[VIDEO RAZGOVOR] Marin Polonijo za Nepresušan: „Najteže je raditi u klubu za koji navijaš“

Marin Polonijo

Bivši fizioterapeut Rijeke i član stožera Zlatka Dalića u Al-Ainu otkrio je kako izgleda posao iza kulisa profesionalnog nogometa, prisjetio se riječkih trofeja, turbulentnih sezona i izazova rada u klubu za koji navija.

Rijeka - Marin Polonijo već je 15 godina dio profesionalnog nogometa, ali daleko od reflektora i pozornosti javnosti. Kao fizioterapeut radio je u nekoliko klubova, prošao trofejno razdoblje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima gotovo petogodišnji rad u HNK Rijeka.

U razgovoru za Nepresušan Polonijo se prisjetio profesionalnog puta, suradnje s brojnim trenerima, uspjeha i razočaranja, ali i izazova s kojima se suočava medicinski tim u profesionalnom nogometu.

Od Rijeke i bolnice dr. Nemec do trofejnog razdoblja u Al-Ainu
Nogometnu karijeru iza kulisa započeo je u omladinskoj školi Rijeke, paralelno radeći u renomiranoj bolnici dr. Nemec. Uslijedio je odlazak u Al-Ain, gdje je bio dio stručnog stožera bivšeg trenera Rijeke i nekadašnjeg hrvatskog izbornika Zlatka Dalića.

Tijekom pet sezona u Al-Ainu osvojio je pet trofeja, a sudjelovao je i u dvama velikim finalima koja nisu završila željenim ishodom – Svjetskog klupskog prvenstva protiv Real Madrida i Azijske lige prvaka.

U Rijeku se vratio 2019. godine, na poziv tadašnjeg sportskog direktora Ivana Mancea, kao član stožera Igora Bišćana. Iako je klub u sljedeće četiri godine prolazio kroz turbulentno razdoblje i brojne promjene na trenerskoj poziciji, povratak na Rujevicu Polonijo opisuje kao emocionalnu krunu svoje karijere.

Suradnja s brojnim trenerima i riječki trofej
Nakon Igora Bišćana radio je sa Simonom Rožmanom, Goranom Tomićem, Draganom Tadićem, Faustom Budicinom, Serseom Cosmijem i kratko Sergejem Jakirovićem.

S Rožmanom je osvojio Kup Hrvatske 2020. godine, jedini trofej Rijeke u tom razdoblju, te sudjelovao u nastupu u grupnoj fazi Europske lige. S Goranom Tomićem bio je nadomak naslova prvaka, koji je Rijeci izmaknuo nakon poraza od Dinama u Kranjčevićevoj ulici.

Polonijo se pritom osvrnuo i na događaje koji su, prema njegovu mišljenju, utjecali na funkcioniranje momčadi i kluba.

– Smjena sportskog direktora Ivana Mancea jako je utjecala na rad u klubu; trener Goran Tomić nije imao istu podršku kod Roberta Palikuče. Na zimu smo bili vodeći, a neočekivane prodaje dvojice iskusnih igrača – Ivana Tomečaka i Nine Galovića – nisu imale financijsku logiku i to je bilo klasično narušavanje trenerskog autoriteta i ciljeva kluba.

Izgubljeno finale Kupa protiv Hajduka iste sezone, smatra, predstavljalo je kulminaciju negativne energije koja se stvorila unutar sportskog segmenta.

Odlazak iz Rijeke i iskustvo sa Sergejem Jakirovićem
Nakon kratke suradnje sa Sergejem Jakirovićem, Polonijo je napustio Rijeku i pridružio se Goranu Tomiću u Al-Nasru. Razdoblje u riječkom klubu bilo je zahtjevno, posebno u polusezoni tijekom koje je momčad promijenila čak četiri trenera.

Osvrnuo se i na probleme s igračima koji su stigli nedovoljno fizički pripremljeni, a za čije je stanje, kako tvrdi, odgovornost prebacivana na medicinski stožer.

– Doveli smo dva totalno nespremna igrača koji šest mjeseci nisu trenirali, a pod opterećenjem palice Sergeja Jakirovića počeli su pucati. Bila su očekivanja da su pojačanja, a ne da trebaju raditi po posebnom programu, nego je najlakše bilo svaliti krivicu na medicinski stožer.

– Tu sam vidio da netko mora biti kriv. Nisam se u tom stožeru našao na istoj valnoj duljini – ispričao je Polonijo.

Jedna od tema razgovora bila je i organizacija medicinske službe na Rujevici te posao fizioterapeuta koji navijači i javnost rijetko imaju priliku upoznati izbliza.

Polonijo ističe kako je tijekom njegova mandata značajno unaprijeđena klupska infrastruktura, uključujući ambulantu i fitness centar, a medicinski tim imao je i rehabilitacijskog trenera te četiri fizioterapeuta.

– U klubu smo napravili proširenje ambulante, fitness centra, imali smo rehabilitacijskog trenera, četiri fizioterapeuta… U tom periodu mislim da ni Dinamo nije imao medicinsku službu organiziranu na toj razini.

Dodaje kako su kvalitetu rada prepoznavali i sami igrači, uključujući one koji su prije dolaska u Rijeku nastupali u znatno jačim ligama.

– Stariji igrači koji su igrali u puno jačim ligama, po dolasku u klupsku ambulantu Rijeke, često se raspamete. Zbog našeg rada i odnosa, igrači su u nekoliko navrata klubu poklonili dio svoje medicinske opreme. Ponosan sam što smo svojim radom isprovocirali igrače na te poteze.

Cijeli razgovor i iskustva iz različitih etapa karijere Marina Polonija, s posebnim naglaskom na njegove riječke epizode, pogledajte u videu na YouTube kanalu Nepresušan.

Follow @torpedo_media