U dobra spominjanja otišla je riječka nogometna legenda Vladimir Lukarić
Autor: Nikola Cvjetović 12.01.2022
Iz klupske monografije Rijeka bijelih snova (Naklada Val)Vladimir Lukarić je svoju sjajnu karijeru počeo u NK Crikvenica iz koje je prešao u redove Rijeke gdje su ga dočekali Stojan Osojnak, legendarni igrač i kasnije trener, te trener Vladimir Beara, jedan od najboljih vratara u povijesti Jugoslavije.
Rijeka - U utorak je u dobra spominjanja otišao Vladimir Lukarić, nogometaš Rijeke koji je u punom smislu zaslužio etiketu riječke nogometne legende. Mlađe generacije možda slabije poznaju lik i djelo ovog nogometnog velikana, ali oni nešto stariji poznavatelji nogometa na Kvarneru znaju o tome kakav je trag Lukarić ostavio na nogometnoj karti.
Vladimir Lukarić je svoju sjajnu karijeru počeo u NK Crikvenica iz koje je prešao u redove Rijeke gdje su ga dočekali Stojan Osojnak, legendarni igrač i kasnije trener, te trener Vladimir Beara, jedan od najboljih vratara u povijesti Jugoslavije. Bila je to Rijeka koju i danas pamte ljubitelji nogometa na Kvarneru, koja je u jeku dominacije velike četvorke jugoslavenskog nogometa, u sezoni 1964. i 1965. godine osvojila četvrto mjesto.
Lukarić je bio odlično desno krilo, izrazito temperamentan igrač koji je na terenu davao 100 posto. Igrač s karakterom koji bi svojim pristupom mnogima u današnje vrijeme mogao biti uzor. Lukarić je skupa s Boškom Bursaćem i Ivanom Medleom prvi strijelac Rijeke u Kupu Jugoslavije. Nastupao je za Rijeku 12 sezona od toga zabijao u njih deset. Prvi nastup za Rijeku imao je 20. rujna 1958. u porazu na gostovanju kod Partizana (1:2). Prvi gol za Rijeku postigao je 12. listopada 1958. u pobjedi protiv Sarajeva (3:1.). Posljednji nastup za Rijeku imao je 25. lipnja 1972. u porazu kod Crvenke 0:3 u kvalifikacijama za Prvu ligu.
Njegove odlične igre dovele su ga do dresa reprezentacije Jugoslavije. Debitirao je 18. lipnja 1961. godine u Beogradu protiv Maroka u pobjedi 3:2, ušao je tada i u klupsku povijest kao prvi reprezentativac s Kantride. Zanimljivo, u istoj utakmici tijekom igre je na teren ušao i pokojni Pero Radaković koji je postigao pogodak protiv Nijemaca u četvrtfinalu Svjetskoga prvenstva u Čileu 1962. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 6 puta, jedini pogodak postigao je protiv Etiopije.
Lukarić je u svojim tridesetim godinama karijeru nastavio u švicarskoj Bellinzoni gdje je igrao dvije godine nakon čega je krenuo u trenerske vode. I tu je bio uspješan, Lukarić je bio asistent nekadašnjem suigraču Ivi Šangulinu, te su zajedno 1974. godine vratili Rijeku u Prvu jugoslavensku ligu. Veliki trenerski uspjeh ostvario je s juniorima Rijeke koji su 1982. godine osvojili Kup Jugoslavije svladavši u finalu Vojvodinu 3:0, te je bio član stručnog stožera pokojnog Dragutina Spasojevića, trenera koji je 1978. godine osvojio Kup, prvi trofej Rijeke u bivšoj državi. Iduće sezone, neposredno nakon Spasojevića odlaska, Lukarić je zajedno s Marijanom Brnčićem vodio momčad Rijeke koja je osvojila drugi Kup Jugoslavije. Od 1989. do 1991. godine vodio je prvu ekipu Rijeke.
Lukarić je u karijeri vodio ujedno Buje, Crikvenicu i Pomorac, te je imao veliku čast obnašati ulogu pomoćnog trenera Dražanu Jerkoviću 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1. U Jerkovićevom je stožeru bio i na utakmici na Kantridi 22. prosinca s Rumunjskom (2:0).
Foto: Iz klupske monografije Rijeka bijelih snova (Naklada Val)
