih ozljeda pa sam vidio kako sve to funkcionira, dodao je Adrian koji zahvaljujući dobroj organizaciji uspijeva uskladiti školske i sportske obaveze, ali i družiti se sa svojim vršnjacima.

- Znam se dobro organizirati pa stignem na sve, ali zahvalan sam i roditeljima koji su mi velika potpora u svemu što radim. Voze me na treninge, ponekad i u školu. U taj sportski i školski raspored zato sam uspio ubaciti i sate glazbe. Sviram bubnjeve već nekoliko godina i to je jedna od stvari koja me jako opušta. Kod kuće, kada sam napet zbog utakmice ili nekog školskog zadatka, ili pak samo umoran od treninga, onda sjednem za bubnjeve, nešto odsviram i odmah mi bude lakše. Nađem i vremena za druženje, često nakon škola odem s prijateljima na piće, a vikendom nakon utakmice izađem i u Opatiju ili do grada (u Rijeku), zaključio je žitelj Ičića kojem je veliki uzor, baš kao i mnogima, Luka Modrić.